U sandučić ubačena zastrašujuća prijetnja: 'Zalaje li samo još jednom, ostat ćeš bez džukele i zuba'

Nikad nisam razumio te tobožnje ljubitelje životinja koji svog ljubimca strpaju i stančić i ne pruže mu osnovne uvjete i kad pas laje smatraju da svi susjedi moraju biti oduševljeni. Rijetko koji od tih ljubitelja će pokupiti drek za svojimm ljubimcem a da ne pričam o plažama.

Pas nije za stan. Trebalo bi se unijeti u zakon da je držanje pasa u stanu dozvoljeno jedino uz pismeno dopuštenje svih stanara tog ulaza. Nikome se ne sluša lavež ili cviljenje pasa koji su ostavljeni sami u stanu dok su vlasnici odsutni. Često vidim prozora vlasnike koji šeću svoje pse. Nakon što pas obavi veliku nuždu samo se ogledaju da li ih tko vidi i produže dalje a izmet ostave. Ulice po gradu i zelene površine su pune izmeta. Ako se ljudi i susjedi izravno ne žale to samo znači da ne žele riskirati da im netko probuši gumu na autu ili napravi kakvu drugu štetu.

Nisam baš za pse u stanovima, sve se čuje, pogotovo ako je pas vezan za vlasnika i laje cijelo vrijeme dok ga nema. Imao sam takav slučaj, vlasnica je morala otići pa je sin pričuvao par dana pudlicu. "Pričuvao". Naime, otišao je u život u subotu i što je pudlica radila? Lajala cijelu noć, naravno. Doslovce cijelu noć. Srećom, susjedi su zvali policiju, pa se to riješilo. Meni je spavaća dovoljno udaljena pa nisam imao toliko problema.

Članovi Noine arke trebali bi poraditi na pridržavanju zakona vlasnika pasa. To se osobito odnosi na šetanje pasa bez lanca, mada je zakon izričit i postoje gradski pravilnici o držanju pasa i striktno određeni prostori gdje psi smiju biti bez lanca. Ovih zakona veliki broj vlasnika pasa se ne pridržava, a, ako im se skrene pozornost na nepridržavanje zakonskih pravila, ali i pravila lijepog ponašanja, čujemo također "lavež"... Ne razgovor, ne odgovor, nego zamislite, baš "lavež" S velikim brojem vlasnika pasa je, naime, nemoguće razgovarati.

Dosta je tog maltretiranja lavezom! Braniti te djukele sto po cijeli dan laju i oni su kao jadni paso a covjek koji mora svakodnevno slusati taj nesnosljivi lavez kao nije jadan.

Nisam baš za pse u stanovima, sve se čuje, pogotovo ako je pas vezan za vlasnika i laje cijelo vrijeme dok ga nema. Imao sam takav slučaj, vlasnica je morala otići pa je sin pričuvao par dana pudlicu. "Pričuvao". Naime, otišao je u život u subotu i što je pudlica radila? Lajala cijelu noć, naravno. Doslovce cijelu noć. Srećom, susjedi su zvali policiju, pa se to riješilo. Meni je spavaća dovoljno udaljena pa nisam imao toliko problema.

Slažem se s komentarima u stilu da životinjama nije mjesto u stanovima ako su već njihovi vl toliko sebični da radi svoje ugode moraju imati životinje onda neka se prilagode susjedstvu a ne očekuju da se susjedstvo prilagođava njima

, pa neka policija radi svoj posaoprijetnju prijaviti policiji.

Svaki pas koji u stanu laje je džukela i treba ga se maknuti iz stana. Pas koji laje nema što tražiti u stanu.

mogao je bar ispravno napisat riječ "džukela"

Ne kužim komentare. Svi uglas komentirate kako se psi ne drže u stanu. Otkud ste zaključili da ovaj pas boravi u stanu? Jeste li pročitali članak ili samo pogledali slikice? U tekstu lijepo piše da pas laje iz svog dvorišta. Dakle, nije u stanu. Legica ima psa koji skoro uopće ne laje. Ali kad klinci idu iz škole i stanu pred ogradom dvorišta pa mu guraju koješta kroz ogradu i slično, pas se pokida od lajanja. Pa sad.....

Koji je to jezik "đukela"...gdje je to bilo?

Uulici u kojoj stanujem ,gotovo svaka kuća ima psa.To naprosto nije više za izdržati,laju stalno,a noću ne mogu normalno spavati.Želio bih da mi netko odgovori,tko će mene zaštititi,pa da mogu mirno živjeti i kome da se obratim za pomoć?

Ima dzukela, ima.

Svaka priča ima dvije strane. Imam psa. Ne dam mu da laje na ljude, ali nikad. Pas jednostavno nema što lajati i režati na ljude. Ne dam mu ni da laje na druge pse. Čovjek je gospodar nad cuckima, onioni nisu naše bebice, mi nismo njihove mamice i tatice. Pas je dobar frend nad kojim treba imati potpunu kontrolu. Mrzim vlasnike pasa koji puštaju pse da iskazuju dominaciju nad drugim psima, koji ne skupljaju drek za svojom "dječicom", koji misle da su nekoj posebnoj simbiozi sa svojim ljubimcem jer su emotivno prazni, obzirom da ne mogu ostvariti adekvatan emotivni odnos s ljudima pa im trebaju nijema bića koja ih ližu po nosu i svugdje. Borci za prava životinja su naporni, pain in the ass. Kad sam zvao udruge da hitno pomognu napuštenom psu svi su se izgovarali da ne mogu doći, da su prebukirani i sl. Zašto? Jer ih zanima samo financiranje, ne novi trošak. Za financiranje im treba vidljivost. Zato se guraju u ovakve slučajeve gdje se prijeti "nevinom psu koji, eto, nikad u životu nije zalajao". No, bez veze trkeljam: Ako roditelj ne želi da mu pas laje na dijete, pas nema što lajati na dijete. Točka. Kakva kaznena prijava? Koje gluposti...

Bitno je da ste vi u problem ubacili Pipi Dugu Čarapu. Frustracije su čudo.

što se tiče pasa koji žive u dvorištima obiteljskih kuća oni vrlo često laju na svakog prolaznika. ne laju samo na one koji ih draže i izazivaju. samo izlete odnekuda i počnu lajati. čovjek se sav strese od straha jer ne očekuje da će ga iznenada, ničim izazvana, zaskočiti bijesna zvijer koju prvi put vidi. u obližnjoj ulici je uobičajeno čuti pasji zbor, jer kada se uzlaje jedan pas uznemire se i ostali psi u susjedstvu pa svi skupa laju (kao da tako međusobno komuniciraju). poznanik koji živi u obiteljskoj kući uz lajanje već godinama trpi smrad psećeg izmeta koji se skuplja u susjednom dvorištu a kojeg vlasnici ne čiste. patrole koje bi kontrolirale uvijete u kojima se drže životinje i ponašanje životinja koje rade bilo kakvu štetu drugim građanima su već postale prijeko potrebne.

zašto susjedi moraju trpjeti lavež i pseće dlake što padaju sa susjedova balkona - zašto susjed mora strepiti za sigurnost svoga djeteta - svako malo - svako malo vijest kako je nečija džukela izgrizla nečije dijete - ovdje vidim samo poruku uplašenog roditelja koji ne želi liječiti svoje dijete nego spriječiti - zašto ljudi moraju sa strahom svakodnevno prolaziti kraj nečije odriješene i puštene džukele

MISLIM DA NISU ŽIVOTINJE NA PRVOM MJESTU NEGO ČOVJEK. ŠTO JE SA ONIM LJUDIMA KOJI SE NE BRINU O NJIMA, IMA LI U OVOJ DRŽAVI KAKVA UDRUGA ILI ORGANIZACIJA KOJA SE BRINE O LJUDIMA KOJE UGROŽAVAJU ŽIVOTINJE. U NEKIM ZEMLJAMA POSTOJI POLICIJA ZA ŽIVOTINJE PA AKO SE NE BRINEŠ O ŽIVOTINJI DOĐU TI DOMA I UZMU JU, A TI PLATIŠ TAKVU KAZNU DA BOLI GLAVA. JA IMAM DVA SUSJEDA KOJI IMAJU PSE, NITI JEDAN NITI DRUGI SE NE BRINU O NJIMA KAKO TREBA VEĆ GODINAMA, PO ČITAVE DANE SE PSI ZALETAVAJU NA OGRADU I PLAŠE DJECU I LJUDE A NEMAŠ SE KOME OBRATITI NITI ŽALITI. VEĆ JE BILO PAR SUKOBA I DOBRO DA NIJE BILO MRTVIH. ZNAČI, DA REZIMIRAM, NIJE KRIVA ŽIVOTINJA NEGO GAZDA KOJI SE O NJOJ BRINE.

Kad god dodjem kod nekoga tko zivi u kuci, obavezno taj sam ima psa i okruzen je drugim kucama iz kojih se konstantno cuje lavez pasa. Razlog je uglavnom da pas cuva od provalnika. Ne mozes vise ni u kucii uzivati kad se budis uz lavez pasa i ides spavati uz lavez pasa. Ulice s kucama su zapravo ulice pasa. Da imam ogromnu vilu i da se bojim da mi netko ne provali, radje bi digla elektricnu ogradu nego kupila psa i slusala lavez cijeli dan kad mi netko prodje pored kuce. Ljudi tvrde da se moze psa istrenirati da ne laje, ali pusti ti to, nije ni svaki pas pametan za dresuru, koliko god se zivotinjoljupci dive pameti psa.