Može li vijest da jedan od najuglednijih američkih dnevnika, The Washington Post, otvara nove urede u Europi i Aziji, povećavajući broj novinara na više od tisuću, najviše dosad, promijeniti turobnu sliku stanja u kojem se nalaze mediji, kako u Sjedinjenim Američkim Državama tako i u Europi? Novost iz najčitanijeg i najpoznatijeg dnevnika u američkoj prijestolnici svakako je obećavajuća.
U godini u kojoj je u američkim medijima ukinuto više od 11 tisuća radnih mjesta – najviše od velike gospodarske krize 2008. kada je u medijskoj industriji u SAD-u uručeno 14265 otkaza – The Washington Post planira otvaranje uredništava u Londonu i Seulu, kako bi mogao kvalitetnije pokrivati događaje u cijelom svijetu u realnom vremenu, 24 sata na dan, a uskoro planira otvaranje ureda i u Sidneyu u Australiji i u Bogoti u Kolumbiji, čime će broj uredništava u inozemstvu povećati na 26. Otvaranje novih ureda povećat će broj novinara na 1010, što je najviše od 1877., kada je The Washington Post osnovan.
Najviše u povijesti
Dok većina drugih medija u aktualnoj koronakrizi smanjuje broj svojih ureda i novinara i sve češće prelazi na digitalne platforme, želeći uštedjeti na skupim tiskanim izdanjima, list koji je od 2013. u vlasništvu najbogatijeg čovjeka na svijetu, osnivača Amazona Jeffa Bezosa, poručuje kako svojim čitateljima želi u svakom trenutku osigurati brz pristup cjelovitim informacijama, zbog čega se list odlučio za proširenje svoje novinarske i dopisničke mreže. Ugledni list, koji je sedamdesetih otkrio aferu Watergate – što je dovelo do povijesne ostavke američkog predsjednika Richarda Nixona – ovim putem želi povećati broj internetskih pretplatnika nudeći im bogatije, temeljitije, brže, raznolikije i inovativnije novinarstvo, kako je novosti iz The Washington Posta opisao glavni urednik tog lista Marty Baron.
The Washington Post novim pristupom na globalnom medijskom tržištu pokušava konkurirati svom glavnom suparniku The New York Timesu (NYT), koji je inovativnim pristupom u proteklom desetljeću uspio znatno povećati broj digitalnih pretplatnika diljem svijeta i time dokazati da mukotrpan projekt digitalizacije ipak daje rezultate. Početkom desetljeća medijska se industrija, osim s gospodarskom krizom, suočila i s izazovom digitalizacije, s obzirom na to da je razvoj novih tehnologija doveo do tektonskih promjena u navikama čitatelja, što je onda naglo povećalo značaj internetskih izdanja, ali je i otvorilo problem naplate digitalnih izdanja, s obzirom na to da medijske kuće dugo nisu uspijevale naplatiti svoj proizvod, zbog čega je dovedeno u pitanje i financiranje proizvodnje medijskog sadržaja.
Čitatelji su bili naviknuti da je internet besplatan, a na medijskom sadržaju medijskih kuća zarađivali su internetski divovi poput Googlea i Facebooka, dok su nakladnici grcali u gubicima, a novinari dobivali otkaze. NYT, koji ima više od 1700 novinara, snažno je krenuo u projekt digitalizacije, što je dovelo do toga da je taj veliki list već 2013. godine više zaradio od svojih čitatelja, kako od pretplatnika na digitalna izdanja tako i od pretplatnika na tiskana izdanja, nego od oglašavanja, a list je od 700 tisuća pretplatnika koncem 2013. godine danas dosegnuo broj od više od sedam milijuna digitalnih pretplatnika, što najbolje svjedoči o uspjehu NYT-a u širenju internetskog poslovanja.
Broj pretplatnika naglo je počeo rasti nakon što je 2016. godine Donald Trump pobijedio na predsjedničkim izborima. Trump je NYT uvrstio među medije koje je proglasio “neprijateljima naroda” i pronositeljima lažnih vijesti, no poslovni rezultati NYT-a na digitalnom planu, koji će omogućiti nastavak izlaženja tiskanog izdanja lista, pokazuju da je svojim napadima Trump samo pomogao uglednom listu, baš kao i drugim medijima koje je napadao.
Novinarstvo na cijeni
Rast digitalnih pretplatnika bilježili su i drugi američki ozbiljni dnevnici, čime se potvrđivalo da su čitatelji, kako u SAD-u tako i u svijetu ipak spremni platiti za kvalitetno novinarstvo, tako da se očito neće ostvariti mračna prognoza izdavača NYT-a Arthura Ochsa Sulzbergera Juniora, koji je početkom desetljeća, na početku projekta digitalizacije NYT-a, poručio: “Ako ovo ne uspije, radije bih da NYT uopće ne postoji u svijetu u kojem ljudi nisu spremni platiti cijenu mjesečne pretplate koja je ista kao i cijena jedne kinoulaznice!”
"Turobno stanje u kojem se nalaze mediji", istina, ali ne onako kako misli autor. Parafrazirat ću Isaaca Asimova: ne smeta mi što su mediji i novinari u turobnom stanju, nego što oni hoće da svi budemo u turobnom stanju.