Gotovo svakog jutra išla je u šetnju od svoje obiteljske kuće u Ježdovečkoj prema nekoliko stotina metara udaljenoj trgovini u Puškarićevoj ulici. Bio joj je to svojevrsni ritual. U srijedu do trgovine u kojoj su je s radošću dočekivali nije stigla. Dok je čekala na križanju Ježdovečke i Puškarićeve u zagrebačkom naselju Lučko u nju je udario automobil. A možda i kombi ili kamion. Preminula je.
Policija cijelo jutro na mjestu nesreće obavlja očevid kako bi utvrdila tko je bio vozač koji nesretnoj starici, o kojoj susjedi sada kroz suze imaju reći samo riječi hvale, nije ni pokušao pomoći. Tko zna, da jest, možda ne bi preminula, ali to će biti poznato tek idućih dana nakon što stručnjaci sa Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku obave vještačenje.
– To je raskrižje strašno opasno, pa tu je prije dosta godina poginula i tinejdžerica koja je išla u školu. Nema ni semafora, automobili jure iako je naseljeno mjesto po sto na sat, a što je najgore, nema ni zebre. Mi svaki dan držimo glavu u torbi jer tu ulicu moramo pretrčavati tako na divlje, i moja djeca, i ja, i moji roditelji, a nesreće ovdje nisu rijetke. Pisali smo dopise uredu gradonačelnika i zvali ih sto puta i kad su se napokon prije otprilike dvije godine udostojili doći vidjeti situaciju na terenu, a moram reći da je došla cijela ekipa, rekli su da nam ne mogu pomoći i postaviti zebru jer, čujte njihovo objašnjenje, zebra se ne može postaviti ako ulica nema nogostup. Da su je postavili, ova gospođa sad možda ne bi bila mrtva – kazuje nam lokalka koja živi stotinjak metara od mjesta na kojem se u utorak oko 7 sati ujutro dogodila prometna nesreća.
Kaže da je na prvu, kad je ujutro vidjela policiju, pomislila: „hvala Bogu, došli su tu napokon nešto raditi ili kontrolirati to raskrižje“.
Donekle je bila u pravu, samo što je policija došla reaktivno, a ne preventivno. Kako nam govore mještani, ako grad ništa ne poduzme, samo je pitanje vremena kada će se slična tragedija ponoviti jer na tom istom križanju nalazi se i autobusna stanica. A ta autobusna stanica nema ni nadstrešnicu, ni ugibalište, nije na povišenom mjestu ili nogostupu, nego je jednostavno uz cestu stavljen plavo-žuti ZET-ov znak s natpisom „stajalište autobusa“.
– Molili smo i da s tom stanicom nešto učine jer tu deseci djece, starih i odraslih svaki dan čekaju autobus dok metar pokraj njih, jer ništa nije uzdignuto, u istoj razini s cestom jure automobili. Bilo je i tu nekoliko prometnih nesreća, samo nitko još nije umro, ali zar doista trebamo čekati da se dogodi masakr i netko se zabije u sve te ljude pri velikoj brzini zato što grad ne želi potrošiti nešto novca i to urediti kako treba – upozoravaju lokalci.
Drzavna cesta "broj 1" (D1) a nemaju nogostup - 5,0km od glavnog grada. Tamo je ogranicenje na 60 ili cak 50. Ali te u srijed bijela dana moze nekad i netko pretici s 120km/s pa nadalje.