U drvarnici u podrumu zgrade u širem centru Labina policija je 18. svibnja 2016. godine pronašla 12 grama marihuane i 30 grama speeda. U stanu smještenom iznad te drvarnice tog istog dana zatekli su i tada 35-godišnjeg Arsena M. koji je, utvrdit će se to kasnije sudskim postupkom, bio i vlasnik spomenute droge. Zbog tog događaja Arsen je na Općinskom sudu u Puli u studenom 2017. osuđen na godinu dana bezuvjetnog i godinu dana uvjetnog zatvora. Te iste 2017. godine Josip Kerum, nećak bivšega splitskoga gradonačelnika Željka Keruma, nepravomoćno je osuđen također na godinu dana bezuvjetnog zatvora jer je u automobilu prevozio 15 kilograma marihuane.
Prevelik raspon
Olakotna okolnost mu je bila jer je sve priznao i pokajao se, a uzeto je u obzir i da nikada ranije nije kažnjeno osuđivan, za razliku od već spomenutog Arsena M. koji je policijski dosje imao. Arsen je, baš kao i Josip Kerum, priznao krivnju i pokajao se, a jesu li samo zbog činjenice da je jedan bio recidivist, a drugi nije osuđeni na relativno slične kazne iako je kod jednog pronađeno gotovo sto puta više marihuane nego kod drugog, možemo samo nagađati.
VIDEO Uhićen jedan od najvećih dilera kokaina u Zadru
Možemo samo nagađati i zbog čega je 2017. godine Križevčanin Marko Dujmović (36) na Općinskom sudu u Bjelovaru nepravomoćno osuđen na deset mjeseci bezuvjetnog zatvora jer je u svom stanu posadio jednu stabljiku indijske konoplje koja je narasla do visine od 12 centimetara, dok je godinu dana kasnije David Kruljac, sin umirovljenog generala Mladena Kruljca, dobio godinu dana zatvora koji mu je zamijenjen radom za opće dobro i novčanom kaznom iako je posjedovao 4,5 kilograma marihuane i 28 grama kokaina.
– Naš Kazneni zakon propisuje kazne za krijumčarenje droge u rasponu od jedne do dvanaest godina, odnosno od tri do petnaest godina ako se droga preprodaje unutar organiziranog udruženja ili osobama s duševnim smetnjama i djeci. Taj raspon između minimalne i maksimalne visine kazne je jednostavno prevelik, zbog čega bi trebalo povećati minimalnu visinu kazne. Ne smije se događati da netko za preprodaju droge dobije jednu, a netko dvanaest godina, a ne smijemo ni suce baš skroz ograničiti jer moraju imati mogućnost određivanja kazne ovisno o olakotnim, otegotnim i svim drugim pojedinačnim okolnostima koji se razlikuju od slučaja do slučaja. Ali isto tako, kakve su to olakotne okolnosti koje nekom omoguće da dobije godinu dana zatvora, a s druge strane kakve su to otegotne okolnosti da onaj drugi dobije dvanaest. To isključivo služi političkim manipulacijama i mogućnostima da se kroz pravosudni sustav nekome za koga je zainteresiran nekakav moćnik da mala kazna, a za onoga za koga nitko nije zainteresiran daje se sucima na volju da rade ono što hoće. To je ključni problem što se tiče zakonskog okvira – smatra iskusni kriminalist i stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila.
Isto tako ističe i kako ključni problem nije sam zakonski okvir, nego provedba zakona. Osim onih klasičnih boljki unutar MUP-a koje se spominju već godinama, a to je da je u sustavu previše administracije, a premalo ljudi na terenu koji operativno izvršavaju zadaće, Cvrtila smatra kako se uglavnom radi na hvatanju sitnih dilera, dok se do većih ne dolazi jer policija ima slabe ili gotovo pa nikakve informatore. Ovo “sitno čišćenje” trebali bi odrađivati policajci na cesti i detektivi iz policijskih postaja, a na razini sektora kriminalističkih policija pojedinih policijskih uprava i PNUSKOK-a trebale bi se rješavati velike organizirane skupine.
FOTO Pula: Privedeni britanski dileri s drogom vrijednom 1,2 milijuna kuna
Ni policajci ne prijavljuju “velike ribe”
A kad se u kontekstu posljednjih događaja u Splitu, kojeg se i zbog Filipa Zavadlava, ali i različitih krvavih obračuna koji se tamo događaju godinama, spomene informacija da PU splitsko-dalmatinska od 2013. nije podnijela nijednu jedinu kaznenu prijavu za zločinačko udruživanje radi preprodaje droge, postaje jasno kako se, unatoč podatku o 180 uhićenja godišnje povezanih s proizvodnjom i prometom drogama na području te policijske uprave, radi uglavnom o sitnim ribama.
– Veliki problem je i jer se ljudi, pa i policajci boje prijavljivati krupnije ribe. Znam za primjer operativca iz postaje u Istri koji je šefu rekao: “Gledajte, ja ne bih išao na njih, imam tu obitelj i djecu, oni su prejaki, nitko im ništa ne može, sudstvo ih stalno pušta.” Policajac to nikad ne bi smio reći, ali s druge strane on je u pravu jer su kriminalne organizacije ojačale, a država pokazuje ozbiljnu manjkavost u zaštiti svojih službenika. Sjetite se koliko je automobila policajaca izgorjelo, a niti je država to njima refundirala niti su pronašli počinitelje – pojašnjava Cvrtila.
da nisu toliko korumpirani bilo bi sve ok..kod nas pravda nije slijepa.