Bivši predsjednik države Ivo Josipović pomno prati što se događa u SDP-u. Za Obzor otkriva tko je njegov favorit u utrci za novog šefa stranke, ali i što to SDP-u treba da opet bude jaka stranka.
Nakon što je Boris Milošević otišao u Knin na proslavu Oluje, početkom tjedna predstavnici Vlade i predsjednik države otišli su u Grubore odati počast stradalim srpskim civilima. Kao netko tko je još 2010. godine otišao u Varivode, kako gledate na taj čin?
Iznimno mi je drago da je obnovljena ideja pomirenja i poštivanja svih žrtava. U usporedbi s 2010., ovo je tek povratak na početak jednog pozitivnog procesa. Još tada, odao sam počast žrtvama zločina i s hrvatske i sa srpske strane. Štoviše, na Ovčaru došao je i predsjednik Srbije Tadić i izrazio žaljenje zbog zločina. Ali, kasnije, proces pomirenja je zastao a odnosi među Hrvatima i Srbima u Hrvatskoj, ali i odnosi Hrvatske i Srbije znatno su se bili pogoršali. Krivnja je bila obostrana. Zato mi je drago da su predsjednik Milanović i premijer Plenković te potpredsjednik Milošević obnovili proces pomirenja na važnoj simboličnoj razini odavanjem počasti žrtvama, ali i zajedničkim obilježavanjem Dana pobjede.
Vidite li u toj gesti, a posebice u činjenici da je u Grubore došao i poseban savjetnik predsjednika Srbije za nestale, priliku za zatopljenje odnosa sa susjedima?
Uvijek s optimizmom gledam na svaki znak mirotvorstva i pomirbe. Da, dolazak izaslanika predsjednika Vučića je dobar znak. Ali, od znaka do dobre i trajne politike dobrosusjedstva dalek je put. Danas smo još vrlo daleko od onih odnosa koje smo već bili dostigli u mandatu Tadića i mene. Ali, važno je da su se naše vlasti, nadam se i one u Srbiji, odlučile za novi početak.
Parlamentarni su izbori doveli do velikih promjena na političkoj sceni. HDZ je daleko najjača opcija, a SDP je na nikad nižim granama.
Glavni razlog lošeg rezultata SDP-a je nemilosrdni „građanski rat“ koji je trajao par godina. Doveo je do osipanja ili barem demotivacije članstva, posebno intelektualaca. Iz tog temeljnog razloga ili paralelno s njim proizašli su i drugi mogući razlozi. Neki kao takve prepoznaju loše liste, krive partnere, nedostatke u programu, strukturu i narav biračkog tijela SDP-a, loše politike… Ali, smatram, unutarstranački rat bio je glavni krivac.
VIDEO Kolar: Sjećanje na Račana budi emocije, Milanović je fajter, Bernardić nije pokazao sve svoje kvalitete
Kao povratnik u SDP, vjerujete li da za vašu stranku ima nade i spasa nakon izbornog debakla?
Uopće ne znam čemu toliki pesimizam u javnosti o budućnosti SDP-a. Da, imali smo loš rezultat. Ali, život i politika idu dalje. HDZ je bio u puno goroj situaciji, a sada je uvjerljivi pobjednik izbora. Sjetimo se, hametice je izgubio izbore 2011., USKOK ga je optužio, bivši predsjednik i mnogi istaknuti članovi završili su u zatvoru. SDP ni blizu nema takav problem. Ima drugi, obnoviti kadrovsku bazu i naći lijevu politiku primjerenu 21. stoljeću koje je donijelo toliko velike tehnološke, ekonomske i općedruštvene promjene. Odgovor na ta teška pitanja može dati samo demokratska stranka s jakim intelektualnim i aktivističkim kapacitetom. Ne vidim zašto to SDP ne bi mogao…
Stranka prolazi kroz unutarstranačke izbore. Zasad je četvero kandidata za novog šefa. Imate li vi svog favorita?
Četiri respektabilna kandidata, svaki od njih jak i perspektivan na svoj način, potvrđuju onaj optimističan odgovor koji sam vam dao o budućnosti SDP-a. Smatram da će pobijediti onaj kandidat ili ona kandidatkinja koji članstvo uvjeri da može zauvijek okončati „građanski rat“ i okupiti i stare i nove snage u borbi za bolju Hrvatsku. Mislim da je najjači kandidat Željko Kolar i, osluškujući širi krug članova, smatram da je favorit ovih izbora.
Zbog čega je Željko Kolar vaš izbor?
Kao prvo, Kolar nije sudjelovao u sukobima koji su SDP doveli u krizu. Bio je uvijek kritičan, ali i kooperativan u odnosu prema vodstvu stranke, bio je, kao što se kaže, svoj čovjek. Njegov pristup stranci jamči da može obnoviti zajedništvo ne gušeći pri tome potreban pluralizam primjeren demokratskoj stranci. Uz to, njegov izbor zasigurno jamči i da neće biti osvete pobjednika nad pobijeđenima. Znat će i članove dosadašnjeg vodstva koji su preuzeli odgovornost za neuspjeh sačuvati od cipelarenja i zadržati ih aktivne u stranci. Drugo, čovjek je koji može okupiti tim najboljih koje ima SDP. To nužno znači i jaču poziciju tzv. mladim lavovima i lavicama koji su se potvrdili na lokalnim izborima. Ali, Kolar je sposoban privući i nove te vratiti stare intelektualne snage koje su se, iz ovih ili onih razloga, udaljile od SDP-a. Posljedica toga trebao bi biti novi, ambiciozan program za 21. stoljeće. Treće, Kolar se potvrdio kao izniman organizator, pobjednik na mnogim izborima, ali i kao izvrstan župan. Zapravo, izborom Kolara SDP će, smatram, dobiti izvrsnog predsjednika a Hrvatska kandidata za budućeg premijera koji ima dovoljno iskustva u upravljanju i dovoljno dobrih rezultata da može ponuditi reforme i optimizam državi koja, na žalost, nije u dobrom stanju.
Mnogi smatraju da mu je nedostatak to što ima srednju stručnu spremu.
Naravno da bi bilo dobro da ima završen fakultet, još bolje doktorat. I sam je rekao da je šteta što mu životne okolnosti nisu omogućile studij. Ali, politika je specifična disciplina. Dobro je i važno imati visoko obrazovanje, ali ono samo po sebi ne jamči uspjeh. Kao što je činjenica i da su mnogi bez njega bili vrlo uspješni. Dosadašnji Kolarov rad navodi na to da je on jedan od onih koji mogu biti uspješni bez obzira na spomenuti nedostatak. Podsjetit ću, austrijski političar Werner Fayman bio je ministar, pa onda od 2008. do 2016. i austrijski kancelar te predsjednik SPÖ-a, a nije završio sveučilišni studij. Bilo je još mnogo važnih i uspješnih političara koji su imali taj nedostatak. Mislim da se možemo sjetiti i barem jednog takvog zaista važnog političara iz naše povijesti… I uopće ne sumnjam da će se Kolar, ne samo suprotstaviti Plenkoviću, nego ga i pobijediti.
I sam Kolar ostavio je otvorenu opciju da stranka na budućim izborima ponudi nekog drugog kao premijerskog kandidata.
To nema nikakve veze s prethodnim pitanjem. Njegova izjava motivirana je činjenicom da u SDP-u postoje brojni problemi i da će se možda morati potpuno posvetiti stranci, a nikako ne strahom od Plenkovića ili strahom od funkcije premijera. Načelno, predsjednik stranke mora moći biti izgledni kandidat za premijera, a Kolar to svakako jest. I ja preferiram da predsjednik stranke bude premijer i vjerojatno će Kolar to i biti.
Ugledni socijaldemokrati smatraju da svaki od kandidata za novog šefa griješi kada se bavi isključivo unutarstranačkim pitanjima.
Danas je najveći problem SDP-a unutarnji rat i dezorganizacija. Zato kandidati i forsiraju stranačka pitanja i na njima će dobiti ili izgubiti stranačke izbore. Da, ključna pitanja života su u konačnici najvažnija. SDP je na njih nudio odgovore u koje nije uvjerio birače. Nove, drukčije i bolje odgovore pripremit će novo vodstvo i bit će dovoljno vremena za profiliranje novog i boljeg programa i široku javnu raspravu o njemu.
Traju polemike i treba li stranka zaokret prema lijevo ili ostati u lijevom centru. Kojeg ste vi stajališta?
Odgovor nije jednoznačan. U nekim pitanjima SDP, smatram, mora ljevije, u drugima biti čvrsto u lijevom centru. Uostalom, čak je na nekim područjima razlika između ljevice i desnice gotovo nestala. Važnije je okrenuti se prema naprijed, prema izazovima koje je donio i donosit će sve brži tehnološki razvoj, ekološki izazovi, novi problemi ljudskih prava, zdravlja i socijalne sigurnosti. Uglavnom, sve naše stranke još su u dvadesetom stoljeću.
Idu lokalni izbori. Treba li SDP imati svog kandidata za gradonačelnika?
Da, SDP mora imati svog kandidata za gradonačelnika. Uz kandidata koji je to po svome položaju u stranci, ima i drugih o kojima će se ozbiljno razgovarati. Ne bih trčao pred rudo.
Peđa Grbin kaže da stranka može podržati i Tomislava Tomaševića. Slažete li se?
Ne, SDP mora imati svog kandidata koji ima dobre izglede za pobjedu.
Kako gledate na prvih pola godine mandata Zorana Milanovića?
Normalno je, o mnogim smo se važnim stvarima slagali, recimo, o povlačenju vojske s Golana, izboru veleposlanika ili ćiriličnim pločama, o nekima i ne. Najveća je razlika bila u pogledu potrebnih reformi. Sjećate se, predlagao sam opsežne ustavne promjene kao temelj za smanjenje broja županija, gradova i općina te snažnu decentralizaciju, temeljitu reformu pravosuđa te političkog sustava. Premijer Milanović je o tome imao drukčije mišljenje. Sjetit ćete se i da sam snažno podržao Milanovićev izbor za predsjednika. Prvih pola godine mandata, bez obzira na to jesu li mi neki od njegovih poteza manje ili više dragi, smatram uspješnim.
Kritizirali ste njegov potez da odlikovanje HOS-ovoj brigadi koja je sudjelovala u operaciji Oluja uruči čovjeku koji ima optužnicu za ratne zločine. Je li Milanović time izgubio povjerenje velikog dijela lijevih birača?
Da, dobar broj lijevih birača izrazito je nezadovoljan tim potezom. Povjerenje birača se gradi ili gubi, ne jednim, nego mnogim potezima, iako i jedan može biti odlučujući. Ne mislim da je ovaj fatalan za globalnu podršku lijevog biračkog tijela. Milanović ima dovoljno vremena da se potvrdi kao lijevi predsjednik koji osuđuje svaki zločin. Uostalom, mnogi su mu govori upravo na tom tragu. Motiv ove dodjele odlikovanja mu je vjerojatno bila želja da sve jedinice koje su sudjelovale u oslobođenju Hrvatske odlikuje. Ali, šteta je da se u njegovu uredu nisu sjetili da bi bilo bolje da u ime odlikovane jedinice odlikovanje primi netko tko nije pod optužbom za ratne zločine.
ja se s svojih pet stanova zalažem za ravnomjernu raspodjelu dobara, kao svaki iskreni ljevičar