U ekonomskom ratu SAD-a i Turske liberalni svjetski poredak doživljava još jedan udarac. Mir unutar NATO-a koji je godinama, pod jasnom i otvorenom dominacijom SAD-a, omogućavao zemljama članicama da se osjećaju koliko-toliko sigurno dolazi u ozbiljno pitanje.
Financijska kriza koja je zahvatila Tursku, koju nije uzrokovala, ali ju je osnažila odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da udvostruči carine na uvoz čelika i aluminija iz te zemlje, sasvim je ozbiljno narušila odnose između dvije zemlje koje su nominalno vojne saveznice.
Turska je posljednjih dana očekivano odlučila na američke mjere odgovoriti svojim protekcionizmom. Udvostručene su carine na američke proizvode: automobile, alkoholna pića, duhan, rižu, ugljen, kozmetiku... Usto, Ankara je najavila i da će bojkotirati kupnju američkih elektroničkih proizvoda – “Umjesto iPhonea kupovat ćemo Samsung”. Jučer je tečaj lire iznosio 6,09 za jedan dolar, a još u ponedjeljak bio je na 7,01 što je najniži iznos te valute uopće.
Na početku ove godine za jedan dolar moglo se kupiti 3,78 lira, što znači da je lira izgubila 60 posto svoje vrijednosti u samo sedam mjeseci (prije tri dana bila je u minusu čak 85,4 posto u odnosu na dolar). Američki predsjednik, kada je povećavao carine na turski uvoz, na Twitteru je napisao da “turska valuta klizi nasuprot jakog dolara”, što je jasna implikacija da je svoje mjere uveo upravo kako bi naštetio turskom gospodarstvu. Sve više zapadnih analitičara zato posljednjih mjeseci dovodi u pitanje status Turske u NATO-u.
“Odnosi Turske i SAD-a trenutačno nisu dobri”, napisao je na Twitteru Donald Trump koji je dosad većinom sankcije, prijetnje i carine rezervirao za zemlje s kojima SAD ionako tradicionalno nema dobre odnose. No, ovog su puta slučajevi zatvorenog američkog pastora Andrewa Brunsona i nastavak turske trgovine s Iranom prevagnuli i Trump je pokazao da se spreman ozbiljno sukobiti i sa saveznicima. Prošlog je petka u tekstu u New York Timesu turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan implicirao da bi Turska možda mogla i napustiti NATO.
“Ako se ne preokrene trend unilateralizma i nepoštovanja, bit ćemo primorani potražiti nove prijatelje i saveznike”, napisao je turski predsjednik u NYT-u, mediju koji uživa mnogo veće slobode od onih koje je Erdoğan rezervirao za turske novinare. U tom je tekstu optužio SAD za nepoštovanje turskog suvereniteta te odbijanje izručenja Fetullaha Gülena koji živi u SAD-u i kojeg Erdoğanova vlast sumnjiči za organizaciju propalog državnog udara 2016.
Ovo nije prvi put da se spominju ove dvije zemlje u kontekstu krhke NATO-ove veze. Njihovi sukobljeni interesi u Siriji, u kojoj obje zemlje imaju “svoje igrače”, Turska u pokrajini Idlib, a Amerikanci Kurde, već su najavili pucanje savezništva.
Erdoğan je već došao puno bliže savezništvu s Moskvom. Prošlog prosinca Turska je rekla kako je kupila ruski sustav protuzračne obrane S-400, a u travnju je Rusija počela graditi nuklearnu elektranu u Turskoj. Kako u Washingtonu sve više strahuju od mogućnosti da Rusija dobije informacije o vojnim mogućnostima zapada, američki je kongres prije tri tjedna odgodio prodaju zrakoplova F-35 Turskoj prije nego Pentagon dokaže američkom zakonodavnom tijelu da ona neće smanjiti sigurnost SAD-a.
Erdoğan je populist i nekako mora objasniti svojim biračima zašto inflacija buja pa koristi kartu koja prolazi svima i gotovo je uvijek uvjerljiva: akcije Donalda Trumpa. Prije samo tri dana Forbes je napisao da će Trumpov protekcionizam Turska preživjeti, ali možda neće labavu monetarnu politiku svoje centralne banke i prevelik vanjski dug koji će zbog slabe lire sve teže otplaćivati.
Zato budućnost odnosa ove dvije zemlje, koje predvode dvojica tvrdoglavih lidera, nije nimalo izvjesna. Trump očito vodi vanjsku politiku svoje zemlje kao da vodi tvrtku. Njegov dobitak gubitak je svog suparnika, a ugovor koji potpisuje nužno mora uključivati pobjedu s njegove strane.
USA nece izdrzati kontra mjere Rusije, Kine, Turske... i ostalih