Redovnici bazilike Isusova rođenja u Betlehemu ne bacaju kamen prvi, ali bacit će kamen kao odgovor na napade ispovjednika drugih kršćanskih denominacija s kojima dijele nadzor nad tim svetim mjestom. Baš kao što je bilo na Božić prije osam godina kada je, zbog svađe i sukoba koji su izbili oko čišćenja lustera, nekoliko svećenika, što pravoslavnih što katoličkih, završilo u bolnici na šivanju rana.
Bazilika Isusova rođenja u Betlehemu, crkva sagrađena nad špiljom u kojoj je, prema vjerovanju, prije više od dva tisućljeća rođen Isus, jedna je od najstarijih crkava na svijetu, ali zasigurno i jedna od crkava najsloženije i najkompliciranije povijesti. Tijekom svojih 1700 godina postojanja preživjela je cijeli niz invazija, promjena režima, požare, potrese, pa čak i opsade poput one iz 2002. kada su se naoružani Palestinci u njoj tjednima krili pred izraelskim snagama sigurnosti. Izgradnju bazilike pokrenuli su bizantski car Konstantin i njegova majka Helena 327. godine, a dovršena je, u svom izvornom obliku, dvanaest godina poslije.
Dva stoljeća potom, tijekom pobune samarićana spaljena je gotovo do temelja, a obnovio ju je bizantski car Justinijan nastojeći zadržati isti arhitektonski stil. Međutim, od toga vremena jedna od najpoznatijih crkava svijeta prošla je kroz cijeli niz građevinskih zahvata, pa su joj naknadno dodana i dva zvonika koji karakteriziraju njezinu vanjštinu. Danas je to, u arhitektonskom smislu, kompleksna građevina koja se sastoji od nekoliko dijelova. Bazilici je pridodana crkva sv. Katarine, tu je i Špilja rođenja u kojoj točno mjesto na kojemu je rođen Isus obilježava velika srebrna zvijezda s četrnaest krakova. U sklopu bazilike je i niz kapelica, poput kapele svetog Josipa posvećena ukazanju anđela Josipu, kapele nevinih koja obilježava Herodov progon i ubijanje djece, ili kapele svetog Jerolima u kojoj je Biblija prevedena na latinski jezik. Pred bazilikom nalazi se veliki popločeni trg u kojemu se vjernici okupljaju na Badnjak pjevajući božićne pjesme u iščekivanju polnoćke.
Vrata poniznih
Sama bazilika imala je turbulentnu povijest. Kada su križari 1099. osvojili Svetu zemlju, postavili su u njezinu krugu stotinu vitezova kako bi je čuvali od nevjernika. U to vrijeme dovedeni su, tijekom desetljeća, brojni umjetnici koji su unutrašnjost bazilike oslikali mozaicima i slikama svetaca. U to vrijeme sagrađena su i vrata poniznih, niski ulaz u baziliku pred kojim se svi koji prolaze, moraju pognuti. Tijekom stoljeća politička kontrola i vlast nad Betlehemom prelazili su iz ruke u ruku, no svaka je kršćanska denominacija željela upravljati jednim od najsvetijih mjesta crkve.
Napetosti među njima bile su toliko velike da su otomanski sultani, koji su Palestinom vladali od 1500-ih do kraja Prvoga svjetskog rata, ustanovili "status quo", pravilo po kojemu bazilikom upravljaju svi oni koji su njome ikada upravljali. Svatko tko je sagradio nišu, koristio kalež, objesio tapiseriju ima nad tim pravo upravljanja. Tako danas nadležnost nad bazilikom dijele Grčka pravoslavna crkva, Katolička crkva i Armenska apostolska crkva. Što neminovno dovodi do nesuglasica, pa čak i fizičkih okršaja. Čak i oko tako bezazlenih stvari kao što je čišćenje crkve.
Tako je u prosincu 2011., tijekom tradicionalnoga godišnjeg čišćenja bazilike izbio veliki sukob između pravoslavnih i armenskih svećenika u kojemu su poletjele i šake, a metle su korištene kao palice. Sukob je izbio zbog neiscrtanih granica unutar bazilike, a svaka od strana smatrala je kako taj djelić svetog mjesta oko kojeg su se potukli, pripada baš njoj. Iako je sukob završio bez ozbiljnije ozlijeđenih, tučnjava u bazilici smirila se tek kad su tamo uletjele palestinske snage sigurnosti i rastavile zavađene strane.
Jedinstvenost toga mjesta, poseban status koji ono ima u novijoj su povijesti koristile i grupacije koje s vjerom i Isusom nemaju nikakve veze. Tako je početkom travnja 2002. 40-ak palestinskih militanata, pripadnika Fataha i Hamasa, uletjelo s oružjem u baziliku bježeći pred izraelskim snagama sigurnosti. Zabarikadirali su se zajedno s dvjestotinjak svećenika i posjetitelja koji su se zatekli u bazilici. Pregovori palestinskih militanata i izraelske vojske trajali su gotovo mjesec i pol, a opsada bazilike završena je dogovorom. Militanti su se predali izraelskoj vojsci, no nisu uhićeni, već su protjerani u Pojas Gaze i u Europu.
Pod zaštitom UNESCO-a
Lani je pak, za posjeta pape Franje Jeruzalemu, u bazilici podmetnut požar. Vatra je planula u špilji gdje je rođen Isus samo nekoliko sati nakon što ju je posjetio papa. U posljednje vrijeme oko bazilike nema tako dramatičnih zbivanja, no zbog složenosti upravljanja tim mjestom, građevina sve više propada iako je pod zaštitom UNESCO-a. U najtežem je stanju drveno krovište koje pripada svim trima denominacijama, a koje se ne može obnoviti bez pristanka svih triju strana.
Krovište je sada u idealnom vlasništvu, odnosno sve denominacije njegovi su ravnopravni vlasnici, a kad bi jedna od denominacija radila obnovu nekog dijela krovišta, mogla bi zahtijevati svoju nadležnost nad njim. A to druge dvije strane ne žele dopustiti. Čak je i palestinska uprava nudila financijsku pomoć obnovi, bez uplitanja denominacija, no dogovora nije bilo. Jer nije u pitanju novac, nego budući odnosi. *
>> Sjajne umjetničke prinove Moderne galerije u Zagrebu
Sramote i sebe i Crkve kojima pripadaju. Isus je rekao "... Ljubite jedan drugoga! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga! Po tom će svi spoznati, da ste moji učenici, ako ljubite jedan drugoga".