Zabrinjavajuće je da u Hrvatskoj izostaje rasprava o mogućoj dogradnji slovensko-hrvatske nuklearne elektrane. Ali još je poraznija činjenica da službeni Zagreb gotovo uopće ne promišlja taj aspekt energetske politike, tvrdi njemački Deutsche Welle.
Nuklearna elektrana Krško u Sloveniji mogla bi u dogledno vrijeme biti nadograđena još jednim blokom. Barem ako je suditi po nedavnoj najavi slovenskog premijera Marjana Šareca. Austrijski političari i mediji reagirali su na tu vijest izuzetno burno. Politički čelnici austrijskih južnih pokrajina nazvali su inicijativu neprihvatljivom te najavili masovne protestne skupove. S druge strane Slovenije, u Hrvatskoj, nije bilo gotovo nikakvih reakcija.
Takva inertnost naročito je zanimljiva s obzirom na činjenicu da je Hrvatska suvlasnik NE Krško. „Ali ovdje nikad nismo imali nikakvu zaista ozbiljnu diskusiju o tome bi li RH željela ikakvo daljnje partnerstvo sa Slovenijom", mišljenja je Nina Domazet, urednica specijaliziranog portala Energetika-net.com i analitičarka energetske politike. „To moram nazvati suludim“, rezolutna je ona, „jer se baš nijedna zemlja koja ima svoju nuklearnu energiju ne ponaša kao da je nema.“
Slovenija se bolje koristi solarnim potencijalima od Hrvatske
Domazet je uvjerena da RH olako propušta svoju priliku, a ne razvija neki čvrsti alternativni plan. Bogatije zemlje okreću leđa nuklearnoj energiji i razvijaju energetiku iz obnovljivih, ekološki i sigurnosno prihvatljivih izvora. „No, za razliku od Hrvatske koja na primjer solara ima samo u tragovima“, dodala je Domazet, „Slovenija svoje potencijale za energiju sunca koristi solidno. Pritom ima i progresivne zakone koji potiču energetsko zajedništvo i instalaciju fotonapona na stambene zgrade.“
Video - Okrugli stol Električna energija u Hrvatskoj
Takvu demokratičniju, socijalno osjetljiviju energetsku politiku u Hrvatskoj stoga naša sugovornica naziva – misaonom imenicom. Vladimir Lay, sociolog te umirovljeni profesor socijalne ekologije, smatra pak da Hrvatska nije tek protiv nuklearki, nego jednostavno ne pokazuje da o tome razmišlja imalo strateški: „Vijest iz Slovenije možda je jednostavno 'probni balon' tzv. hijenskih menadžera, ali naša 'Strategija energetskog razvoja do 2030. s pogledom na 2050. godinu' otkriva još gore stanje."
Zanemarena domaća znanstvena pamet
„Tamo nema nikakvog stajališta o nuklearnoj energiji", nastavlja on, „što je veoma opasna nezainteresiranost. Bogatiji se razvijaju u smjeru obnovljivih izvora, ali mi očito ne shvaćamo da će ih to učiniti još bogatijima. Ulaganja u takvu tranziciju su ispočetka visoka, no vraćaju se s mnogostrukim benefitima. A posve je zanemarena i naša znanstvena pamet u tom sektoru." Lay tim povodom navodi imena Hrvoja Požara i Vladimira Potočnika koji su temeljito istražili visoke mogućnosti obnovljivih izvora u RH.
„Zato danas ne znamo ni što bismo učinili s našim nuklearnim otpadom, kamoli s odnosom prema nuklearnoj energiji generalno“, poentirao je Lay. Tome bismo dodali samo još to da Hrvatska ima golemih problema već i s običnim, neradioaktivnim otpadom. Ali za mišljenje smo potom potražili i nekolicinu građana Zagreba, metropole najbliže Krškom. Bez obzira – ili upravo zato – što glas naroda vjerojatno neće imati presudnu ulogu u budućem neminovnom pozicioniranju Hrvatske u odnosu na ovo pitanje.
„Malo znam o toj temi. Generalno nisam a priori protiv nuklearne energije“, rekla nam je Jana Hodžić koju smo sreli u Varšavskoj ulici, „ali nemam pouzdanja u organizacijsku sposobnost ovog društva da efikasno reagira u slučaju problema. Ja, na primjer, uopće nisam upoznata s elementarnim mjerama koje bi se u Zagrebu trebale primijeniti u slučaju curenja radijacije iz Krškog.“ Slično rezonira i Anto Jurić na kojeg smo naišli u Oktogonu, iako nas je odmah upozorio da ne živi u Zagrebu.
Više nema opravdanja za nuklearni rizik
„Ali tu žive moja kći i njezini, pa često dolazim, a i bio sam jednom u Krškom. O nuklearnoj energiji mislim kao i o drugim važnim političkim pitanjima u Hrvatskoj – ne vjerujem da naše institucije kontroliraju situaciju, osim onda kad to namjerno čine na neki štetan način. I zato je bolje da vam o tome ne kažem više ništa." A njegova prezimenjaka Davora pronašli smo na Opatovini, gdje mu je i radno mjesto. Ovaj je Jurić stanovnik Zagreba i apsolutno se protivi novim nuklearkama.
„Uz današnje tehnologije i razvoj ekoloških alternativa", kaže on, „nema više opravdanja za forsiranje takvog rizika." Po njegovu mišljenju Hrvatska bi se morala okrenuti razvoju obnovljivih izvora koje je grubo zanemarila, ako izuzmemo neke pogodnosti za privatne poduzetnike u tom sektoru. No to je pomoglo više njihovoj financijskoj bilanci negoli ukupnoj energetskoj slici zemlje. „Ali sad je zabrinjavajuće već i to što se u RH o Krškom ne govori baš ništa“, rekao je Davor Jurić.
Laici su preplašeni vlastitim neznanjem o tehnologiji nuklearnih elektrana. A na twitteru sam pročitao jednu vrlo dobru analizu zašto Hrvatska šuti po pitanju proširenja nuklearne elektrane Krško. Pametno objašnjeno!