Dulje od četvrt stoljeća bavimo se uzgojem dagnji, ali ovako nešto još nismo doživjeli, nismo ni znali da je to moguće. Propalo nam je više od 90 posto školjaka, a kažu da je uzrok tome najveći toplinski val koji je Grčka doživjela unatrag nekoliko desetljeća. Turisti su oduševljeno komentirali kako imamo lijepo i toplo more, a nas je to toplo more uništilo – glasile su nimalo vesele riječi grčkog uzgajivača dagnji Stefanosa Sougioultzisa koje su ranije ovog tjedna prenijeli gotovo svi tamošnji mediji.
Nije taj uzgajivač bio jedini kojem je zbog porasta temperature mora propao gotovo cijeli godišnji uzgoj. Sličnu su sudbinu doživjeli gotovo svi grčki uzgajivači te najkonzumiranije školjke u Europi. Kad se u obzir uzme podatak da Grčka u godini uzgoji oko 25 tisuća tona dagnji, kao i da je u tom biznisu tamo stalno zaposleno više od dvije tisuće ljudi, jasno je zbog čega je to nedavno bila i jedna od glavnih vijesti u toj zemlji. Tragom te priče provjerili smo kakva je situacija kod naših uzgajivača koji godišnje proizvedu nešto manje od tisuću tona tih školjaka. Konkretno, 2019. u Hrvatskoj je uzgojeno 947 tona dagnji.
Tri najvažnija uzgajališta
– Sva sreća kod nas nije bilo tolikih porasta temperatura mora koje bi utjecale na uzgoj, ali zato smo imali jedan drugi problem. More je ove godine na našem području bilo izuzetno mutno. Ne znamo je li uzrok to ili nešto drugo, ali školjke su puno manje mesnate nego prijašnjih godina. Dakle, količinski ih ima isto, ali kada ih otvorite, vidite da nisu pune kako inače znaju biti – govori Duje Šarlija koji je poznat i kao prvi uzgajivač dagnji u Podvelebitskom kanalu. Na ideju za posao je došao još krajem devedesetih, a s uzgojem je počeo 2003. godine. Godišnje može, kaže, proizvesti i 40 do 50 tona tih školjaka, ali ove godine je, zbog smanjene potražnje koja se vuče još od lani, a uzrok je, naravno, pandemija COVID-a, uzgojio dvadesetak tona.
– Dagnje u moru mogu stajati oko godinu dana, a ako ih u tom vremenu ne prodate, propadaju. Restorani su u špici sezone znali naručivati i po 20 kilograma, a lani su uzimali jedva po pet. Ja ih prodajem za 15 kuna po kilogramu, što je izuzetno jeftino, većina drugih uzgajivača digla je cijenu na 20 kuna. Želio sam i ja, ali supruga i kćer koje također sa mnom sve ovo vode izuzetno su socijalno osjetljive i nisu željele dizati cijenu – iskren je Šarlija. Prema njegovim riječima, na uzgoj u svom rodnom kraju, nakon punih 45 godina života u Rijeci, obitelj se odlučila na poziv župana šibensko-kninske županije Gorana Pauka, čija se obitelj isto bavi školjkarenjem. Radi se, kaže, o lijepom poslu ako volite more jer tako na godišnjem odmoru možete biti i po pet-šest mjeseci godišnje, a četiri zimska mjeseca nemate što raditi jer mlađ raste obješena na konope u moru koji su pričvršćeni za bove u uzgajalištu. Tehnologija uzgoja je prilično jednostavna i kod nas dobro poznata. Na dobro odabranim mjestima proizvodni rezultati su visoki i stalni, bez većih kolebanja.
U prvom razdoblju uzgoja mlađ se prikuplja s pomoću debljih plastičnih konopaca, tzv. kolektora. Oni se postavljaju na površinu mora, gdje se ličinke dagnji nalaze sve dok ne otežaju. Proces skupljanja mlađi traje oko 6 mjeseci. Nakon toga se dagnje prvom preradom skidaju s kolektora i pune u mrežaste pletenice, pergolare duge 2,5 do 3 metra. Pergolari se vješaju na parkove u moru, a šest mjeseci nakon prve prerade slijedi druga, kada se dagnje vade iz pergolara i premještaju u pergolare sa širokim otvorom. Tu nakon 6 mjeseci postižu tržišnu veličinu od 5 do 7 centimetara, a na jednom pergolaru dobije se između 12 i 15 kilograma dagnji. Za prodaju i jelo najbolje su od lipnja do početka listopada. Tada su najpunije i imaju najviše mesa, što se poklapa s turističkom sezonom kada se one mogu najbolje plasirati. Tri najvažnija uzgajališta školjkaša u Hrvatskoj nalaze se u Limskom kanalu, ušću rijeke Krke i Malostonskom zaljevu, a kao ostala poznatija uzgajališta dagnji spominju se Novigradsko more i Savudrijska vala.
Proizvodnja kao i 2019.
– Sva sreća, kod nas je ove godine sve u redu, proizvodimo kao 2019. i nismo, barem kad su u pitanju nekakvi prirodni faktori poput temperature mora, imali problema – govori Vladimir Bašić, uzgajivač dagnji iz Umaga. Dodaje i kako im u uzgojima veće probleme od temperature predstavlja problem prevelikog hvatanja mlađi na već nasađenim dagnjama u pergolarima koja zagušuje njihov rast. Isto tako javlja se i problem prevelikog obraštaja crva na ljušturi školjke što je potrebno riješiti tehnološki tako da se regulira dubina, pere se za vrijeme uzgoja i čisti i pere prije plasmana. Prvi postupak prerade je pranje jakim mlazom vode, a zatim se školjke ubacuju u protočni tunelski vibrator u koji se pod tlakom uvodi vodena para pod čijim se utjecajem dagnje postupno otvaraju. Meso je zatim potrebno ručno izvaditi i zapakirati u vrećice koje se zatim stavljaju u hladnjaču. Zanimljivo je istaknuti i kako kod nas dagnje i školjke više konzumiraju strani nego domaći turisti.
VIDEO Ljeto 2021. godine najtoplije je u povijesti mjerenja!
Dagnje smrde, jedite roštilj.