Ako su točne informacije prema kojima su se u Vladi već načelno odlučili da će se zbog prevelikog proračunskog deficita morati rezati masa plaća, onda se može reći samo da je to prilagodba koja je trebala biti napravljena još na početku krize, a ne u trenutku kad smo dospjeli na začelje Europe.
Manje je bitno hoćemo li rezanje mase plaća u javnom sektoru odraditi kroz smanjivanje broja zaposlenih, linearno rezanje plaća ili smanjivanje plaća po odabranim grupama zaposlenika. To se, ovako ili onako, mora napraviti.
Tragično je da smo među onima koji su do sada u Europi općenito najmanje napravili kad je u pitanju fiskalna prilagodba.
Direktorica Instituta za javne financije nedavno je upozorila kako nije čudno da će Hrvatska u 2014. godini vjerojatno biti jedina od 28 članica Europske unije s gospodarskim padom. Pri tome je primijetila da bi to trebalo povezati s onim što su ostali poduzimali proteklih godina, a Hrvatska nije. Europske države primjenjuju agresivne planove fiskalne prilagodbe; do 2017. planiraju smanjiti prihode 0,5 postotnih poena, a rashode 2,5 postotnih poena. Dug planiraju smanjiti za više od 4 postotna poena; Poljska i Irska čak dvanaest. A mi ga namjeravamo povećati za 4 postotna poena BDP-a!
Zaboravimo ideologije i raznorazne mantre. Europa štedi i reže jer su svi svjesni da je alternativa bankrot. Izbora nema, svako odgađanje – što je jasno barem četiri-pet godina – samo pogoršava situaciju.
Mora li se rezati baš masa plaća? Pa zapravo i nema drugog izbora. Uostalom, ugledni ekonomist Velimir Šonje nedavno je upozorio kako nije normalno da Hrvatska ima viši prosjek izdvajanja po naknadama za zaposlene (12,1 posto BDP-a) nego Njemačka (7,6 posto) i Austrija (9,5 posto). Zaista je vrijeme da se zapitamo kako je moguće da tako ekonomski moćne i konkurentne zemlje poput Austrije i Njemačke troše manji udio BDP-a na zaposlene.
Pratite nas
