Iako se teletina drži jednom od skupljih i potrošačkom džepu nedostižnijih kategorija mesa, cjenici u vitrinama brojnih hrvatskih mesnica i trgovačkih lanaca svjedoče suprotno. Primjerice, za kilogram telećih rebara ovih dana treba izdvojiti svega 31,90 kuna, dok juneća rebra koštaju između 34 i 40 kuna. Čak se i za svinjski vrat ili but u mesnicama plaća više, između 35 i 38 kuna, pa se mnogi kupci opravdano pitaju u čemu je kvaka, posebice ako se zna da nam teladi i za tov poslovično nedostaje te da proizvodnja junadi u Hrvatskoj, oko dvije trećine utovljenih grla, uglavnom počiva na uvoznoj teladi.
Deficit u teletini 60%
– Tako je i s teletinom. U Hrvatskoj u prosjeku godišnje legalno zakoljemo oko 41 tisuću grla teladi koja uglavnom završava u HoReCa kanalu, odnosno u ponudi hotela i restorana te u Dalmaciji za vrijeme turističke sezone. Godišnji broj klanja nismo smanjili ni unatoč činjenici da je i krava iz godine u godinu sve manje, a posljedično tome i teladi, s time da se oko 10-15% klanja odvija i u sivoj zoni. No kako bilo, oko 4100 tona domaće teletine godišnje nedovoljno je u odnosu na potrošnju od oko 10-11 tisuća tona pa se ostatak uveze – kaže Branko Bobetić, direktor gospodarsko-interesnog udruženja Croatiastočar, koje čini više od 85% tvrtki iz domaće mesne industrije.
Ispada da Hrvati toliko vole teletinu da je troše dvostruko više od EU prosjeka. U nas se po stanovniku pojede 2,5 kilograma, a u EU 28 svega 1,20 kg godišnje. No dok većina zapadnoeuropskih zemalja troši skuplje kategorije teletine koje više i plaćaju poput kotleta, milanskog reza, buta..., hrvatskim se potrošačima uglavnom “servira” najjeftinija kategorija – prednja teleća četvrt – koje se mesne velesile poput Nizozemske rješavaju po izuzetno niskim cijenama, samo da je prodaju, nakon što su namirile vlastito, belgijsko, njemačko, francusko... tržište.
– Naravno da se takva uvezena teletina u Hrvatskoj prodaje puno povoljnije od domaće i gotovo non-stop je na akciji i bez ovisnih troškova prodaje, čime trgovci privlače kupce. No takav enormni uvoz telećeg mesa uvelike remeti odnose na tržištu, urušava domaći sektor te utječe i na potrošnju domaćeg mesa – objašnjava Bobetić, ističući kako dvostruko veća potražnja za jeftinom teletinom u Hrvatskoj u odnosu na EU generira manju potrošnju govedine. Goveđeg mesa, naime, trošimo 10-ak posto manje od prosjeka EU, 9,5 kg u odnosu na europskih 11 kg. Lani je tako zbog preniskih cijena – i ispod 20 kuna za vratinu ili carsko meso – u nas rasla potrošnja svinjetine. No njezina je cijena u Europi, zbog prijetnje afričke svinjske kuge, zatvaranja te uništenja čitavih farmi u zemljama EU u kojima se pojavila, posljednjih mjeseci rasla 20-25%, a u Hrvatskoj 20%. Sve to utjecalo je na to da se cijena svinjetine gotovo izjednači s teletinom iz uvoza. A ona, da priča bude apsurdnija, čak i nije teletina, nego mlada junetina.
Tove ih i viškovima mlijeka
– Prosječna težina telećeg trupa u Hrvatskoj je oko 80 kg, a u Nizozemskoj 145, što znači da je telad koju oni šalju na klanje težila između 250 i 280 kg, koliko u nas mlada junad – kaže Bobetić, napominjući kako je pitanje danas, s obzirom na devastirani domaći fond mliječnih krava, je li i jedna četvrtina teladi u tovu danas porijeklom od matičnih grla. Nemamo dovoljno ni mesa ni mlijeka, dok Nizozemci, primjerice, svojim viškovima mlijeka nadohranjuju i tove telad kako bi dobivala na težini prije klanja i plasmana na tržišta visoke kupovne moći. Iako je državna inspekcija ovoga ljeta u pojačanoj kontroli objekata za klanje i prodaju mesa, posebice na obali, prvi rezultati potvrđuju kako bi kontrole trebale biti sustavne i osmišljenije. Javna je, naime, tajna da, prema procjenama upućenih, osim 4-6 tisuća komada domaće teladi, u ‘sivoj zoni’ godišnje zaglavi i oko 400.000 janjaca, 10 mil. pilića...
A onda u tekstu vidimo da uspoređujete juneća rebra i svinjsku but. Tko želi "glodati" rebra neka im, ja ću ipak po butu ili vratini.