Nije ista perspektiva Hrvatske i Francuske ili, još izraženije, Nizozemske prema zapadnom Balkanu i njegovu europskom putu. U većini zapadnoeuropskih zemalja ono što se znalo eufemistički nazivati zamorom oko proširenja zamijenjeno je otvorenim političkim pritiscima i blokadama, a svakodnevna agenda i pandemija koronavirusa gurnula je pitanje proširenja EU na samo dno ljestvice prioriteta Unije, odnosno ta je tema potpuno ispala iz fokusa.
Nedostatak političke volje da se regiji u hrvatskom susjedstvu za koju Hrvatska ima partikularne interese, od sigurnosti do poštivanja ljudskih prava manjina, pruži europsko jamstvo i popuni vakuum koji vrlo spremno ispunjavaju treći igrači, zamrzlo je proces proširenja. U tom kontekstu treba promatrati i uspjeh da je Hrvatska na sveeuropsku agendu vratila taj dio Europe i organizira današnji summit EU – zapadni Balkan, uza sve kompromise i donekle ograničene mogućnosti, ali isto tako stavlja pritisak na druge članice da nastave s redovitom komunikacijom s tim dijelom Europe. Iako će se summit zbog aktualne situacije održati videolinkom, ima sve elemente klasičnog summita šefova država i vlada 27 članica plus šest zemalja zapadnog Balkana (BiH, Srbija, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Albanija i Crna Gora) i čelnici institucija EU.
Nacrt Zagrebačke deklaracije, koja će biti usvojena i ponuđena zapadnobalkanskim zemljama, kaže da EU još jednom potvrđuje nedvosmislenu potporu europskoj perspektivi zapadnog Balkana. Zapadnobalkanski partneri ponovili su privrženost europskoj perspektivi kao svom čvrstom strateškom odabiru. Kolika su trvenja oko zapadnog Balkana, pokazuju i kompromisi. Ne spominje se proširenje, već samo europska perspektiva, zemlje zapadnog Balkana ne spominju se imenom već zborno kao “zapadnoeuropski partneri”, kao kompromis i ustupak Španjolskoj i još nekim zemljama koje ne priznaju Kosovo.
Nisam siguran o čemu se ovdje Sanja ali kad se čovjek probudi vrlo često se smije glupostima jer san nema veze a stvarnošću . Potreba za pridruživanjem na principu uzimanja iz kasice-prasice je prokužena namjera od onih malo utjecajnijih odd Hrvatske i blokada pristupa pregovaranja je opravdana. Malo je već pase pričati o zalaganju Hrvatske i takozvanom zalaganju da se taj famozni Balkan nekako opet poveže jer je on povezan švercom hrane i drugih proizvoda na nekoj drugoj osnovi ,a koliko vidimo uvozimo i radnu snagu za radove u građevini ,šumarstvu brodogradnji i ugostiteljstvu. Iz toga se dobro vidi kakva je Evropa postala i kakva bi mogla biti i kako razmišlja ekonomski. To nije ništa od onoga što smo i sami željeli jer ne štiti naše interese nego interese kapitala kojim upravljaju banke i lobiji ,a ovi opet politikom. Od istinite slobode i demokracije zapravo imamo tehnokraciju i kleptokraciju . Korona kriza je dobro došla da se prestanemo ulizivati susjedima jer jeftine radne snage u zemlji ponestane i trebamo njihove naivne građane koji će kad se malo opernate isto pobjeći malo sjevernije put Austrije,Njemačke ili još dalje. O kakvoj to Evropi zapravo sanja Hrvatska ,a s druge strane taj posprdno zvani zapadni Balkan teško je reći ali da politika stvara iluzije u koje treba vjerovati narod je sigurna stvar.