Bio je među najaktivnijim saborskim zastupnicima, ali i oštar na jeziku pa je taj liječnik po struci kolegi Vladimiru Šeksu svojedobno ispisao i uputnicu za – psihijatra. Nerijetko je, stoga, punio i medijske stupce. Dinko Burić napustio je Markov trg prije tri godine, a ubrzo i “nestao” iz javnosti. Povukao se iz visoke politike, a HDSSB i Branimir Glavaš za njega su, ističe, prošlost. Njegovo ime u javnosti je ponovno odjeknulo nedavno, kao pozitivan primjer, kada je kao gradonačelnik Belišća svoje sugrađane oslobodio plaćanja dječjeg vrtića, a odgojiteljicama povisio plaću za deset posto.
Osim političkih bitaka, Dinko Burić vodio je u međuvremenu i onu daleko važniju – za zdravlje. Suočio se prije točno dvije godine s malignom bolešću, non-Hodgkinovim limfomom. Teška dijagnoza nije ga spriječila da tri mjeseca kasnije uvjerljivo osvoji drugi mandat na čelu Belišća, u kojemu, priznat će mu čak i kritičari, odrađuje velik posao.
– Nisam nestao, povukao sam se u mirniju fazu života na lokalnoj razini, prvenstveno zbog zdravlja, koje je bilo i osnovni motiv da preokrenem prioritete u životu – započinje on.
Vjerujem u ozdravljenje
– Suočiti se s malignom bolešću nije jednostavno, a ja sam neizmjerno zahvalan dragom Bogu na snazi koju mi je dao da je prihvatim, na obitelji koja mi je najveća potpora i na krugu pravih prijatelja. Trebala su mi dva-tri dana da dođem k sebi, ali onda sam je zaista iskreno prihvatio i zahvaljivao na svakome danu do tada, na supruzi, predivnoj djeci i unučadi, i molio se za još vremena pa koliko ga bude. I, dakako, postao sam svjestan da se moram i liječiti, a ono što mi je jako važno – uspio sam maknuti iz glave pitanje “zašto”. Stalno sam si govorio “ne pitaj zašto, nego prihvati zato”. Tako treba biti. Uvijek sam osjećao onu posebno važnu poruku iz Biblije koja nam je svima dana: ne boj se, nisi sam – otvoreno kaže.
Bolest je u fazi remisije, a na kontrolu u Zagrebu bio je naručen i dan nakon našeg razgovora.
– Osjećam se dobro, ali svjestan sam, i kao liječnik, ozbiljnosti bolesti. Vjerujem u ozdravljenje. Prolazi mi 544. dan od transplantacije koštane srži i, nevjerojatno, ne moram brojiti, svaki dan znam koliko mi je vremena nadodano – nastavlja.
Prošao je i kemoterapije i zračenje. Ranije nije nikada teško bolovao. Suočio se jedino sa srčanim udarom prije 12 godina – u doba kada je pušio nevjerojatnih pet kutija cigareta na dan. Prestao je tada pušiti.
– Koliko bude trajalo, vrijedilo je sve – stava je on. Najponosniji je na obitelj – suprugu Lidiju s kojom ima četvero djece, a ona su ga već četiri puta učinila djedom.
– Moja se Lidija jako potrudila da me učini čovjekom – kaže on, bez imalo patetike u glasu.
Srednjoškolska su ljubav i vršnjaci, on je od nje samo 45 dana stariji.
– Prohodali smo u drugom razredu, zaručili smo se nakon trećega, na moj 18. rođendan. Završili smo Medicinsku školu u svibnju 1981., bili smo odlični đaci pa smo oslobođeni mature, a vjenčali smo se 13. lipnja, na Antunovo iste godine. Položili smo prijemni ispit na Medicinskom fakultetu u rujnu, ja sam potom otišao u vojsku, a supruga je položila prvi semestar i onda koncem ožujka 1982. rodila našu prvu kćer. Kad sam se vratio iz vojske, ja sam išao na fakultet, a ona je bila na rodiljskom dopustu, pa smo drugi semestar nastavili zajedno. Na petoj godini dobili smo drugu kćer. Završili smo studij na vrijeme, čak je supruga tri mjeseca prije mene diplomirala – smješka se Burić. On je specijalizirao internu, a ona obiteljsku medicinu, njegova je ordinacija u Belišću, a njezina u obližnjim Veliškovcima. Sinovi su im se rodili nakon rata, 1995. i 1996.
– Supruga mi je baš dar s neba. Trebalo je trpjeti mene u vremenu kada čovjek traži sebe i još se bavi politikom. Presretan sam kad dođem kući, uživam u našem druženju – ističe. Mladi su zakoračili u brak, no imali su ogromnu podršku roditelja, bez koje bi, uvjeren je, teško uspjeli postići sve što jesu.
– Majke su nam bile domaćice, očevi su radili, jako su se slagali pa je i to doprinijelo da ćemo u lipnju proslaviti 38 godina braka – dodaje.
Ponovio bih sve
Saborske sjednice Dinko Burić danas rijetko prati, ali ništa se u retorici zastupnika, ocjenjuje, nije promijenilo. Javnost se upravo njegove psihijatrijske “uputnice” za Šeksa sjetila nakon nedavnog “okršaja” Nikole Grmoje i premijera Andreja Plenkovića.
– Napetosti i osebujnog stila izražavanja oduvijek je bilo i bit će, ali najvažnije je da nema vrijeđanja na osobnoj razini i fizičkog sukoba – komentira.
– Ne mislim da je razina komunikacije danas drukčija nego što je bila u svakom sazivu Sabora. Mjesto je to na kojem je dopušteno postaviti bilo koje pitanje jer nema smisla odlaziti na sjednice, a ne raspravljati. Nastojao sam se držati pravila da govorim kako bi me svi razumjeli, i oni kojima postavljam pitanja ili odgovaram i cjelokupna javnost. Ne mislim da su padale teške riječi, svatko ima svoj način izražavanja, ponekad te netko i “povuče za jezik”, ali nije to ništa neuobičajeno. Uoči svake sjednice spavao sam samo pet sati jer sam se temeljito pripremao.
U saborske klupe sjeo je 2010., kao zamjena za Branimira Glavaša. Izborio je iduće godine, na redovnim izborima, i vlastiti mandat. Ne nedostaje mu to vrijeme, ali naglašava da je mu je to vrijedno životno iskustvo i počašćen je što ga je proživio.
– Trudio sam se ne samo sjediti u Saboru nego i promijeniti nešto. Nažalost, mogućnost promjene ograničena je ako ne pripadaš saborskoj većini. Svjedoče tome i najnovije odluke o podjeli Hrvatske na statističke regije. Upravo se Klub zastupnika HDSSB-a protivio podjeli na dvije regije, jer se tako šteti najprije Slavoniji i Baranji, i predlagali smo četiri ili pet regija. Pet i pol sati sam s tadašnjim zamjenikom ministra raspravljao. Svi su nas ignorirali, a evo, s odgodom od sedam godina, vraćamo se onome o čemu smo tada pričali. Bolje ikad nego nikad. Nikad nije kasno ispraviti pogreške – razmišlja on.
Kao gradonačelnik Belišća najviše je ponosan na ljude, svoje suradnike. Ukupno je 27 zaposlenih u gradskoj upravi, a ističu se po tome što su svih pet pročelnika u gradu – žene. Nijednoga “starog” pročelnika, ističe, nije smijenio kada je 2013. preuzeo vlast u Gradu.
– Oduševljen sam njihovim odnosom prema poslu! Nikad nitko nije u 15 sati rekao da ide kući, ako je bilo posla. Vrlo često ostajemo puno duže, do 18 ili 19 sati, a znali smo zaglaviti i do 21.30, kada smo pripremali projekte. Odem ujutro, dođem kući navečer, osjećam se korisno i počašćen sam što radim s tako vrijednim ljudima. To mi je i psihoterapija jer, dok radim, ne razmišljam ni o čemu drugome. Odmaram se navečer u krugu obitelji, ne izlazim nigdje, a puno spavam jer mi nakon liječenja treba više odmora – iznosi.
U političkoj retorici, Dinko Burić danas je čovjek potpuno drukčiji od onoga kakvoga je hrvatska javnost navikla gledati u saborskim klupama. Ni jedna “teška” riječ ne može se od njega izvući o političkim neistomišljenicima, pa ni o bivšem stranačku šefu i nekada bliskom prijatelju Branimiru Glavašu, s kojim je prilično burno raskrstio kada je, uz Vladimira Šišljagića, predvodio raskol HDSSB-a u jesen 2016. Glavaš mu je ekspresno odgovorio izbacivanjem iz stranke, a disidenti su potom izabrali vlastito vodstvo HDSSB-a. Sve se odigravalo, praktički, pred lokalne izbore, u koje se Burić upustio kao nezavisni kandidat i – doslovce “pomeo” konkurenciju.
– To pripada prošlosti – prerezao je naš sugovornik. – Nisam se s Glavašem čuo otkako smo se razišli. Kad bismo se sreli na ulici, pozdravili bismo se, na ljudskoj razini, jer nikome ne želim loše u životu, ali ništa više od toga – kaže.
Glavašu je bio, poznato je, velika javna podrška tijekom procesa i boravka u zatvoru zbog ratnih zločina u Osijeku.
– Sve što sam radio u to vrijeme za Branimira uvijek bih ponovio i ne sramim se nijednog poteza. Vodim se osjećajem da pomognem onome tko je u tom trenutku slabiji, a za to za što su ga teretili, i danas vjerujem da se radilo o političkom razračunavanju. Nije lako biti u zatvoru, a naša je kršćanska dužnost bolesnog posjetiti i zatočenoga utješiti. I to je priča o toj strani mog odnosa s Glavašem. Neovisno o tome što više ne kontaktiramo niti imam posebnu želju za time, i dalje stojim iza toga da mu je učinjena nepravda. A HDSSB je jedna odlična priča, politička potreba na ovom području koja je, nažalost, upropaštena. Nisam više nigdje stranački angažiran jer sam se posvetio zdravlju, obitelji i lokalnoj zajednici – podcrtava.
A posla u Gradu Belišću ima pune ruke. Mali je to grad s nevelikim proračunom, ali uspijevaju ga projektima udvostručiti, pa i više od toga. Primjerice, približno 24 milijuna kuna iznosila su izvorna sredstva u gradskoj blagajni 2017., a tu su godinu uspjeli završiti s izvršenjem od 47 milijuna kuna. Rekord su oborili lani: izvorni je proračun iznosio 30,1 milijun kuna, a izvršenje čak 63,9 milijuna. Razlika novca stigla je iz europskih fondova, ali i s državne te županijske razine.
– Europa je velika šansa za Hrvatsku, posebice male gradove i općine. No lanjski nam je proračun rekordan i zahvaljujući posljednjoj poreznoj reformi, uvođenju fiskalnog izravnanja. Njime nam je izvorni proračun porastao za 25 posto, što je šest milijuna kuna. Nitko ne može reći kako manjim sredinama to nije pomoglo da naprave prve korake prema dostizanju prosjeka razvijenosti Republike Hrvatske. Država nam je dala alat, ali ako ga ne iskoristimo, ostat će mrtvo slovo na papiru – upozorava.
S velikim planovima zakoračili su, stoga, i u novu godinu – kada bi im prošli svi pripremljeni projekti, proračun bi im 2019. dosegnuo čak 135,6 milijuna kuna.
– Znamo da to nije realno očekivati, ali prijavili smo prošle godine dvanaest projekata na fondove EU i prošlo ih je devet pa možemo biti optimistični i zadovoljni.
Otkako je na vlasti, proveli su, provode ili su ugovorili, navodi, 127 projekata, “teških” ukupno 238,2 milijuna kuna. Grad je za njih izdvojio 57,3 milijuna kuna, dok je 180,9 milijuna stiglo iz Europe ili državnih institucija. Preračunato, taj “vanjski” novac iznos je šest belišćanskih godišnjih proračuna.
Inače, Belišće po posljednjem popisu stanovništva broji 10.825 stanovnika, no val iseljavanja zahvatio je i taj kraj pa ih je danas nesumnjivo manje. Industrijski je to grad koji je industrijski štih, među rijetkima u našoj zemlji, uspio i zadržati. Dvije najveće tvrtke, Harburg-Freudenberger i DS Smith Belišće, zapošljavaju ukupno oko 1100 radnika i imaju više od milijardu i pol kuna prihoda godišnje. Obje su globalni igrači. U pogonu Harburg-Freudenbergera stvaraju se hidraulične preše za proizvodnju automobilskih guma, a te njihove strojeve kupuju divovi Michelin, Pirelli, Good Year i Continental. DS Smith proizvodi papir i kartonsku ambalažu. Snažan su one motor i za čitav niz kooperanata. Zahvaljujući svemu tome, gospodarstvo Belišća zauzimalo je udio od 61,5 posto u neto dobiti gospodarstva u cijeloj Osječko-baranjskoj županiji 2016. godine.
Važno je “mi”, a ne “ja”
Belišće je, po Državnom zavodu za statistiku, na sedmome mjestu po rastu zaposlenosti u razdoblju od 2013. do konca 2017. – otvoreno je gotovo 600 novih radnih mjesta.
Prvi mandat na čelu Belišća Dinko Burić osvojio je “na infarkt”. Prvi rezultati u izbornoj noći te 2013. glasili su kako je za samo jedan glas pretekao HDZ-ovca Dinka Huisa. No ovaj se žalio pa su, objašnjeno je, prebrojavanjem pronađena dva listića koja dramatično mijenjaju situaciju – Huis je, po tome, prešao Burića za, opet, jedan glas. Konačnu je riječ vodio Ustavni sud, a Belišće je bilo među rijetkima koje je gradonačelnika dobilo tek nakon trećeg izbornog kruga. Konačan ishod bila je Burićeva pobjeda s 40-ak glasova razlike. Ni približne drame nije pak bilo na lokalnim izborima pretprošlog proljeća: Burić je drugi mandat osvojio već u prvome krugu, i to s uvjerljivih 71,06 posto glasova birača. Njegova nezavisna lista izborila je i 12 mandata u Gradskome vijeću od ukupno 17.
– Sve nam je to samo dodatni poticaj da se nastavimo truditi i ostanemo svjesni kako pojedinac ne može ništa postići. Važno je “mi”, a ne “ja” i ono je uvijek snažnije od zbroja onih “ja” – poručuje.
Naklonost građana nesumnjivo je dobio i nedavnom odlukom da dječji vrtić bude besplatan za sve mališane u Belišću.
– Najprije smo s 410 smanjili cijenu vrtića na 300 kuna mjesečno, a kada smo vidjeli da je moguće, oslobodili smo roditelje plaćanja. Sve je to, ponavljam, zbog alata koje smo dobili s državne razine, nije to rezultat našeg mađioničarskog umijeća. Čim su nam se poreznom reformom povećali prihodi, odmah smo odlučili polovicu ostaviti za daljnje praćenje svih projekata, a polovicu za vrtić, ali i povećanje plaće zaposlenima u gradskom sustavu – navodi.
Besplatni su i udžbenici osnovnoškolcima. Stipendiraju od ove godine sve studente iz Belišća, neovisno o prosjeku. No o ocjenama ovisi koliko će im novca, u rasponu od 400 do 1100 kuna, sjedati na račun. Naknade za novorođenče “skočile” su s 4000 na 5000 kuna. Jednokratne potpore za svakog novozaposlenog po novome iznose 5000 kuna umjesto dosadašnje 2000...
Pozitivna osoba hrvatske politike, uputnica agentu Sovi ostaje za vječnost