Središnja poruka “trećih opcija” i na ovim izborima bila je razbijanje političkog duopola HDZ-SDP, što je njihova ideja vodilja još od 2000. godine kada je koalicija od šest stranaka na čelu sa SDP-om pobijedila na izborima koji se od tada provode u deset izbornih jedinica i dvjema posebnima. O uspjehu ili neuspjehu “trećeg puta” može se govoriti na temelju dojma ili podataka, u oba slučaja s argumentima.
Ako je HDZ na ovim izborima po broju osvojenih mandata ostvario najbolji rezultat od 2000. i to gotovo pa samostalno, unatoč katastrofi SDP-ova Restarta, teško je govoriti o uspjehu “trećeg puta”. U sedam parlamentarnih izbora samo 2016. godine “treće opcije” dobile su manji broj glasova, čak 400.000 manje nego 2003. godine. Međutim, to je čak 37,8 posto važećih glasova, najviše nakon 2003. s 43,5 posto (najmanje 2016. 29,9 posto), te najvažnije – osvojile su najviše mandata od 2000.
Najmanja i izlaznost
S druge strane, HDZ i SDP zajedno imaju nikad manje glasova, jedva više od milijun, a 800.000 manje nego 2000., uz trend pada potpore jer ovo su već peti izbori u nizu na kojima osvajaju manje glasova nego na prethodnima. Doduše, očekivano jer i broj važećih glasova stalno opada pa ih je na ovim izborima bilo čak 1,1 milijun manje nego 2000. I nikad manja razlika u broju osvojenih mandata, samo šest, između “trećih opcija” i slabijeg dijela duopola, u ovom slučaju Restart koalicije od sedam stranaka. S tim da je HDZ 2000., kad je razlika bila 11 mandata, sam osvojio 40 mandata, a SDP 2003. 43 mandata, nastupajući u pet izbornih jedinica samostalno, u četiri s Librom te u jednoj i s Liberalnom strankom.
Video - Dragan Bagić i Mate Mijić komentiraju rezultate izbora
Naravno, kako je ove godine bila najmanja izlaznost, mandati se nisu nikad osvajali s manje glasova. HDZ je po mandatu prikupio 9573 glasa, SDP 10.113 (2000. SDP 15.960 i HDZ 16.907), a “treće opcije” 17.244 glasa, triput manje nego 2011. s 51.630 glasova po mandatu jer je tada propalo nikad više, čak 600.511 glasova. Razlog tomu bila je i ponuda, čak 39 stranaka i koalicija u 1. izbornoj jedinici (čak 40 u 2003.). Ove godine propalo ih je “samo” 201.678. Nakon pogubne 2011. opametili su se i političari i birači, jer od tada opada broj lista 19, odnosno ove godine 20 u 1. jedinici, doduše uz četiri velike koalicije s po šest do devet stranaka te nekoliko manjih.
Broj propalih glasova uvijek je bio veći od 400.000 (od 15,9 do 25,6 posto važećih), ali na zadnja tri izbora je manji od 300.000 (13,6 pa 10,25 i 12,3 posto) što znači da i birači vode sve više računa te daju glas opcijama koje imaju izgleda dobiti mandat. I kad se uzme u obzir D’Hondt, dvije najveće opcije ne stoje loše. Restartu je u tri izborne jedinice (1., 4. i 10.) nedostajalo 166, 532 i 534 glasa (ukupno 1232) za tri mandata, od kojih bi dva “oteli” HDZ-u i jedan koaliciji STRIP, Pametno i Fokus. HDZ je s 850, 159, 822 i 551 glasom više u 3., 6., 9. i 10. jedinici mogao dobiti mandat više, ali je i za 166, 532 i 274 glasa mogao izgubiti mandate u 1., 4. i 5. jedinici.
Mostu jeza još jedan mandat nedostajalo 274 glasa u 5. jedinici, Domovinskom pokretu 487 u 10. jedinici, ali su i za 159 u 6. mogli ostati bez jednog mandata. Koaliciji Možemo je 665 glasova trebalo za još jedan mandat u 4. jedinici. STRIP, Pametno i Fokus mogli su za 487, 534 i 551 glas ostati bez sva tri mandata. Zaključno, stranke i koalicije “trećeg puta” ostvarile su uspjeh, ali još je to daleko od razbijanja duopola. I po broju glasova, a i mandata, ni lijeve ni desne alternative i kad bi udružile mandate nisu ugrozile HDZ, a ni SDP.
Za “treće opcije” ohrabrujući je uspjeh i dalje najuspješnije opcije koja je HDZ-u i SDP-u uzela najveći komad političkog kolača. Birači su i treći put dali “palac gore” Mostu što govori o strpljenju, upornosti i spremnosti njihovih birača da ih još jednom kreditiraju, iako im je potpora u vidu 19 mandata spala prvo na 13 i sada na osam mandata, odnosno od 302.453, pa 186.626 do još respektabilnih 120.052 glasa.
Na novim izborima “out”?
HSS je u koaliciji u kojoj su bili HNS, IDS, LS i ASH 2000. osvojio 24 mandata, 2003. sam devet mandata i 2007. s HSLS-om osam, pa su 2011. spali na jedan mandat, utopivši se u koalicijama HDZ-a i SDP-a. HSP je 2000. imao četiri mandata, pa 2003. osam, ali onda ih je pojava HDSSB-a 2007. svela na mandat dok je HDSSB bio na vrhuncu 2011. i od tada strmoglavo pada tako da više nisu parlamentarna stranka.
HNS je sam 2003. osvojio 11 mandata, 2007. sedam, i sada su spali na jedan mandat. Laburisti su 2011. imali 6 mandata (121.785 glasova), ali u međuvremenu su nestali. ORaH pod vodstvom Mirele Holy nakon uspjeha na europskim izborima 2014. nije uspio kapitalizirati popularnost, iako su im mediji bili naklonjeni kao sada platformi Možemo koja je osvojila sedam mandata i 129.088 glasova.
Živi zid je opcija koja je nakon nepravde sa samo jednim mandatom za 94.877 glasova 2015., potom sa 100.520 glasova osvojila osam mandata, pa i jedan europski, ali ni oni unatoč 37.345 glasova više nisu parlamentarna stranka. Domovinski pokret, Most, Možemo i Strip, Pametno i Fokus samo su “treće opcije” na opasnom raskrižju i već na sljedećim izborima mogli bi krenuti već utabanom stazom prema izlazu iz Hrvatskog sabora.
Kakav crn i duopol? SDP je mrtav!