Definicija iskonskog zla. Tako su policajci, psiholozi i bihevioristi opisali Teda Bundyja, čovjeka koji je, po vlastitu priznanju, silovao i ubio 30 žena i djevojaka. Stravična je to brojka, no još je stravičnije ono što se smatra, premda nije dokazano, a to je da je Bundyjevih žrtava bilo barem 50.
On je jedan od najzloglasnijih američkih serijskih ubojica, a ubijao je 70-ih godina prošlog stoljeća. Uhićen je, kao i većina serijskih ubojica, slučajno, u kontroli prometa, jer je njegov automobil, buba, bio sumnjiv policajcima. Nakon prvog uhićenja, čak je dva puta uspio pobjeći, a tijekom drugog bijega, u rujnu 1976., u samo jednoj noći napao je pet djevojaka, pri čemu je tri ubio! Dogodilo se to u kampusu jednog sveučilišta na Floridi, a neke od tih žrtava bile su i brutalno silovane.
Pogledajte video: Uspon i pad meksičkog Pabla Escobara, Joaquina "El Chapa" Guzmana
– Bio sam normalan čovjek. Odrastao sam u normalnoj obitelji, kao jedno od petero braće i sestara. Moji roditelji su me voljeli. U našoj obitelji nije bilo nikakvog nasilja ni devijacija, išli smo u crkvu. A onda sam se upoznao s nasilnom pornografijom. Prvo sam je počeo gledati, a onda me to više nije zadovoljavalo. Poželio sam raditi to što sam vidio. Kada se otkrilo što sam činio, moja obitelj i prijatelji bili su šokirani jer nisu znali za moju malu, prljavu tajnu – kazao je Bundy u intervjuu koji je malo prije no što je 1989. pogubljen na električnoj stolici dao jednom novinaru.
Manipulirao i FBI-em
U zatvoru je prije pogubljenja bio 10 godina, a FBI je smatrao da svojim ponašanjem pokušava izmanipulirati policiju ne bi li odgodio smrtnu kaznu. Malo prije pogubljenja zvao je FBI te kazao da će priznati sve zločine koje je počinio. I one koje su otkrili i one koje nisu. Pričao im je četiri sata a da nije spomenuo svoje prvo ubojstvo. No to odugovlačenje mu nije pomoglo jer je koji dan kasnije pogubljen. Stručnjaci koji su proučavali Bundyjev zločinački put opisali su ga kao vještog i inteligentnog manipulatora koji je svoje žrtve – šarmirao. Ženama je bio privlačan, što je koristio kako bi ih “lovio”. Čak se znao i lažno predstavljati kao policajac, a jednu je žrtvu tako namamio pričajući joj da istražuje krađu njezina vozila. Uvjerio ju je da pođe s njim, a potom ju je u automobilu vezao lisicama i napao. No djevojka mu je nekako uspjela pobjeći te doći do policije, koja je pokrenula lov na Bundyja. Zahvaljujući toj djevojci, znali su kako izgleda i koji automobil vozi, što im je pomoglo da ga napokon i uhite.
Monstruma kao što je Bundy bilo je koliko hoćete, no neki od njih nikada nisu otkriveni. Broj onih koji su otkriveni zastrašujući je pa su dva američka sveučilišta, Radford University i Florida Gulf Coast University 2015. napravili bazu podataka o serijskim ubojicama. U toj bazi podataka, u koju su, prema primjedbi sastavljača, ušli počinitelji poznati i policiji i medijima, nalaze se imena 4068 najvećih monstruma koji su hodali Amerikom i svijetom od 1900. do 2015. U svojim krvavim pohodima ubili su 11.680 osoba, a intencija sastavljanja takve baze bila je da se pomogne policiji, ali i javnosti kako u lovu na serijske ubojice tako i u pokušaju shvaćanja njihovih motiva.
Iz baze podataka o serijskim ubojicama tako se iskristalizirao i najčešći profil serijskog ubojice, pa ispada da su, primjerice u SAD-u, najčešće ubijali bijeli muškarci u srednjim ili kasnim dvadesetim godinama života. Ubojstva, mnoga od njih doista monstruozna, činili su iz različitih motiva. Podaci kažu da je 40 posto serijskih ubojica ili njih 1479 ubijalo iz zabave, koja je uz to bila motivirana oduševljenjem, požudom ili moći. Iz koristoljublja je ubijalo 28,8 posto serijskih ubojica ili njih 1043. Strah je bio motiv koji je bio dostatan za 557 serijskih ubojica da počine zločin, a kod njih 271 ispreplelo se više spomenutih motiva. Neki serijski ubojice, konkretnije njih 181, svoje zločine počinili su kao članovi bandi ili kriminalnih organizacija, a zastrašujuće zvuči i podatak da je njih 46 postalo serijskim ubojicama kako bi izbjegli uhićenje zbog nekog drugog kaznenog djela. Serijska ubojstva unutar nekog kulta počinilo je 38 osoba, a kao motivi za serijska ubojstva još se navode atentati i halucinacije.
Ustaljeno mišljenje da su serijski ubojice obično neobrazovani ljudi s dna društvene ljestvice ruši podatak da je od 1900. do danas među tim monstrumima bilo 186 njih koji su imali vrlo visok kvocijent inteligencije, a u takve bi, primjerice, spadao Jack Unterweger koji je 80-ih i 90-ih prošlog stoljeća ubijao žene u Austriji i SAD-u te istodobno o tome izvješćivao kao novinar, a bio je i rado viđen gost u emisijama koje su se bavile profiliranjem serijskih ubojica!?
Dekadentni Zapad
U kriminalistici se, inače, smatra da su serijska ubojstva američki “proizvod”, a u prilog toj tezi ide podatak iz baze serijskih ubojica prema kojoj je Amerika imala 2743 serijska ubojice. Koji su otkriveni, naravno. Na listi zemalja koje se također mogu “pohvaliti” serijskim ubojicama iza Amerike slijedi Engleska koja je imala 145 serijskih ubojica, pa zatim JAR (112), Kanada (101), Italija (94), Japan (91), Njemačka (75), Australija (75), Rusija (70)... Podatak da je Rusija imala čak 70 serijskih ubojica posebno je zanimljiv u svjetlu činjenice da Rusi, dok je Staljin bio živ, a i kasnije, postojanje takvog nečeg nisu priznavali, smatrajući da su serijski ubojice produkt dekadentnog Zapada. Takav stav doveo je do toga da je Andrej Čikatilo, jedan od najmonstruoznijih ubojica u povijesti kriminalistike, u Rusiji i Ukrajini neometano ubijao od 1978. do 1990. U tom razdoblju ubio je 56 žena, muškaraca, djevojčica i dječaka. Tijela im je kasapio, dijelove rezao i jeo, a nekima od svojih žrtava kopao je oči jer je vjerovao da se u mrtvim očima žrtve može vidjeti lik ubojice.
Zemlje u kojima je od početka 20. stoljeća do danas bilo najmanje serijskih ubojica su Švedska (10), Nizozemska (11), Španjolska (12), Škotska (13), Poljska (15)... Hrvatske, srećom, nema na tom popisu jer kod nas nije bilo serijskih, već samo višestrukih ubojica kao što je recimo bio Vinko Pintarić, koji je potkraj 80-ih terorizirao Zagorje ubivši pet osoba, prije no što ga je ubila policija. Najbliže je definiciji hrvatskog serijskog ubojice možda bio Srđan Mlađan, koji je kao maloljetnik ubio dvoje ljudi prije no što je otkriven i zatvoren, da bi potom tijekom izlaska na slobodan vikend iz zatvora oteo jednu obitelj i ubio policajca. No Mlađanov slučaj ipak se ne uklapa potpuno u kriminološku definiciju serijskog ubojice, a tijekom suđenja doznalo se da je poriv za ubijanje osjetio nakon što je gledao film “Rođeni ubojice”.
Zašto netko postaje serijski ubojica, pitanje je kojim se psihijatri, kriminalisti i bihevioristi bave godinama, a na to pitanje nema jednoznačnog odgovora. Isto tako nema jednoznačnog odgovara ni na koji način biraju žrtve. Po podacima prikupljenim u bazi o serijskim ubojicama, ispada da su žene, barem kada je SAD u pitanju, češće žrtve nego muškarci. Ubijeno ih je 5356, a muškaraca 4658. Kada se gleda po rasi, koja je u SAD-u glavni kriterij za mnogošto, najčešće žrtve serijskih ubojica bili su bijelci. Među žrtvama američkih serijskih ubojica bio je 5941 bijelac, 2117 crnaca, 588 Latinoamerikanaca, 136 Azijaca i 42 Indijanca. Kada se, pak, kombinira spol i rasa, ispada da su američki serijski ubojice najčešće ubijali bijele žene (3398) i bijele muškarce (2519). I među crncima više je bilo žena žrtava (1070) od muškaraca (1031). Kada su Azijci i Latinoamerikanci u pitanju, kod obje rase meta su češće bili muškarci nego žene, pa je kod Latinoamerikanaca ubijen 371 muškarac i 217 žena, a kod Azijaca 76 muškaraca i 60 žena.
Što se tiče metoda ubijanja, serijski ubojice očito najviše vole vatreno oružje jer su njime u Americi ubili 3686 žrtava. Sljedeća omiljena metoda im je davljenje (2050), zatim ubadanje nožem (1344), premlaćivanje (812), trovanje (555), komadanje sjekirom (147)... U monstruozne načine za okončanje nečijeg života uvršteno je čak i gaženje vozilom (15) te zlostavljanje i zanemarivanje (10)... Baza o serijskim ubojicama otkrila je i da je 1900., prve godine od koje se vode podaci, u Americi bilo 16 žrtava serijskih ubojica, a sljedeće godine šest.
Rekordna 1987.
Sve do 70-ih godina prošlog stoljeća godišnji broj žrtava serijskih ubojica u prosjeku se vrtio oko 25, a 1971. godišnji broj žrtava prvi put bio je troznamenkast. Te je godine 127 osoba postalo žrtvama serijskih ubojica, a sa svakom sljedećom godinom taj je broj rastao. Do eksplozije je došlo 1987. kada su serijski ubojice, samo u SAD-u, ubili 361 osobu. Statistika pokazuje i da se broj žrtava raznoraznih monstruma u SAD-u smanjuje nakon 2010., odnosno da godišnji broj žrtava pada ispod 100, pa je tako 2015. bilo 26 žrtava serijskih ubojica.
Manji broj žrtava u američkim pravnim i policijskim krugovima potaknuo je raspravu o tome jesu li serijski ubojice postali vrsta koja izumire. U prilog toj tezi ide podatak da su 1989. u SAD-u bila 193 serijska ubojice, a posljednjih se godina ta brojka svela na 43 godišnje. Radi se, naravno, o onim serijskim ubojicama koji su identificirani, a američki stručnjaci smatraju da je broj ubojstava manji i zbog promjene kaznene politike. Naime, kako je to nedavno za The Guardian objasnio Peter Vronsky, autor više knjiga o serijskim ubojicama, nekada je 20 posto serijskih ubojica ubijalo po izlasku iz zatvora nakon prve odslužene kazne. Sada oni koji su uhićeni završe u zatvoru na puno dulje vrijeme. Vronsky smatra i da je serijskim ubojicama danas teže doći do žrtava jer više ne radimo neke stvari koje smo radili prije, kao što je autostopiranje ili puštanje djece da se sama igraju na cesti. Promjena ljudskog ponašanja otežava monstrumima lov, a u hvatanju takvih ljudi velikih zasluga ima i forenzika, koja je od 1900. znatno napredovala.
Pogledajte video: Misteriozni ljudi - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva…
