Ona je lutka s naslovne strane i treba joj pobjeda. Kolindu Grabar-Kitarović, ambicioznu političarku nezasitnu medijskih nastupa, lutkom prvotno nije nazvao neki ovdašnji publicist ili politički analitičar, nego je to učinio novinar britanskoga The Economista.
U jednom od najuglednijih političkih magazina na svijetu ovako je 15. siječnja 2015. opisan ishod predsjedničkih izbora kod nas: „U borbi između Lignje i Barbike, pobijedila je Barbika“. Unatoč više bizarnih aspekata navedenoga nadmetanja, tada sam se začudio zbog korištenja neprimjerenih metafora u označivanju trećega hrvatskog predsjednika i njegove nasljednice, koje su, netipično za ozbiljni The Economist, istaknute u prvoj rečenici i u naslovu teksta. U posljednjih gotovo pet godina, uglednoga pravnika i kompozitora Ivu Josipovića malo tko, bez obzira na njegova politička nesnalaženja, naziva Lignjom, ali se oznake Barbika i lutka i dalje katkad pridaju šefici države. Za posljednje, smatram, itekako ima razloga: njezino komuniciranje važnije je od djelovanja, a forma intenzivnih medijskih pojavljivanja te političarke ne samo da zaklanja politički sadržaj, nego ga često trivijalizira.
Kako se približavaju novi izbori, KGK se uz pomoć HDZ-a i svojih suradnika i više nego obično trsi čestim pojavljivanjem u medijima i na druge načine osnažiti šanse da i ubuduće ostane na toj dužnosti. Sudeći prema predizbornim istraživanjima, taj njezin napor nije bez učinka. Rezultati relevantnih anketa pokazuju da ona ima prednost od četiri do deset posto pred najsnažnijim izazivačem Zoranom Milanovićem i da se ta prednost u posljednjih nekoliko mjeseci samo malo smanjila.
Slabe političke dionice
Takve podatke ipak treba uzeti s dosta soli, nije se jednom dogodilo da kandidat koji prednjači u anketama naposljetku pretrpi poraz (pitajte o tome Hillary Clinton ili spomenutog Josipovića), ali trendovi takvih statistika i drugi pokazatelji upućuju na to da najvažniju političku utrku ove jeseni predvodi baš Grabar-Kitarović. Takvu poziciju uživa unatoč nizu propusta i skandala koji su prilično obilježili njezin mandat. I to u rasponu od bliskih veza s osobama ozloglašenima po nemoralu i bezakonju koje pristojni ljudi izbjegavaju u razgovorima i spomenuti, preko nepriličnih izjava suprotnih (povijesnoj) istini, pa do okolnosti da je svojim riječima i postupcima nerijetko produbljivala ionako teške ideološke i druge podjele u društvu umjesto da bude predsjednica svih građana ove zemlje.
Dosad prednjači u toj utrci bez obzira na razmjerno slabe političke dionice i nepovoljne konstelacije vladajuće stranke koja ju je kandidirala. U ovom tekstu analiziram ključne razloge zbog kojih je KGK, barem na prvi pogled, favoritkinja toga natjecanja.
Prvi se razlog odnosi na okolnost da ona u ovim izborima sudjeluje kao tzv. incumbent. Političari na visokoj dužnosti koji se natječu za drugi mandat zbog svoje kontinuirane medijske i druge razglašenosti uglavnom imaju prednost pred svojim suparnicima. Većina građana, poglavito onih starije dobi koji najviše izlaze na izbore, zapravo nije sklona političkim promjenama ako zbog teške ekonomske i društvene situacije nisu baš nužne.
Primjerice, u nadmetanjima za predsjednika SAD-a najčešće pobjeđuje incumbent: u posljednja tri desetljeća takav su uspjeh postigli Barrack Obama, Bill Clinton i George W. Bush, a poraz samo otac posljednjega. I kod nas je što se toga tiče situacija slična: jedino Ivo Josipović nije osvojio drugi predsjednički mandat.
Razmjerno male ovlasti šefa države kod nas nedvojbeno pogoduju cementiranju statusa osobe koja obnaša tu dužnost: ona je za malošto izravno odgovorna, pa ne snosi ni mnoge posljedice većine teških odluka koje donose premijer i drugi članovi Vlade. Ali najviše na osnovi članka 93. Ustava („Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti“) itekako ima pravo da javno izražava stavove, pa i kritički usmjerene, spram stanja u politici i društvu. Riječ predsjednika snažno odjekuje u javnosti i zbog autentičnoga legitimiteta koji ima: za razliku od premijera, bira se izravno. Slično nekim drugim politolozima i stručnjacima, smatram da je to dobro rješenje, ali ne i kod situacije u kojima individua na toj poziciji nije (dovoljno) jaka i autonomna, odnosno kad se, bez obzira na političke neugode i teške društvene probleme, snishodljivo odnosi prema Vladi i strankama koje je čine. Takva se slabost i snishodljivost itekako mogla uočiti u političkom djelovanju KGK kao šefice države, i to napose u ovoj godini, kad joj kao kruh nasušni treba organizacijska i druga potpora HDZ-a.
Pokazatelja za to ima napretek, dovoljno je navesti njezino okretanje glave od niza ciničnih i štetnih presuda različitih sudova ili – posljednjih nekoliko tjedana – odsutnost razumijevanja za istinske generatore štrajka učitelja i nastavnika, tih za budućnost društva ključnih, ali uz medicinske sestre i policajce od različitih vlasti najzapostavljenijih pa i egzistencijalno najugroženijih javnih službenika kod nas.
Tko je kriv, mislim, prosvjetnim radnicima kad po svojim socijalnim obilježjima (imaju fakultetsko obrazovanje i velikom većinom slijede moderni način života), ne spadaju u ciljne skupine predsjednice i vladajuće stranke. Istraživanje Crobarometar agencije IPSOS realizirano u listopadu upućuje na to da ona ima gotovo dvostruko manju potporu visokoobrazovanih (27 posto u toj populaciji) nego što je ostvaruje među ispitanicima s osnovnom školom (48 posto).
Ni riječi o strukturi
Drugi se razlog zbog kojega je Grabar-Kitarović favorit tiče njezinih medijskih pojavljivanja. Ona ogromnu pažnju usmjerava na svoje odnose s javnošću. Zapravo je puno više usmjerena na predstavljanje, nego na proizvodnju politike. Predstavljanje je to, međutim, dominantno u znaku osobe KGK pa i pripadajuće privatnosti (uporaba supruga u kampanji…), a ne njezine političke uloge.
Takva inverzija je prije uočena u drugim zemljama: Thomas Meyer je još 2003. u knjizi „Pronalaženje političkoga“ oporo ustvrdio kako „na mjesto političke reprezentacije stupa privatno nastupanje u još samo ljudskome“.
Grabar-Kitarović je top-model takvoga trenda u suvremenoj politici. Da je naročito umješna u promicanju same sebe pokazala je nadaleko i naširoko neposredno nakon prošlogodišnjeg finala SP-a u nogometu, kad je po kiši „ukrala show“ čak i Putinu i Macronu. Tako mi je više Grka prije godinu dana u Solunu reklo da imamo „lijepu“ i „simpatičnu“ predsjednicu. Takvo medijsko dominiranje najvjerojatnije joj ne bi bilo moguće ostvariti da je muškoga roda. Njemačka spisateljica Cora Stephan ustvrdila je kako je „teror intimnosti“ doveo do lošega „poženstvljenja“ kulture političke kaste; upozorila je da na mjesto teških odluka, beskompromisnih pozicija i hladnoga jezika odlučivanja stupa izlaganje emocija, pogođenosti, osobnih ispovijesti, koji nemaju baš ništa s onim o čemu se doista radi u političkom procesu.
Imajući u vidu da u takvom komuniciranju Grabar-Kitarović prevladava izvještačenost, moguće ju je motriti kao kandidatkinju usiljene Hrvatske, dakle onoga dijela našega društva koji povoljno reagira na naizgled spontane, ali zapravo konstruirane retoričke i bihevioralne eskapade izvjesnih političara i drugih javnih osoba.
Treći razlog pozicije KGK kao favoritkinje iznalazim u prevladavajućim obilježjima političkoga i društvenoga konteksta. Ona je miljenica klijentelističke Hrvatske: najgorljivije je podržavaju oni koji stranačkim uhljebljivanjima i izmjenjivanjima usluga žive dobro i smatraju kako ovdje ima budućnosti za njih i njihove potomke. Poruka pjesme „Zemlja“ grupe EKV („Ovo je zemlja za sve naše ljude“), ruku na srce, u mnogo čemu ima slabo utemeljenje kod nas danas. Kolinda Grabar-Kitarović povremeno komunicira o nekim teškim društvenim problemima poput egzodusa mladih i slabosti gospodarstva, ali ne kaže ni riječ o strukturnim uzrocima tih teškoća. Samo po tko zna koji put za to proziva administraciju Zorana Milanovića i svoga prethodnika Ivu Josipovića.
Šteta što KGK nije angažirala kvalitetne ekonomske i političke savjetnike koji bi joj pojasnili tu pozadinu. Npr., mogla je zamoliti Marušku Vizek, ravnateljicu Ekonomskog instituta, za meritorna pojašnjenja. Čula bi ili pročitala nešto poput ovoga: „U zemlji u kojoj je politika penetrirala u sve pore ekonomskog i društvenog života, proračunski rashodi nisu u funkciji ekonomskog i društvenog razvoja, nego služe kao podmazivač koji omogućava političkim elitama, njihovim ortacima i interesnim skupinama da nastave širiti svoju već tri desetljeća staru gangrenu na preostala zdrava društvena tkiva“ (intervju koji je Vizek dala za Obzor prije dva tjedna). Ali se predsjednica na takve dijagnoze ne obazire; umjesto toga pomno, kao odlikašica, sluša nebrojene naputke vezane za vještine i trikove iz arsenala odnosa s javnošću.
Nacija, religija, tradicija
Četvrti je razlog vezan za prevladavajući vrijednosni sklop u hrvatskom narodu. Taj je sklop kod nas već dugo najviše određen vezanošću za naciju, religiju i druge tradicionalne ideje vodilje. One su osnova dominacije nacionalizma kao ovdje dominantne političke ideologije. U Lijepoj Našoj nameće se monističko shvaćanje domoljublja, prema kojemu mora postojati samo jedan način da se ima i izražava ljubav prema svom narodu i domovini. Kolinda Grabar-Kitarović je jedan od najsnažnijih zvučnika te ideologije i osobito zdušni promicatelj navedenoga seta vrijednosti. Opetovana i gorljiva pozivanja na domovinu joj zasigurno pospješuju popularnost kod nemaloga dijela biračkog tijela koji jako drži do tradicionalnih vrijednosti.
U tom smislu je KGK još uvijek – Miroslav Škoro joj nije uspio u tome oduzeti primat – vršna predstavnica nacionalističke Hrvatske. Desni dio političke i intelektualne scene je prilično uspio u tome da akteri ljevice, s izuzetkom Zorana Milanovića i pojedinih drugih političara i intelektualaca, uglavnom izbjegavaju isticati svoju emocionalnu i drugu vezanost za domovinu koja je, naravno, drukčija nego u mnogih desničara. Ta ljubav kod ljevičara itekako postoji, ali kao da je mnogima od njih teško kazati njezino ime. Da takva suzdržanost u ovim još uvijek poslijeratnim okolnostima itekako ide na ruku desnici, ne treba posebno isticati.
Naposljetku ustvrđujem da dobar političar ima puno mana, a loš samo jednu – ne valja. Grabar-Kitarović se u svojoj izvedbi na veoma važnoj dužnosti predsjednice pokazala kao nekvalitetna političarka. Njezino stvarno političko nasljeđe je doista skromno. Oskudno je ono na što se pozvala 11. studenoga kad je u Zagrebu predstavljala izborni program: Inicijativa tri mora, upozorenja na demografske teškoće, neposredno komuniciranje s građanima putem ad hoc ureda u županijama i ostalo. Najvjerojatnije će se taj mandat najviše pamtiti po njezinu performansu u srpnju prošle godine u Moskvi kao i po okolnosti da je postala prva žena predsjednica Republike u Hrvatskoj.
Ako će birači njezino djelovanje racionalno vrednovati prema starom naputku „po njihovim ćete ih plodovima prepoznati“ (Mt 7, 15-20), ne piše joj se dobro na izborima. No ako se okupi dovoljno građana kojima je najbitniji njezin PR i koji „orilo gorilo“ vazda glasuju za kandidate HDZ-a, onda ima velike šanse. Naročito u situaciji niskoga odziva na izbore. Dosad su na svim predsjedničkim izborima kod nas, osim posljednjima, vodeći kandidati u prvom krugu postizali dvoznamenkastu prednost pred drugoplasiranim suparnicima. KGK, po svemu sudeći, neće postići takvu prednost. Može se očekivati da će u drugom krugu odziv biti znatno veći, mnogi će lijevo orijentirani birači zbog neslaganja s njezinom komunikacijom i politikom „začepiti nos“ i glasovati za Milanovića, pa je i to opasnost za kandidatkinju HDZ-a.
Najviše joj pak odgovara okolnost da ostali kandidati uglavnom nisu dostatno kvalitetni i meritorni te zapravo slabo komuniciraju s običnim građanima. Ipak, treba pričekati s prognozama, svašta se još u sljedećih mjesec dana može dogoditi. A sigurno će se svašta i izgovoriti. Mogu se dogoditi i njezini novi teški gafovi poput izjava o željeznoj zavjesi i da je u Jugoslaviji „Rijeka bila nekakav rezervni klub za Partizan i Crvenu zvezdu”. Dodatne takve nesmotrenosti mogle bi skupo koštati Kolindu Grabar-Kitarović. Jer, kad je doista bitno, Hrvatska zna!
Josipović je bio dobro pozicioniran pa ga je pomela! A kakvu li će tek sada pobjedu odnijeti kada ovako dobro kotira na anketama!!