Prosvjedi u Ukrajini, koji su počeli krajem studenog zbog odustajanja administracije tadašnjeg predsjednika Janukoviča od potpisivanja sporazuma s EU, te njegovog okretanja prema jačanju ekonomskih i političkih veza s Rusijom, nakon tri mjeseca pretvorili su se iz unutarnje političke krize u veliku međunarodnu geopolitičku igru koja može imati dugotrajne regionalne i svjetske posljedice.
Posljednji događaji u i oko Ukrajine pokazuju kako će Rusija svoje strateške interese nastojati očuvati drugačijim sredstvima nego su to činili do sada. Putinove odluke o mogućem korištenju vojne sile, zatekle su zapadne političare koji nisu očekivali ovakvu radikalizaciju od strane Rusije. Putinu je dobro poznato kako se zapadne sile teško snalaze u takvim situacijama, kao i činjenica da ni jedna zapadna sila trenutno ne može dobiti podršku svoje javnosti za bilo kakvu vojnu intervenciju ili vojnu pomoć bilo kome u svijetu, što je najbolje pokazao sirijski slučaj prije nekoliko mjeseci. U ovome trenutku zapadne sile nemaju dovoljno dobar odgovor na poteze Rusije koja će i ovu krizu iskoristiti kako bi pokazala svoju međunarodnu moć, a posebice snagu sprječavanja bilo kakvih promjena u svojem bližem susjedstvu, te kako bi ukazala na nemoć zapadnih sila.
Rusija će učiniti sve kako bi pokazala da nova vladajuća ili buduća politička garnitura u Ukrajini nisu u stanju voditi državu, te rješavati njezine bitne probleme, a posebice ne ako su im glavni saveznici EU i SAD. U tom kontekstu, Putinovo uvođenje vojne sile u cijelu igru se može tumačiti kao odigravanje jakog poteza na kojeg zapadne sile nemaju odgovora, a ne kao početak opće ruske vojne invazije na Ukrajinu. Putinove namjere, kako se čini sada, nisu ratničke, već geopolitičke s ciljem uspostave dobre polazne osnove za kasnije diplomatske i političke poteze u ukrajinskom slučaju, ali i strateške s obzirom na unutarnja ruska očekivanja. To, dakako, ne isključuje i ograničenu uporabu vojne sile kroz podršku ruskim građanima na Krimu ili u istočnoj Ukrajini, a sve s ciljem pokazivanja nemoći zapadnih sila.
Ova strateška igra ima i svojih opasnosti koje se mogu pojaviti prilikom mogućeg sukoba između ukrajinskih i ruskih vojnika, odnosno naoružanih skupina koje podržavaju jednu ili drugu stranu, što nije tako nevjerojatno ukoliko ova situacija potraje duže vrijeme. Takav razvoj događaja dodatno bi zakomplicirao i ovako vrlo složenu situaciju, ali bi u konačnici opet išao više na ruku Rusiji nego zapadnim državama jer bi tada dobila dodatno opravdanje za svoje vojne poteze. U svakom slučaju, geopolitičke igre oko Ukrajine i utjecaja na njezinu politiku će se sigurno nastaviti i to, na žalost, na štetu njezine stabilnosti, ekonomskog oporavka i ukupnog poboljšanja života njezinih građana.
>> UŽIVO 'Na rubu smo katastrofe. Rusija nam je objavila rat!'
Da se odmah razumijem, ukrajinski narod osobno držim prijateljskim narodom Hrvatskoj i apsolutno sam na njihovoj strani. Ali, Rusija ima svoje interese, a po svemu što Putin radi, očito je kako zna i kako ih ostvariti. Na stranu što mii mislili o tome. Uspoređujući njega, Rusiju i "Zapad", što god to "zapad", jasno je da u političkom, državnom ali i strateškom smislu taj isti "zapad" nema ni sposobnosti, ni autoriteta, ni potencijala ali ni moralnoga polazišta - bilo što Putinu prigovarati. U takvim igrama, stradaju mali narodi, manji narodi i čak oni veliki, kao ukrajinski, koji se nalaze u raskoraku između tih silnica. Zapad, ovakav ne može više nikome ništa pomoći, a jedino što može je ogromnim količinama vojne tehnologije zagorčati život nebitnim i strateški nazauzetim nacijama, koje nemaju jedinstvenu politiku. Putin ima realne strateške interese na Krimu, i nije to pitanje odnosa Rusije i Ukrajine, prvenstveno je to pitanje pozicioniranja moćne Rusije nakon turbulencija postkomunističkoga razvoja, kao najvažnijega strateškoga igrača novoga međunarodnoga poretka. Zapad, koga na žalost, a to govorim i kao Hrvat, simboliziraju USA i Britanija, u strateškom smislu, već odavno malim europskim, a posebno srednjoeurospkim i istočnoeuropskim narodima, simbolizira diktaturu neiscrpnih zahtjeva, bezuvjetnih zadaća, manje više stalnoga pranja ruku u problemima, i - izvršavanja njihovih političkih ciljeva. istovremeno, ta zapadna društva se urušavaju po svim šavovima, nestaju tradicionalne vrijednosti, nema nikakvih skrupula niti senzibiliteta čak ni pred krajnje izopačenim novonametnutim standardima, danas ne može jednoj snažnoj Rusiji ja jasnim nacionalnim ciljevima - ništa. Ni pismo poslati. Ja osobno mislim kako Putinu nije u interesu raskomadati Ukrajinu, usprkos vojnih strateških interesa na Krimu, koje on može obraniti kada god hoće, pogotovo računajuću na rusku većinu tamo, niti će on to učiniti. njemu je prvenstveni cilj poniziti Zapad preko Ukrajine, i to i - čini. Mislim da današnjoj Rusiji nije u interesu otvaranje trajnoga neprijateljstva na svojim zapadnim granicama, uz sve mogućnosti trajnih problema na južnim granicama.