Koliko li samo nevolje stane u jedan ljudski život, prodavačica Ljubica Mitrović iz Kutine i predobro zna. Dok čeka i nada se da će joj plaća koju joj za rujan treba isplatiti Pevec “leći” na tekući pa će sa svojih tri tisuće kuna platiti račun za već isključeni telefon, komunalije koje će do tada možda već biti presječene, zatim podmiriti dugove za rate kredita, pa kupiti osnovne namirnice, odvojiti poneku kunu za unuke blizance i dati nešto sitno nezaposlenom sinu, tiho priča o svome životu:
- Ne volim da me se sažaljeva - naglasit će ova sićušna žena tamne kose - a kad me ljudi pitaju kako sam uspjela izdržati, slegnem ramenima - uzdahnut će.
Prije šest godina njezin se brak, nakon 20 godina, raspao. Dogodilo se to nedugo nakon što im je od sarkoma umrla najstarija kći, 19-godišnja Ivana. Dvoje mlađih, Suzana i Goran, dodijeljeni su Ljubici na skrb, s bivšim je popola podijelila kuću - njoj i djeci prizemlje, njemu kat. Ona i sin sada žive na katu kuće, a muž je svoje prizemlje ustupio Suzani i njezinu suprugu Mateju koji bi ovih dana tamo trebali iz podstanarstva i preseliti. Matej također radi u Pevecu, a Suzana je na rodiljskom i brine se o osmomjesečnoj kćeri i sinu. Nekoliko minuta starijoj djevojčici liječnici su prije dva mjeseca dijagnosticirali rupu na srcu te srčanu anomaliju. Nakon njezine navršene prve godine života bit će operirana u inozemstvu. Hoće li HZZO pokriti približno 50.000 kuna troška, obitelj ne zna.
Posljednju je plaću Ljubica Mitrović, kao i ostali zaposlenici Peveca, dobila potkraj rujna. Drugih primanja nema, sin je nešto radio u fušu, ali novac nije dobio.
- Uzela sam u listopadu tjedan godišnjeg pa smo sin i ja išli raditi na plantažu lješnjaka. Od zarađenog novca podmirila sam dug cvjećarki, za aranžman koji sam u rujnu, na godišnjicu, odnijela Ivani. Imala sam novca i za Svisvete - prisjeća se Ljubica Mitrović.
Drva samo za šest dana
Svjesna je ona da će neki drugi posao teško pronaći, jer u Kutini ga nema ni za mlađe od nje. Da ima, sigurno bi ga već “ugrabila” 27-godišnja Aleksandra Kamenički, referentica u Pevecu. Ona svaki dan putuje na posao u Kutinu iz 35 kilometara udaljenog Obedišća. Dolazi automobilom bez kojeg bi, strahuje, uskoro mogla i ostati jer je - kupljen na kredit. Aleksandra živi s majkom i bratom koji je tek počeo raditi. Telefon i internet su već isključeni, strahuje da će uskoro biti i plin, a drva za ogrjev obitelj ima tek za sljedećih šest dana... U Pevecu radi osam godina, baš kao i braća Dubravko i Danijel Bolarić:
- Žena Anita je također bila u firmi, na određeno, i nisu joj produžili ugovor. Naravno, imamo kredite, ukupne rate su oko 2000 kuna. Dva sam digao za kuću, jedan je bio nenamjenski - trebao nam je novac za liječenje sina. Sad mu je sedam godina, rođen je kao neurorizično dijete, s trećim stupnjem krvarenja u mozgu. Dosad je bio na pet operacija - ispričat će ovaj otac dvoje djece, Pevecov kontrolor od čijih primanja živi obitelj. Njegov brat Dubravko, prodavač i sindikalni povjerenik, u Pevecu ima jednako dug radni staž, a u tvrtki radi i Dubravkova supruga Irena. Sa svoje dvije solidne plaće, koje ukupno iznose 7500 kuna, kreditno su se zadužili 3000 kuna. Novac im je trebao za gradnju kuće u obližnjoj Ilovi.
- Sreća je da smo imali preplatu struje pa se Elektra sad namiruje iz tog viška. Ove godine ne uključujemo centralno nego smo se opskrbili drvima. Priznat ću vam i ono što me najviše boli. Svojoj šestogodišnjoj kćeri supruga i ja uplaćujemo stambenu štednju. Imala je na računu 15.000 kuna. A ja sam, pri zadnjem produženju ugovora, morao uzeti njezinih pet tisuća, da imamo za život... - izgovorit će Dubravko Bolarić na rubu suza.
Punac daruje jaja
Dok priča kako mu je, uz kuću, na kredit i automobil, za koji ne brine ako ga odvezu, uzima kćerin novčanik: - Evo, ima tu 20 kuna i nešto sitniša. I htjela nam je to dati - kaže dok supruga domeće: - Gledala je naša Melani na televiziji Peveca i kazala: “O, pa ima on para. A ona ima lijep kaput”.
Kraj s krajem obitelj Bolarić spaja uz pomoć punca Ive Slota.
- Donese nam mesa, salame... A šogorica, koja je nedavno rodila, dala nam je 500 kuna - pričao je Dubravko Bolarić dok je njegov punac Ivo otvarao vrata:
- Evo, donio sam vam malo jaja - kazao je i spustio karton na stol.
daj malena po tvom pricanju se vidi koliko si obrazovana.ako i imas zavredenu visoku skolu nebi mahala s njom jer znamo dobro koliko dode fax iz bosne ..skola se pokazuje djelima ..a i ima nas vise koji smo zavrsili puno vece skole od tebe ali zbog takvog stanja u drzavi nemozemo radit u struci...i da ne (s oprostenjm) seri .. uzivaj onda u svojoj skoli i svom poslu a nas ostavi u nasoj borbi za pravdu...