U ukupnoj hrvatskoj potrošnji ribe šaran je zanemariva stavka – po stanovniku ne pojedemo ni pola kilograma te slatkovodne ribe godišnje, no njegova proizvodnja posve je druga priča. Završava tisuće kilometara dalje u izvozu, čak i na obali Baltika, u Gdanjsku, koji bi sam iz Hrvatske mogao “progutati” i 10 tisuća tona.
No dok su Poljaci i ostatak Europe “gladni” te, a i druge ribe, s obzirom na to da EU 28 iz akvakulture te ulova ne uspijeva podmiriti ni 35% ukupnih potreba, proizvodnja šarana 20-ak hrvatskih proizvođača ove će godine iznositi svega oko 3,5 tisuća tona, čulo se na jučerašnjoj 4. međunarodnoj konferenciji o uzgoju šarana koja je u Zagrebu okupila najeminentnije znanstvenike i gospodarstvenike iz 10-ak europskih zemalja.
Europa uveze 65% sve ribe
– Europa čak 65% ribe uvozi iz trećih zemalja, a potražnja i dalje raste te bi se samo kroz akvakulturu mogle sasvim zadovoljiti potrebe europskog tržišta – kaže predsjednik Udruženja ribarstva HGK te direktor Ribnjačarstva Poljana Milan Božić naglašavajući kako bi Hrvatska sukladno razvojnim projektima na kraju novog financijskog razdoblja 2023. trebala proizvoditi 5 tisuća tona šarana. To je mali korak, zna li se da smo prije Domovinskog rata proizvodili i 15 tisuća tona. No, iako se oporavljamo, tehnologija i neznanje još uvijek su nam najveći problem, objašnjava Božić. Nedopustivo je da u RH nema ni strukovne škole za ribarstvo. A ni politika i zaštitari ribnjacima ne idu na ruku iako se čak 80% šarana izveze.
Državna tajnica u Ministarstvu poljoprivrede Marija Vučković ističe kako je akvakultura u RH strateška i jedna od najbrže rastućih proizvodnih grana s prosječnim rastom od 10%. Imamo razvojni plan povećanja proizvodnje u akvakulturi koji se temelji na povećanju proizvodnje uz poštovanje načela održivosti te povećanje konkurentnosti.
Proizvodnja šarana koja obuhvaća 75% ukupne proizvodnje u slatkovodnoj akvakulturi pritom je jako važna jer slijedi proizvodnju bijele ribe, a ribnjaci su važni i u kontekstu razvoja ruralnih područja, zapošljavanja te očuvanja bioraznolikosti i zaštite od poplava. – S 3,8 mil. tona godišnje, šaran čini 5,7% globalne proizvodnje ribe – kaže Andrzej Lirski s poljskog instituta Stanisław Sakowicz Inland Fisheries. Carska riba, kako joj tepaju, u EU je pak na 9. mjestu među 10 najvažnijih uzgojnih vrsta po vrijednosti proizvodnje od 148,4 mil. eura te na 6. po proizvedenim količinama.
Poljaci dižu potrošnju u EU
Zanimljivo je da su migracije 5,6 milijuna građana iz srednje i istočne Europe u zemlje tzv. stare Europe, među kojima je 30% Poljaka, potaknule potrošnju šarana i na tim tržištima. U 2015. je u Europi proizvedeno 71.210 tona običnog šarana. Izvezeno je 17.260 tona, a uvezeno 19.110 tona. Tržište Unije u zadnjih 10 godina raste po stopi od 9%. Najviše se šarana pojede u Mađarskoj, oko 1,16 kg po stanovniku godišnje, slijede Bugarska i Rumunjska, a u Hrvatskoj, gdje ga se pojede 0,46 kg godišnje, tržišna cijena šarana je i najniža, 1,5 eura za kilogram.
Migracije nisu 5,6 miliona iz Srednje i Istocne Europe, nego 18 miliona gradjana od 90-ih naovamo, nekidan pisali strucnjaci na tu temu.