Mnoge tvrtke koje su radile na obnovi Vukovara dolazile su s lopatama i
kolicima, odlazile s kamionima i bagerima, a njihovi vlasnici s punim
džepovima, tvrdnja je kojom gotovo svi Vukovarci komentiraju dio dosadašnje
obnove u gradu.
Stara dizala
Kao razlog takvom razmišljanju navode niz nevjerojatnih propusta s
kojima su se suočili po useljavanju u obnovljene objekte. Tijekom
obnove, gdje se na većemu dijelu objekata ipak radilo po svim
standardima, zaboravljeni su, primjerice, cijeli ulazi stambenih
zgrada, a poznati su i slučajevi, o čemu smo već pisali, popravka
obnovljenih krovišta zgrada, neuređenih pročelja, starih dizala koja su
ugrađivana u obnovljene zgrade, neispravnih instalacija, neožbukanih
zidova...
Ugrađivani su nekvalitetniji materijali, a javna je tajna i da neke
tvrtke podizvoditelji, najčešće iz Vukovara, nikada nisu plaćeni za
posao koji su obavili. Mnogi od tih propusta ubrzo su poslije obnove
sanirani, pa je država kroz “obnovu obnove” oštećena za desetine
milijuna kuna.
Potrebna volja
– Koliko znam, nikada nije rađeno nikakvo istraživanje koliko je država
na taj način oštećena, ali naše procjene govore da se radi i do 500
milijuna kuna. Evidentno je da je ovdje na djelu bio kriminal za koji
nikada nitko nije odgovarao – kaže Domagoj Marenić, tajnik Udruge
stanara grada Vukovara. On smatra da bi se, da postoji volja, trag
novca lako pratio i odgovorni pronašli, a tada bi mogli ispraviti
propuste, vratiti novac ili pak završiti u zatvoru.
– Nažalost, od tako nečega, zbog nekoga razloga, nema ni traga. Većina
tih tvrtki više ne postoji, a jasno je da to oni nisu mogli sami
učiniti. Treba vidjeti što je s nadzornim tijelima koja su sve to
provjeravala, lokalnim dužnosnicima koji nisu adekvatno reagirali, ali
i ministarstvima koji svoj interes nisu štitili na pravi način – ističe
Marenić.
U korist takvim tvrtkama, tvrde upućeni, išao je i zakon koji je
vrijedio do 2002., po kojem nakon završenih radova na obnovi stambenoga
objekta izvođači nisu bili dužni tražiti uporabnu dozvolu. Tadašnjim
zakonom navodi se potreba samo za mišljenjem o uporabnoj dozvoli, a ni
to se najčešće nije poštivalo.
Žalbe, garancije i nadzor
Marko Brajko, ravnatelj Uprave za obnovu Ministarstva regionalnog razvoja, kaže kako navode o nekvaliteti dosad provedene obnove ne može komentirati jer tada nije bio na dužnosti. – Pri obnovi postoji mogućnost žalbenih postupaka te garancije izvoditelja, a na svakom objektu bio je angažiran i nadzor – ističe Brajko, dodajući da dosad nisu rađene procjene koliko će država morati uložiti u obnovu pojedinih već obnovljenih objekata.
