Studentskom himnom Gaudeamus i pljeskom za čistačice i domare, školske kuharice, pomoćnike u nastavi, tajnike i računovođe, stručne suradnike, učitelje i nastavnike započeo je najveći prosvjed u dosad najduljem u Hrvatskoj održanom štrajku obrazovnih djelatnika.
Javno o svemu što ih tišti
Glavnim zagrebačkim trgom prolomilo se “nema predaje”. Učitelji, nastavnici i profesori iz cijele Hrvatske konačno su, nakon mjesec dana štrajka i 11 izgubljenih dana za učenike, kazali da uz koeficijente traže i izjednačavanje s ostalima u javnom sektoru, ali i ono važnije: konačno su javno kazali da traže i ujednačene uvjete u svim hrvatskim školama, rad u jednoj smjeni, micanje nepotrebne administracije koja im je zagušila kreativnost te su konačno javno poručili da neće dopustiti da netko značkicama vrednuje njihov rad... Drugim riječima, nastavnici i profesori, oni koji rade u školama, a ne samo sindikalnim uredima, govorili su prvi put o stvarnim problemima “Škole za život” dajući ministrici Blaženki Divjak do znanja – reforme školstva nema bez učitelja, a projekt koji je ona preuzela prije tri godine s tadašnjeg prosvjeda gubi temelje unatoč njezinoj spremnosti da se hvali uloženim milijunima u obrazovanje.
– U našem poslu diploma malo znači, mi u radnom danu moramo biti profesori, liječnici, vozači, roditelji i prijatelji. Školstvo se degradira, moj rad se vrednuje značkicama i količinom papira koje ispunim. Ovako se bori, djeco, dostojanstvo ne dajte nikome – kazao je učitelj Luka. Dakle, učitelji ne samo da zahtijevaju više koeficijente, nego i dižu glas protiv reforme što je jasno i iz njihove poruke da su oni puno važniji u sustavu od tableta koji su se pokvarili za mjesec dana korištenja, a na kojima je također inzistirala ministrica.
Nastavnici, kažu, promjene traže odmah. Ovo je uostalom i prvi prosvjed na kojem nitko od govornika, sindikalnih čelnika, nije spomenuo ministricu ni njezinu odgovornost, ali je nisu zaboravili učitelji u masi. “Stiže zima, vani hladno, učitelji se osjećaju jadno”, “Ministrice, vatru ti naloži pa u nju Loomen lijepo složi”, “Virtualne značke ne plaćaju račune”, “Skinite mi Loomen s glave” ... samo su neki od transparenata učitelja, profesora i nastavnika s prosvjeda.
Bez garancija za rad
Branimir Mihalinec, šef sindikata zaposlenih u srednjim školama, poručio je da jedinu odgovornost što djeca nisu u školama snosi premijer Plenković i da jedan potpis, onaj koji garantira izjednačavanje plaće s ostalima u javnom sektoru, može riješiti ovu situaciju. Ipak, kaže Mihalinec, svojom jednomjesečnom borbom sami su sebi vratili dostojanstvo koje im više nitko neće oduzeti.
Pritom, još uvijek, sindikalni čelnici ne govore, kao što ne govori ni Vlada ni ministrica Divjak koje su garancije ponudili za veće plaće u školstvu. Tko garantira da će svi učenici u Hrvatskoj dobiti motiviranije i kvalitetnije učitelje zbog veće plaće i kako će veće plaće na rad natjerati one koji ni do sada nisu ulagali u rad s učenicima – jer u sustavu itekako ima onih koji nisu primjer kvalitetnih nastavnika.
To je ključno jamstvo ne samo za učenike i roditelje nego i kao zaštita vrhunskih učitelja i profesora koji su spremni preuzeti odgovornost za rad u svojoj učionici. A to je temelj.
Smijurija. Odite pitajte za plaću u realni sektor. Ako niste znali to su oni koji izdvajaju za vaše neradnicke plaće