U kakofoniji optužbi i komentara koje su od prošlog tjedna počele stizati iz Slovenije o navodnoj umiješanosti hrvatskih tajnih službi u prisluškivanje slovenskog suca i agentice u slučaju arbitraža, službena Ljubljana namjerno prešućuje srž, meritum, ključnu točku ili primum movens, kako vam drago: slovenska je vlada namjerno kršila pravila međunarodne arbitraže u slučaju razgraničenja sa Slovenijom. To je početak i kraj cijele priče.
Večernji je list u srpnju 2015. u tiskanom izdanju, a potom i na svojoj web stranici, objavio tekst s brojnim detaljima o tome kako su se slovenska agentica Simona Drenik i "slovenski" arbitar Jernej Sekolec dogovarali kako će prevariti sud. Agentica instruira suca kako da utječe na predsjednika suda, Francuza Gilberta Guillaumea, spominju se privatne večere, iznose se detalji sudačkih odluka pa i one kako je Guillaume već odlučio kako će "Slovenija na moru dobiti što želi", odnosno 2/3 Savudrijske vale, čuje se kako Sekolec naručuje dokumente od Simone Drenik koje bi podmetnuo kao svoje, ona to prihvaća, dogovaraju se kako će razmijeniti podatke...
OVDJE POSLUŠAJTE PRVI DIO SNIMKE RAZGOVORA
(Preuzimanje audio snimke bez dopuštenja Večernjeg lista najstrože je zabranjeno!)
Reakcija Slovenije na dan objave tekst bila je unisona - svi su političari iz Vlade zanijekali priču, optužujući Večernji da ju je izmislio. Sve dok Večernji nije na svoju web stranicu stavio snimku. Tad je u Sloveniji nastao muk. Posebice nakon što su i slovenski pravni stručnjaci kazali "kako to ne izgleda dobro".
Slovenija je odmah po izbijanju skandala neizravno priznala da je griješila - po kratkom postupku povukli su Simonu Drenik sa suda, a onda su je iz Ministarstva vanjskih poslova, gdje je radila, prebacili u Ministarstvo pravosuđa te je marginalizirali. I slovenski je arbitar Jernej Sekolec odmah dao ostavku. Nekoliko je aspekta u svemu ostao slabo zamijećeno. Primjerice, koliko je u skandal umiješan ministar vanjskih poslova Karl Erjavec. Jer Simona Drenik na snimkama jasno kaže kako joj je ministar raščistio raspored da može pomagati Sekolecu.
Naposljetku, tu je i politička odgovornost i tadašnjeg premijera Mire Cerara jer je S. Drenik, a za čije nelegalne postupke postoje dokazi, bila službena i ovlaštena predstavnica države te ju je nemoguće apstrahirati iz tog konteksta i pripisati njezine postupke individualnom činu. Slovenska vlada - ni tadašnja, ni ova sada, ni u jednom trenu nije preuzela političku odgovornost za varanje, već je - kao i sad - pribjegla metodi pokušaja diskreditacije, dovodeći u pitanje izvore i apostrofirajući snimanje kao krimen, ali ne i svoje postupke koje je - istaknimo - i sam arbitražni sud proglasio makinacijama, iako je nastavio rad. Doduše, na jedvite jade, i to na svoju sramotu. Pokušali su sanirati štetu - predsjednik arbitražnog vijeća Gilbert Guillaume na brzinu je na mjesto koje je ostalo ispražnjeno odlaskom Sekolca imenovao ni manje ni više doli tadašnjeg predsjednika Međunarodnog suda Ronnyja Abrahama kako bi povratio povjerenje u sd. No Abraham je odustao nakon par dana, a cijelo to ljeto Guillaume mu je pokušavao pronaći zamjenu jer se nitko od renomiranih sudaca nije htio miješati u taj postupak.
Micanje fokusa s krimena na okolnosti koje su dovele do njegova razotkrivanja je legitimni postupak uhvaćenih s prstima u pekmezu, no isto tako i dokaz da nemaju argumente za svoju obranu. Da, Večernji je bio u posjedu snimaka razgovora. Posao novinara je da ima informacije. Te su snimke bile vrhunac priče o sumnjivim događanjima oko arbitraže koju je Večernji pratio od kraja 2016. godine. Već tada smo posumnjali da se nešto zabranjeno događa. A sumnje u to pobudio nam je ministar vanjskih poslova Karl Erjavec svojim izjavama o tome da zna što se događa na sudu.
Priča je to koju smo slijedili mjesecima - i objavljivali tekstove u Večernjaku, pa tako i onu da je arbitražni sud upozorio slovenskog Erjavca da se suzdrži od komentara nakon njegovih izjava o tome da "ima neslužbene informacije" da će Slovenija u teritorijalnom sporu s Hrvatskom dobiti izlaz na otvoreno more. Tu je informaciju, dodajmo, Erjavec demantirao, da bi potom njega demantirao Sud službenom objavom i ukorom. A to je, vidjet će se ubrzo nakon toga, samo vrh ledenog brijega. Hrvatska je istupila iz postupka i procesa jednoglasnom odlukom Sabora. Sud je donio odluku. Hrvatska je smatra nevažećom, Slovenija pak inzistira na njezinoj primjeni.
Frustracija kod Slovenije raste jer je i Europska komisija - koja je prije snažno stajala na poziciji da je arbitraža jedina opcija te da se odluka mora poštivati - sad razgraničenje vidi kao bilateralni problem. EK nije htjela podržati Sloveniju u tužbi protiv Hrvatske na Europskom sudu, čak iako joj je to njihova pravna služba preporučila. Taj postupak formalno još nije počeo, ali postoje špekulacije da bi pravorijek mogao doći do kraja godine. Slovenija može propitkivati namjere i djelovanje Hrvatske. Ima to pravo. Isto kao i obrnuto. A Hrvatska, recimo i to, nikada nije postavila službenoj Ljubljani otvoreno pitanje o sudjelovanju u makinacijama i gubitku povjerenja u njihove kasnije postupke.
No postoji još jedna notorna činjenica. Na žalost, upravo su otvorena pitanja nekim političarima na obje strane, slovenskoj i hrvatskoj, služila kao sredstvo pokazivanja mišića i za unutarpolitička pitanja. Svako malo, kad je to bilo pogodno jednoj ili drugoj strani, događali su se incidenti i zaoštravala se retorika prema susjedima.
Što se sada događa u Sloveniji? Na stranu odnosa i suradnje slovenske s BiH službama, otvaranje ove priče sada može imati čvrsti unutarpolitički motiv. Slovenski premijer Marjan Šarec do sada je vanjsku politiku puštao ministru vanjskih poslova Miri Ceraru, premijeru u doba arbitražnog skandala. No sada, uoči europskih izbora, Cerarova lista, koja se s ostalim liberalnim strankama nije uspjela dogovoriti o zajedničkoj listi, ne stoji najbolje.
Šarec, koji uživa popularnost među građanima, aferu o "hrvatskim špijunima" i nesposobnosti slovenske vlade da zaštiti državu od stranih službi, pripisujući odgovornost za to Ceraru, mogao bi iskoristiti za distanciranje od koalicijskog partnera Cerara i tako preventivnim udarom amortizirati udarac koji bi mogla pretrpjeti vlada. Malo je država susjeda koje se mogu podičiti onim što dijele Hrvatska i Slovenija - industrije su kompatibilne, prema podacima slovenskih medija, Slovenci u Hrvatskoj posjeduju oko 110 tisuća vikendica i kuća za odmor. Uoči prvosvibanjskih praznika, koje Slovenci obilježavaju čak dva dana, mnogi će krenuti put Hrvatske. I ništa manje važno - dvije države nikada nisu ratovale.
Odnosi među ljudima - koje nikada ne smijemo miješati s političkim - ogroman su zalog. Ali i upozorenje da se obje države i njihovi lideri ne smiju ponašati stranački, populistički, raspirujući sukobe, već priznati svoje greške i preuzeti odgovornost i krenuti dalje. Do sada od Slovenije to nismo vidjeli. Parafrazirajući Dantea i riječi Farinate degli Ubertija kojega susreće na putu kroz pakao, "to je vještina koju nisu naučili".
Pogledajte video usporedbe Hrvatske i Slovenije:
Nastupna teza slov. medija je iznimno "na staklenim nogama" jer je davno prošla epoha Zaustavite Reuters i doista ne znam što bi Tolj navodno postigao da ide utjecati na jedan slov. medij, kad ih ima na stotine, ako ne ii tisuću. Ni nema "štofa" u toj cijeloj priči jer Slovenija izigrava djevicu, a prisluškuje već desetljećima hrv. telekomunikacije s nedvojbeno hrv. ozemlja, kota Sv. Gera i čak su nakon arbitraže tamošnji stručnjaci za telekomunikacije iz te vojarne tražili devizne dnevnice, nalik inozemnim misijama, jer i oni su na de iure tuđem ozemlju, zar ne? A da se ne govori o slovenskom špijunskom kombiju kojeg su zabunom vozača zafurali na hrv. stranu, a bio je krcat blizu 1 milijuna DM vrijednom Rohde und Schwarz prislušnom opremom. Kasnije im pok. Račan čak vratio taj kombi... Dakle, o čemu oni pričaju - kad i sami poduzimaju ofanzivne prislušne operacije nad svojim susjedom, dapače ponose se time kao nekim doprinosom u borbi za slov. interese. Tamo u šumarku podno Sv. Gere su im naši namontirali ometajuće uređaje pa se sada doista moraju trsiti. U ovoj posljednjoj epizodi, pobjedu su odnijeli naši - čestitke na crisp audio kvaliteti jer ne samo da se razaznaje glas aktera nego i lokalni naglasak pa je bilo nemoguće izvrdavati da je to sve samplirano ili što već.