Kad bi Ustavni sud zbog neustavnosti ukinuo zakone o konverziji kredita, od tada bi se sve vratilo na staro, na švicarce. Ali, tko bi snosio sav trošak konverzije, banke, kreditni dužnici ili porezni obveznici? Erste banka je, uvjerena da bi se mogla namiriti od potpisnika konverzije, to unijela i u svoje anekse, a s tim su računale i ostale banke. Ali nakon što je Ustavni sud objavio cjelovitu odluku o odbijanju privremene mjere, Erste banka povukla je sporni dodatak jer se Ustavni sud očitovao i o tomu "s obzirom na dvojbe koje postoje u javnosti o učincima odluka Ustavnog suda u postupcima ocjene ustavnosti zakona" te je posredno odgovorio da trošak konverzije neće snositi kreditni dužnici! Ostaje dvojba banke ili država.
Uzgred, visina tog možda državnog troška u slučaju ukidanja konverzije ovisit će o trajanju ocjene ustavnosti, čemu ne ide u prilog aktualna poslijeizborna situacija i opasnost od ponavljanja izbora u kontekstu moguće blokade rada Ustavnog suda zbog neimenovanja sedmero sudaca. Predsjednica Jasna Omejec već je rekla da je riječ o iznimno složenom slučaju i dodala: Ne požurujte nas!
Za anekse koje trebaju sklopiti banke i kreditni dužnici Ustavni sud koristi termin "dvostrani pravni akti" jer "teško bi se mogli smatrati običnim privatnopravnim ugovorima" za koje bi u cijelosti vrijedila pravila Zakona o obveznim odnosima s obzirom na to da je bankama sklapanje aneksa nametnula država kao zakonsku obvezu uz prijetnju sankcija. To i Europska središnja banka ističe u svom objavljenom mišljenju kad navode kako će konverzija kredita "biti na dobrovoljnoj osnovi samo za dužnike".
Aneksi vrijede do ukidanja
Ta je javnopravna dimenzija konverzije važna jer su banke očekivale da će se na eventualno ukidanje konverzije primjenjivati presedanske odluke Ustavnog suda u kojima je odgovoreno na pitanje što se događa s ugovornim odnosima koji se temelje na ukinutom zakonu. Još 1997. zaključeno je da Ustavni zakon o Ustavnom sudu nema rješenje za tu situaciju, ali da ih i ne treba imati jer su rješenja predviđena općim obveznopravnim propisima prema kojima bi ugovor utemeljen na neustavnom zakonu bio ništavan i banke bi od klijenata mogle tražiti povrat stečenog bez osnove. Ali Ustavni sud upozorava banke da bilo koja od tih ranijih odluka "nije primjenjiva u predmetima koji se razmatraju u ovom ustavnosudskom predmetu". Kad bi i ukinuo sporne zakone, Ustavni sud obrazlaže kako bi ta odluka vrijedila za ubuduće. Zakon je ustavan sve dok se ne ukine, pa to vrijedi i za anekse o konverziji. "Te bi anekse bilo moguće samo ponovno mijenjati ili utvrđivati da od tog dana više ne vrijede, ali nikako ne bi bilo osnovano tvrditi da su ti aneksi bili neustavni "od samog početka" (odnosno od 30. rujna 2015., kao zakonskog termina) pa da se stoga ima smatrati kao da nisu ni sklopljeni, odnosno da se u tom slučaju među njihovim potpisnicima (kreditorima i kreditnim dužnicima) primjenjuju isključivo pravila obveznog prava, uključujući i ona koja vrijede za stjecanje bez osnove", ključni je dio obrazloženja Ustavnog suda.
Problem retroaktivnosti
Iz toga proizlazi da je teret eventualne odštete bankama s obzirom na javnopravni karakter aneksa o konverziji prenesen na državu. Teško je očekivati da bi banke za svaki pojedini slučaj podnosile tužbu, već će vjerojatno tražiti zaštitu putem "investitor-država arbitraže" predviđene bilateralnim investicijskim sporazumima. Bankama bi u tom arbitražnom sporu išlo na ruku što su njihove investicije zaštićene od retroaktivnog posezanja države, a osobito je Direktivom 2014/17/EU iz veljače 2014. omogućeno državama da dodatno reguliraju kredite u stranoj valuti "pod uvjetom da se takvi propisi ne primjenjuju retroaktivno", a na što je u svome izvješću o konverziji kredita već upozorila Europska središnja banka.
>> Lalovac: Iznenađen sam bahatošću bankara koji misle da ne postoji nitko osim njih
>> HNB: Prigovori na konverziju ne mogu biti riješeni do roka u kojem dužnici moraju odlučiti
nitko a banke posebno ne jer zarađuju na konverziji, evo mog primjera:naravno da ima dobit, evo kako to izgleda u hrvatskoj, nakon deset godina otplate u švicarcima otplaćeno je 83000 eura, kredit je bio 85000 eura, ostalo je za otplatiti još 583000 kuna bez kamata, no za napomenuti je da je sada povećana kamata i opet mi iznosi 50% gčavnice tako da na kraju otplaćujem potpuno isti iznos kao da sam otplaćivao u švicarcima i naravno moram doplatiti još 2200 eura jer sam po njima toliko manje platio. dakle pojeo vuk magare , banke si napravile isti izraćun i još zaradile na ovom lalovćevom zakonu