Iako na čelu nove vlade u Beogradu ostaje Ana Brnabić, u novoj srpskoj vladi ipak je došlo do promjena na ključnim ministarskim pozicijama. Jedna od najvećih promjena svakako je odlazak dugogodišnjeg šefa diplomacije Ivice Dačića, koji je na toj dužnosti od 2014. godine.
Dačić odlazi na čelo Skupštine, a položaj ministra vanjskih poslova preuzima Nikola Selaković, 37-godišnji šef ureda predsjednika Aleksandra Vučića, koji je prije toga bio i ministar pravosuđa. Selaković nema baš nikakvog diplomatskog iskustva, ali je zato riječ o jednom od najbližih Vučićevih suradnika koji mu je i bezrezervno odan, što je naposljetku i bilo presudno prilikom formiranja nove vlade.
Naime, osim što je riječ o još jednoj vladi s ograničenim rokom trajanja, s obzirom na to da je Vučić nove prijevremene izbore najavio najkasnije u travnju 2022., kada će se održati i predsjednički – iako je na prošlim izborima Vučićeva stranka osvojila 188 od 250 mandata u Skupštini – Vučić je u novoj vladi okupio isključivo ljude koji su mu bespogovorno lojalni, pogotovo na ključnim položajima, što je Vučiću važno zbog predstojećih unutarstranačkih izbora.
Naime, Vučić u ovom trenutku ne želi da se bilo tko, a pogotovo ne ministri na tim pozicijama, osile i pomisle da bi mogli parirati Vučiću na unutarstranačkim izborima. Zbog toga je na važnu poziciju izabran netko poput Selakovića, koji je u posljednje vrijeme bio potpuno u (Vučićevoj) sjeni.
Otklon od Rusije
Drugi razlog promjene na čelu diplomacije je činjenica da je Vučiću nakon potpisivanja sporazuma u Washingtonu potreban otklon od Rusije, a poznato je da je bivši ministar Dačić bio ruski čovjek u Beogradu. Zbog istog razloga je, recimo, resor energetike u novoj vladi preuzela Zorana Mihajlović, dosadašnja ministrica prometa i infrastrukture, koja pak slovi za američkog igrača jer se Vučić u Washingtonu obvezao da će diverzificirati izvore opskrbe energijom, što u praksi znači da će kupovati i skuplji američki ukapljeni, a ne samo ruski plin, što je vjerojatno dodatno razbjesnilo Kremlj.
Selaković je pravnik i odvjetnik koji se početkom prošlog desetljeća pridružio Srpskoj radikalnoj stranci (SRS), i to u znak revolta prema novoj vlasti uspostavljenoj nakon 5. listopada i pada režima Slobodana Miloševića. Međutim, Selaković je za politički angažman imao i osoban motiv, s obzirom na to da je dolaskom nove vlasti njegov otac dobio otkaz na mjestu direktora Industrije obuće Beograd, što je mladog pravnika i ljubitelja debatiranja privuklo stranci ratnog zločinca Vojislava Šešelja, koja je u to vrijeme imala samo jedan cilj: rušenje nove vlasti koju je formirala Demokratska opozicija Srbije (DOS).
Selaković je član Srpske napredne stranke, koja nastaje odvajanjem Tomislava Nikolića i Vučića od Šešelja, od njezina osnivanja. Najprije je 2014. izabran za potpredsjednika, a od 2016. je član predsjedništva stranke. Ministar pravde prvi put postaje 2012. godine, a u svom prvom mandatu na toj dužnosti bezuspješno je zatražio i reviziju oslobađajuće haaške presude Gotovini i Markaču. Nakon Vučićeva izbora za predsjednika Selaković postaje glavni tajnik njegova ureda. Za njega kažu da je blizak Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Za razliku od Dačića, koji će ostati upamćen po brojnim provokativnim izjavama na račun Hrvatske, Selaković nije poznat u javnosti po nacionalističkim stavovima, iako je i on imao svoj trenutak po kojem će ostati upamćen, kada je prije nekoliko godina na predavanju na Pravnom fakultetu u Beogradu jednoj studentici bacio bocu vode u kantu za smeće samo zato što se radilo o hrvatskoj vodi. Selaković se tada zapleo najprije potvrdivši da je zaista bacio bocu tvrdeći da je samo želio studentima poručiti da trebaju kupovati domaće, da bi potom okrenuo ploču i uvjeravao da uopće nije bacio bocu tvrdeći da je afera rezultat laži i estradizacije.
Naime, baš kada je studentima govorio o ustaškim zločinima i nacističkom zakonodavstvu u NDH na klupi je ugledao bocu hrvatske vode, pa je zaključio predavanje riječima kako su Srbi u Hrvatskoj prije 70 godina bacani u jame, a danas piju hrvatsku vodu Jamnicu, koja se puni “baš u selu u kojem su do 1995. živjeli Srbi, a danas ih više nema”, nakon čega je onda, kako tvrdi, i konstruirana “laž o bacanju boce vode u smeće”. Nekoliko mjeseci kasnije, prilikom posjeta Hrvatskoj, kada su ga upitali kako stoji s hrvatskom vodom, Selaković je izjavio da će uvažavajući domaćine rado popiti ono čime je ponuđen, pa tako i Janu.
Lobi za oružje Druga važna novost u srpskoj vladi je rotacija Aleksandra Vulina i Nebojše Stefanovića na položajima ministara obrane i unutarnjih poslova. Vučić je taj korak obrazložio potrebom da se “zada udar mafiji” i “organiziranom kriminalu”. Upućeni u političke prilike u Srbiji, međutim, napominju kako u ovom slučaju treba imati na umu kako je Stefanović povezan s jednim od najjačih lobija u Srbiji, izvoznicima oružja, koji izdašno financira i Vučićevu stranku, dok se Vulinovo novo pozicioniranje pripisuje isključivo njegovom svakodnevnom sluganstvu i ulizništvu prema političkom gospodaru.
Kakvo popravljanje, nema sa Ustašijom šta da se priča, imaju svoje gazde nek sa njima šuruju