Je li mogla drugačije završiti priča o povećanju naknada za inspekcijski nadzor uvoza voća i povrća iz trećih zemalja, koja je Ministarstvo poljoprivrede, kako je jučer objavljeno, moralo povući? Vjerojatno jest, doduše s modifikacijama, ali nikako ovako kako je bilo (ne)pripremljeno i provedeno. I tu nisu krive ni Europska komisija ni susjedne države čija je reakcija na poskupljenje pregleda s 90 na 2000 kuna vrlo očekivana, nego sistemski problem u Hrvatskoj. Upravo je ova epizoda pokazala konstantnu slabost Hrvatske – nesuradnju među ministarstvima, ignoriranje ključnih aktera, neuključivanje političkih tijela i diplomacije te soliranja koje završava optužbama da je Hrvatska “država slučaj”, što nije ugodno, ali je sigurno ugodnije od reteriranja i odustajanje od odluka.
Politički potres
Od kada je iscurila vijest o novom pravilniku iz Ministarstva Tomislava Tolušića, na što su očekivano reagirale najpogođenije države, znakovito je bilo da se o slučaju dugo nije oglašavao ni premijer Andrej Plenković. Kratak komentar iz Ministarstva vanjskih poslova, nakon što je iz Srbije uručena i diplomatska nota, kazao je kako “sve ide preko Ministarstva poljoprivrede”. Na pitanje jesu li hrvatski veleposlanici u tim zemljama uključeni ponovljeno nam je “kako sve ide preko Ministarstva poljoprivrede i njima se sve prosljeđuje”. Svakome je moralo biti jasno da će promjena pravilnika izazvati političku reakciju i na nju se trebalo pripremiti, što Tolušić nije učinio.
– Pravilnik je prošao bez Vladine procedure, bez međuresorne koordinacije. Imamo mehanizme, no oni se ne koriste. Teren je trebao biti pripremljen. Trebalo je argumentirati povećanje tarife. I da, činila se previsoka, više od tri puta skuplja od najskupljih tarifa koje koriste članice EU – kazao je naš izvor blizak vladajućoj stranci. Uzrok tomu, dodaje, dijelom leži u tome to što se ljudi u ministarstvima mijenjaju, ali i soliranje ministra koji je, ipak ga dijelom abolira, htio zaštiti hrvatske proizvođače.
Skupe pogreške
U situaciji kad ministar za osjetljivi potez nije ni tražio, a ni dobio podršku premijera, ostatka Vlade, a – kako se neslužbeno doznaje – ni predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, ni HGK, ni većine uključenih, pravilnik nije imao šanse. S druge strane, vidi se kako druge države, a posebno Srbija, bolje i uigranije reagiraju. Traže saveznike te rade pritisak političkim i diplomatskim kanalima. Takve uigranosti kod nas nema. Primjera ima mnogo – od zatvaranja pa promptnog otvaranja granice sa Srbijom zbog migrantskog vala do povlačenja “lex Perković”. Večernji list, nakon presude Suda EU o tome da su migranti u Hrvatsku ulazili nezakonito, otkrio je kako Hrvatska na sudu nije imala agenta. I dok su argumentaciju iznijeli agenti Mađarske, Francuske, Italije, Grčke, Velike Britanije te Švicarske, hrvatski se glas nije čuo jer je MUP bilo procijenilo da je hrvatska nazočnost na sudu – nepotrebna.
Bilo bi lako kriviti druge, Komisiju na primjer, za zavrtanje ruke Hrvatskoj, no istina je da Hrvatska u osjetljiva pitanja ulazi nepripremljena, nekoordinirano i stihijski pa ni ishodi ne mogu biti pozitivni i često izazovu više štete od koristi.
Nitko tu ne solira! Niti Pravilnik niti Porez na nekretnine nisu pojedinacni potezi ministara. Sve je bilo u dogovoru sa anemicnim. Dobili su snazan otpor "komsija" pa su uvukli rep. Plenkovic jos i zabada noz u leda svojim ministrima. A on u Bruxellesu nema nikakav status sto ovaj dogadaj dokumentira o arbitrazi da ne govorimo!