'Udahnula sam, napravila korak naprijed i pogledala ga. Kao da fali pola mene. Ja sam mama bez djeteta'
''Doslovno su pokazali ono - idite ća! Nije bilo sjednite, riješit ćemo na ovaj ili onaj način. Nisu dali ni uputstva, rješenje, ništa'', priča Zorica
Komentari 7
žao mi je žene :( baš ono jako jako jako, ne mogu ni zamisliti kako je to nositi mrtvo dijete i znati to... strašno.. i iskreno ne bih mogla ići pogledati dijete...
Isto je i s pobacajem. Imas nesto zivo u sebi i to raste i malo srce kuca u tebi a onda odes na zahvat i izadjes van prazne utrobe.
Manje pilula. Još bolje uopće bez pilula i tableta.
komunistički monstrumi slave jer je dijete umrlo. Oni su kralježnica našeg zdravstvenog sustava ali i države.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
To je sve lutrija sa djecom, kakvo će se roditi, hoće li se roditi u terminu, hoće li biti zdravo..svaka trudnoća je upitna, samo ljudi o tome ne misle, rađaju iz ljubavi i zbog ljubavi, ali dovoljno je da sitnica krene po zlu i cijeli život ti se preokrene u času. Sreća da danas postoje aparati koji pomažu da se vide anomalije ploda, a nekada su ili žene umirale ili se rađala djeca teški invalidi i bolesnici. Ako žena počne duboko analizirati situaciju i svoj gubitak i na tenane se baviti njime, umjesto da prihvati gubitak i svoju nemoć da išta popravi, onda sigurno dolazi do još veće nepotrebne patnje. U našoj kulturi je ugrađeno da moramo patiti za umrlima, nije tako kod svih naroda, mi patimo predugo i preduboko, a to je loše.