Američki predsjednik Donald Trump počeo je novi val agresivnog reguliranja statusa migranata. Ovaj je put riječ o legalnim migrantima za koje će se sada procjenjivati jesu li takvog imovinskog statusa da mogu ostati u Sjedinjenim Državama bez bojazni da će u nekom trenutku postati teret američkim poreznim obveznicima. Ta nova mjera odnosi se na stotine tisuća migranata koji legalno ulaze u SAD te podnose zahtjev za stalni boravak.
Podrobno testiranje
Kada podnesu takav zahtjev, useljenicima će se provjeravati dob, zdravlje, obiteljski status, imovina, resursi, financijski status i obrazovanje. Mjere bi trebale na snagu stupiti u listopadu, a temelj im je podrobno testiranje imovinskog stanja svakog migranta kako bi se utvrdilo ima li novca da sam sebe uzdržava.
Siromašnima će, dakle, biti odbijen zahtjev za stalni ozakonjeni boravak odnosno za ono što se naziva zelena karta utvrdi li se da će u nekom trenutku koristiti neki oblik socijalne pomoći kao što su kuponi za hranu ili poticajnu stanogradnju. Oni bogatiji za koje se utvrdi da je za njih manja vjerojatnost da će tražiti pomoć države, moći će dobiti zelenu kartu.
Novi program za emigrante neće se odnositi na one koji već imaju zelenu kartu, neke pripadnike oružanih snaga, izbjeglice i tražitelje azila ili na trudne žene te djecu. The New York Times iznosi strahove da će te nove Trumpove mjere dovesti do nove humanitarne krize jer će mnogi izbjeglice koji su na američkom tlu dobili smještaj, hranu i brigu o zdravlju sve to napustiti iz straha ne samo da će jednostavno biti najureni iz SAD-a nego i da bi im obitelj mogla biti razdvojena.
Poseban je strah humanitarnih organizacija da bi se moglo udariti na zajednice koje uglavnom čine druge rase i tako ih raspršiti. Često se spominju riječi “humanitarna katastrofa” jer se računa da bi takvih ljudi moglo biti više od 300.000. Takva Trumpova razmišljanja nisu nova, praktično se od predsjedničke kampanje zalaže za dozvolu ostanka u SAD-u onima koji imaju novca dok se o siromašnima izražavao ne baš biranim riječima.
Kenneth T. Cucinelli, Trumpov čovjek za državljanstvo i useljeništvo, naglasio je da SAD sada želi samo one koji sasvim sigurno neće biti teret za društvo.
– Dobrobit je za porezne obveznike dugotrajna, a sastoji su u osiguravanju da naš useljenički sustav dopušta državljanstvo nakon ozakonjenog statusa samo onima koji mogu opstati samostalno, koji neće biti ovisni o socijalnoj pomoći, pogotovo u doba moderne socijalne države koja je sveobuhvatna, ali i skupa – rekao je Cucinelli ne objašnjavajući na što se onda sada odnosi pojam “američki san”.
Nekoć najgostoljubivija nacija
Sve i ako se utvrdi da je s financijskim, imovinskim i drugim prije nabrojenim statusima useljenika sve u redu, državnim je službenicima dana sloboda da samostalno procjenjuju postoji li mogućnost da podnositelj zahtjeva ipak u nekom trenutku postane ovisan o socijalnoj pomoći.
Čovjek koji je osmislio i realizirao tu novu strategiju zove se Stephen Miller. The New York Times piše da je u tome imao sasvim slobodne ruke, kao i da do kraja pritisne nadležne dužnosnike da se ostave svega dok se ne donese nova regulativa.
Francis Cissna bivši je direktor Citizenship and Immigration Services, službe za državljanstvo i useljeništvo. Opirao se novom propisu koji ima nekoliko stotina stranica. Smijenjen je zbog toga pa ga je naslijedio Cucinelli. Rijetko je viđena takva efikasnost Trumpove administracije, a cilj je jasan. Kada regulativa za 60 dana stupi na snagu, dobit će se novo moćno oruđe kojim će se do kraja moći oblikovati za SAD poželjnog useljenika.
Velika je to promjena jer je dosadašnja politika bila procijeniti osposobljenost useljenika da prežive u SAD-u, odnosno da to ostvare radom. Sada to postaje nebitno, a gleda se dolazi li useljenik u SAD već s dovoljno imovine da ondje živi. Primjerice, podnositelj zahtjeva koji govori engleski, ima pisma garancije i zdravstveno je osiguran prije će dobiti stalni boravak i državljanstvo nego netko tko će vjerojatno trebati smještaj i državnu brigu za zdravlje.
Emigranti koji imaju prihod jednak ili dva i pol puta veći od službene granice siromaštva, a to bi bilo 16.000 dolara godišnje po članu obitelji, također bi lakše dobili ozakonjen status. Svi ostali morat će dokazivati da neće biti na teret državi.
Kada su Cucinellija pitali što je s riječima na Kipu slobode kojima se u Ameriku poziva umorne i siromašne, rekao je: – Ja sigurno neću biti taj koji će bilo što skidati s Kipa slobode. Imamo dugu povijest najgostoljubivije nacije na svijetu.
Donald Trump je odličan, da barem mi imamo takvog predsjednika.