Kolumbijska pjevačica Shakira posljednja je u nizu poznatih osoba koje u Španjolskoj progone za utaju poreza pa će se 12. lipnja na sudu u Barceloni morati očitovati o utaji 14,5 milijuna eura, koliki je porez trebala po tvrdnjama tamošnjih vlasti platiti od 2012. do 2014., kada joj je službeno prebivalište bilo u Panami, ali je uglavnom živjela u Španjolskoj, gdje i danas živi s nogometašem Gerardom Piquéom i djecom.
Terete je da je prikrila prihode kroz 14 tvrtki u poreznim oazama. Cristiano Ronaldo početkom godine pristao je na nagodbu, 23 mjeseca zatvora (neće izdržavati) i plaćanje gotovo 19 milijuna eura neplaćenog poreza, kamata i kazne, jer je od 2011. do 2014. preko tvrtki u poreznim oazama izbjegao plaćanje poreza. Prethodno je Leo Messi osuđen na 21 mjesec zatvora i novčanu kaznu od 2,1 milijun eura, a njegov otac na 15 mjeseci i 1,3 milijuna eura, pri čemu je Vrhovni sud vodio računa da je Messi brzo platio porezni dug. I on je preko offshore tvrtki izbjegavao porez od 2007. do 2009. Na udaru španjolskih poreznika i sudova našao se i naš Luka Modrić koji se također odlučio nagoditi zbog utaje od 870.728 eura poreza u 2013. i 2014. Maradona još ima poreznih rasprava s talijanskim vlastima, u Njemačkoj su se s rukom porezne pravde suočile teniske zvijezde, Boris Becker, otac Stefi Graff, bivši vozač Formule 1 Michael Schumacher, šef njemačke pošte Klaus Zumwinkel, a u novije vrijeme bivša nogometna ikona Bayerna Uli Hoeness osuđena je na tri i pol godine zatvora zbog utaje 28,5 milijuna eura. Lani je u SAD-u bivši voditelj kampanje američkog predsjednika Donalda Trumpa osuđen, između ostaloga, i za izbjegavanje plaćanja poreza, dok su česte vijesti o poreznim problemima slavnih zvijezda.
Slučaj Zdravka Mamića tek izuzetak
Iako u Hrvatskoj nemamo porezne obveznike baš takvoga kalibra, zar je moguće da su naše sportske, estradne i poslovne zvijezde u takvom strahu od naših poreznih vlasti da im uopće ne pada na pamet pokušati izbjeći plaćanje poreza ili su njihovi porezni savjetnici tako vješti da su neuhvatljivi za našu Poreznu upravu i pravosuđe? Zašto takvih sočnih primjera efikasnog okončanja poreznih priča, vrlo stimulativnih za sve porezne obveznike, nema i u Hrvatskoj. Zasad, i to nepravomoćno presuđeni slučaj Zdravka Mamića, samo je izuzetak koji dokazuje pravilo! Za kazneno djelo utaje poreza ili carine (članak 256. Kaznenog zakona) prema posljednjem izvješću DORH-a u 2017. godini prijavljene su 272 osobe (10,5% svih prijavljenih za gospodarski kriminal). Od toga su odbačene prijave protiv 53 osobe, optužene su 153, a osuđeno je samo 45 osoba, dok su 2016. izrečene 62 osude u odnosu na 243 prijavljene osobe. Broj prijavljenih osoba raste iz godine u godinu jer su 2015. prijavljene 142 osobe, 108 u 2014. i 91 u 2013.
Dok su ranijih godina značajno više kaznenih prijava zbog utaje poreza ili carine podnosili drugi podnositelji, a ne Porezna uprava, što je inače za očekivati, kako piše u izvješću DORH-a, u 2017. Porezna uprava podnijela je značajniji broj kaznenih prijava, a posebno na području županijskih državnih odvjetništava u Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu, Varaždinu i Zagrebu. Međutim, i u 2017. godini na pojedinim područjima nije podnesena ni jedna kaznena prijava po članku 256. Kaznenog zakona na području županijskih državnih odvjetništava u Dubrovniku, Karlovcu i Šibeniku, premda je podnesena zbog nekih drugih kaznenih djela. U Vukovaru je pak podnesena samo jedna prijava. I u 2016. na području ŽDO-a u Dubrovniku i Šibeniku te u Puli nije podnesena nijedna kaznena prijava ili zanemariv broj, dok ih je značajnije podneseno u Rijeci, Varaždinu i Zagrebu.
Neki od procesuiranih za utaju poreza nalaze se i na listi srama poreznih dužnika, što su dvije bitno različite kategorije. Ali nedvojbeno je da skromna lista osuđenih za utaju poreza ima utjecaja i na listu srama.
Lista srama naših poreznih dužnika, prvi put objavljena u srpnju 2012., trebala je biti jedan od važnih psiholoških alata za uvođenje porezne discipline, ali nakon gotovo sedam godina njezina postojanja upitno je je li postignuto što se na početku željelo. Štoviše, činjenica da se i na posljednjoj ažuriranoj listi nalaze još uvijek mnoga imena koja su bila objavljena i na prvoj listi samo govori da se utaja i izbjegavanje plaćanja poreza u nas zapravo isplati.
Lista srama se prepolovila, ali...
Prva lista srama poreznih dužnika imala je 102.370 poreznih dužnika u trima kategorijama, 82.180 građana s dugom većim od 15.000 kuna, 13.066 obrtnika s dugom iznad 100.000 kuna i 7124 pravne osobe s dugom većim od 300.000 kuna. Od 2017. promijenila se metodologija tako da su današnje liste neusporedive s nekadašnjima, ali već do 2015. broj poreznih dužnika smanjen je za oko 20 tisuća i dug od gotovo 30 milijardi kuna pao je za 10 milijardi kuna. Međutim, od objave prve liste tek je oko 7500 dužnika do 2015. vratilo cijeli dug, oko 800 milijuna kuna, dok ih je 12 tisuća vratilo dio duga, ukupno 384 milijuna kuna. Dakle, ni deseti dio ukupnog duga nije plaćen. Na posljednjoj listi su 43.134 građanina, 6242 obrtnika i 1928 pravnih osoba, što znači da se broj dužnika prepolovio. U Novom listu tada su pokušali zaključiti kakvog učinka ima lista srama, ali od Porezne uprave nisu dobili te podatke, što govori da državni proračun baš i nije profitirao, već su brojni dužnici i silni dugovi nestali kroz predstečajne nagodbe, reprogramiranje dugova, dogovorene obročne otplate, izvansudske sporazume... I to je nešto. Najveći problem liste srama je što se već sedam godina među najvećim dužnicima provlače stalno ista imena poduzetnika, nogometaša, pjevača, čak i novinara, pa i osuđenika uz koja se samo ažuriraju porasli dugovi.
VIDEO Porez na imovinu: Razlozi 'za' i 'protiv'
Jer u Hrvatskoj nema mafije nego mafija ima Hrvatsku.