Narodni odvjetnik, kako je sebe nazvao premijer Giuseppe Conte, nije jučer u Zastupničkom domu parlamenta održao “J’accuse” protiv bivšeg premijera i čelnika stranke Italija živa Mattea Renzija zbog toga što ruši vladu. Conte je priznao da je činio greške na čelu dviju vlada koje je vodio, ali uvjeren je da će dobiti povjerenje parlamenta, pa čak i danas u Senatu gdje, kako se čini, ipak nema dovoljnu većinu od 161 senatora bez 18 senatora Renzijeve stranke Italija živa.
Premda oporbeni desni centar (Salvinijeva Liga, Berlusconijev Naprijed Italijo i Talijanska braća Giorgie Meloni) traže prijevremene izbore u slučaju pada Conteove vlade, do njih neće doći. U tom slučaju stvorit će se neka druga vlada s neutralnim premijerom (govori se o bivšem predsjedniku Europske središnje banke Mariju Draghiju, zvanom Mr. Euro) koju bi podupirao lijevi centar. Sadašnja nije jedna od najboljih talijanskih vlada. Ali tko kaže da bi jedna tehnička, nestranačka vlada bila bolja, odgovaraju oni koji podupiru Contea.
Italija oplakuje 82.000 preminulih od COVID-19 i kao dar s neba očekuje europski novac iz fonda za obnovu, i to iznos do 209 milijardi eura. Europski plan za obnovu za Italiju je povijesna prilika.
Od nastanka republike poslije Drugog svjetskog rata Italija je kronični bolesnik po promjenama vlada i premijera. Jedino su Alcide De Gasperi (1946.-1954.) i Silvio Berlusconi (2001.-2006.) uspjeli odraditi cijeli mandat, ali su i tijekom tih godina morali podnijeti ostavke i sastavljati nove vlade. No pitanje je i koliko Italiju koštaju tolike smjene vlada i premijera: u 75 godina bilo je 66 vlada i 29 premijera. U posljednjih 26 godina Francuska je imala petoricu predsjednika republike, Španjolska petoricu premijera, a Njemačka troje kancelara. U istom razdoblju Italija je imala 13 promjena premijera s time što su, istina, neki na toj funkciji bili i po dva puta.
Italija je u krizi od 2018 i nemogu se izvući pitanje je kako če popraviti situaciju