Zbog tržišnih poremećaja izazvanih koronavirusom te pojave afričke svinjske kuge na nekim najvećim europskim farmama-izvoznicama kojima je Kina zatvorila vrata, EU svinjetina nikad nije bila jeftinija. A gdje će jeftini europski viškovi nego u Hrvatsku, koja je i sada najveća EU uvoznica, pa se i svježi but s kožom za sušenje ovih dana prodaje na akciji za samo 14-ak kuna u nekim trgovačkim lancima.
Gubici domaćih farmera prisiljenih da svinjsku polovicu daju za manje od 2 eura/kg primiču se vrtoglavoj brojci od oko 100 milijuna kuna, upozoravaju iz Hrvatske udruge proizvođača svinja. Jedino što odolijeva pandemiji su čvarci, kojima ni pored sve te drame cijena nije pala ni za kunu.
Marže dižu cijenu u nebo
Dapače, ovisno o trgovcu, ovosezonski čvarci, koji posljednjih tjedana stižu u maloprodaju, koštaju u prosjeku između 120 i 170 kuna, a 90-gramsko pakiranje za grickanje poput čipsa s predznakom “premium” proizvođača Silme iz Petkovca čak 26,99 kuna, što znači da se cijeni na vrtoglavih 299,89 kn/kg.
Video - proizvodnja čvaraka
Igor Miljak, predsjednik uprave karlovačkog PPK u sastavu Grupe Pivac, kaže da je cijena čvaraka postojana makar bi, s obzirom na ulaznu cijenu sirovine, trebali biti nešto jeftiniji.
– No činjenica je da je proizvodni postupak vrlo zahtjevan i troši energiju, a od oko 100 kg kvalitetne masnoće dobije se samo 12-13% kvalitetnih čvaraka, 50-60% svinjske masti, a ostalo ispari. Zna li se da je cijena masti od 6 do 8 kn/kg, jasno je da cijenom čvaraka morate kompenzirati sve ostalo. A dok se dobro prodaju na tržištu i imaju imidž proizvoda koji je visokokvalitetan, s visokim udjelom proteina, što se s novim trendovima prehrane jako traži, tko god ih radi uspijeva ih dobro i prodati – kaže Miljak.
Pitanje je samo koliku maržu “beru” trgovci. Primjerice, isti čvarci PPK negdje se u maloprodaji prodaju za 120, a negdje i za 170 kn.
– Ne radi ih puno proizvođača, a što je najbolje, nema ni uvoza. Godišnja proizvodnja, ono što se regularno proda, u Hrvatskoj je najviše 400-450 tona, od čega mi radimo 200 t – objašnjava Miljak te dodaje kako ni sa svinjskom masti nema problema s plasmanom.
No kad su u pitanju suhomesnati proizvodi poput pršuta, izostanak turističke sezone, lockdowna u HoReCa kanalu (hoteli, restorani, catering), a i brojnih svetkovina, ili su one u “novoj normalnosti” puno skromnije, mnogi se ovih dana pitaju isplati li im se, makar je sirovina i više od 30 posto jeftinija nego lani, ove godine puniti pušnice. Pršutari, koji su vezani upravo na ugostiteljstvo, neke poznate kuće i na turizam te proizvedu po nekoliko tisuća komada, imaju i više od 50 posto neprodanih zaliha, a kako počinje novi ciklus proizvodnje, neki su na akciji i za manje od 100 kn/kg u trgovačkim lancima.
Da priča bude apsurdnija, godišnja proizvodnja u RH je tek 350-400 tisuća komada za tržište, a do pojave pandemije COVID-19 trošilo ih se i milijun.
– Posljednjih godina pojačano radimo pršute i za izvoz, a kako ne ovisimo samo o HoReCa-i nego imamo i trgovačke centre, kod nas je manje od 10 posto neprodanog – kaže Miljak.
– Lani je sirovina bila preskupa, a sad je prejeftina. No tko ima primarnu proizvodnju svinja, a mi tovimo oko 150.000 komada godišnje s kooperacijom, jasno je da je u tom stočarskom dijelu s potonućem cijene tovne prasadi i još većim uvozom izvukao deblji kraj. Svinjogojci tako s pravom očekuju pomoć države, neke skrivene subvencije i slično, kako to rade druge članice EU – napominje naš sugovornik.
Loša turistička i ugostiteljska sezona, manje proslava, krštenja, svadbi... probleme su stvorili i vinarima te proizvođačima krumpira, koji imaju izvrsne prinose, ali ih nema tko trošiti. Potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević kazao je kako gotovo sve hrvatske vinarije više od 70% svoje prodaje realiziraju tijekom turističke sezone.
Preovisni smo o turizmu
– Kolika je ovisnost potrošnje vina o turizmu najbolje govori podatak da smo u prvih 11 mjeseci sa 7,7 mil. dolazaka i 54 mil. noćenja zabilježili pad u odnosu na isto razdoblje 2019. za 62, odnosno 50% – što je ujedno i podatak za prosječni pad prodaje vina – istaknuo je.
Krumpirašima je pak uz lošu turističku sezonu trn u oku i zabrana sredstva koje se prije koristilo za dugotrajno čuvanje krumpira, a kako će skladišta koja će ih čuvati po novim uvjetima operativno zaživjeti tek iduće godine, krumpir ovih dana prodaju u bescjenje, za 50-55 lipa, i dodatno si pile granu na kojoj sjede.
– Ljudi prodaju i po niskim cijenama kako bi se spasili, no građani ga ne trebaju, potrošnja kućanstava ne raste – kaže Marijo Puškarić.
U Ministarstvu poljoprivrede kažu da je sektor svinjogojstva pod dodatnom prismotrom te su u stalnom kontaktu s predstavnicima udruga proizvođača kako bi se koordiniranom akcijom problemi sanirali u što kraćem roku. Kad je riječ o vinu, u ovom je trenutku rano govoriti o količinama koje su višak jer je u podrumima u tijeku i proizvodnja vina iz ovogodišnje berbe. Zbog ozbiljnih poremećaja u sektorima svinjogojstva, vinarstva i voćarstva zbog COVID-19 računa se i na pomoć EK.
Kakve su pa to računice?Jednostavno ne kužim,a možda sam glup,svake godine kupim u domačiji određenu količinu tvrdog špeka ak netko ima viška ove g.20kg po 12k,to je 240kn,za čvarke i mast,znači ak gledam te postotke iz članka dobio sam okooko 2,5kg čvaraka koje sam isprešal na malu prešu i 10kg masti,a kaj se tiče masti nisam ju u dućanu vidio ispod 12kn.Da trebal sam sam špek izrezati na kockice,upaliti vatru,dodati luka,imal sa drva a i da nisam,nije mi trebal raketni motor za nekakve troškove :)