Ravnoteža između stranačkih struja bila je temelj s pomoću kojega je Franjo Tuđman uspješno upravljao glomaznim narodnim pokretom kakav je 90-ih bio HDZ. Njegova moć proizlazila je najviše iz njegove karizme, autoriteta koji kao lider nije trebao nametati, nego je on postojao kao takav i bio uvažavan.
Tuđman je u HDZ-u pažljivo postizao to ravnovjesje između “lijevih” i “desnih” tako što im je davao pojedine “teritorije” na autonomno upravljanje, koje je on onda i nadzirao kao središnji autoritet. Upadljivo je da je vođenje vlada prepuštao menadžerima, ili “tehnomenadžerima”, poput Šarinića, Gregurića, Valentića, poslije rata Mateši.
Tuđman nije "proizvodio" disidente
Njihov posao nije bio bavljenje ideološkim pitanjima pa bi ih sada bilo pogrešno tako i svrstavati na lijevu ili desnu stranu. Ideološke je pozicije davao “državotvorcima”, tada utjecajnom hercegovačkom klanu Šušak-Pašalić, s time da je Šušak bio mjerodavan i za vojno-sigurnosna pitanja. Tuđman nije “proizvodio” disidente i težio je tome da oni, ako je moguće, ne napuštaju stranku. Kada je došlo do raskida s Manolićem i Mesićem, kažu svjedoci, Tuđman im je ponudio kao ideju da porazgovaraju o legalizaciji njihove “frakcije”, koja bi ostala u sastavu HDZ-a.
Je li to bio stvaran ili tek potez kojim je želio izmanevrirati opasnost od disidentskog dvojca, ostaje za raspravu. Činjenica je, međutim, da je provodio politiku koja bi, primjerice, sada rezultirala situacijom da bi u vrhu HDZ-a bilo mjesta i za Karamarka, J. Kosor, Plenkovića, Glasnovića, Hasanbegovića. Stiera istodobno... Tuđman je stranku deklarirao kao “općenarodnu, demokršćanskog opredjeljenja, no nikako pod klerikalnim utjecajem”.
Smjestio je HDZ u politički centar, što sada odgovara poziciji desnog centra, gdje ga smješta i Plenković kao dio europskog desnog centra (EPP). U svom programu za šefa stranke Plenković je napisao da želi osnažiti poziciju Središnjeg odbora, razviti institut unutarstranačkog referenduma. Kao i to da će HDZ koalirati sa svjetonazorski i programski kompatibilnim strankama.
A i ti Ivankoviću nisi najpametniji iako ti je brat "uvršten" u tajne službe...kako to da nitko od običnih ljudi nije mogao blizu nigdje?,,,kažem nigdje?...zašto se za vrijeme rata govorilo da moraš biti dva puta ranjen u borbi da bi uopće došao u uži izbor za išta u državnoj hijerahriji kada sada vidimo da nitko iz političke vrhuške nije bio blizu fronta, a i niti njihove obitelji???...a tvoj brat je???...kaži golube...