Poželjeti otići u jednu od najsiromašnijih zemalja svijeta i dijeliti svakodnevicu s gladnom djecom u sirotištu – rijetko će se tko na to odlučiti. Student kineziologije Marko Peić (20) iz Slavonskog Broda mjesec i pol dana proveo je u humanitarnoj misiji u tanzanskom gradu Arushi. Živio je u jednoj od kuća koje udruge iznajmljuju volonterima i pomagao najmlađima.
– Životni su uvjeti teški, a djeca su ipak stalno nasmijana i sretna, pametna i vrlo ambiciozna. Slagali smo se savršeno i svaki dan jedva sam čekao ja njih, a bogme i oni mene – kaže Marko.
Slavonac je male Tanzance učio čitati, pisati, brojiti, a kao uspješan boksač podučavao ih je i sportskim vještinama. U školi imaju prostoriju u kojoj je mladima omogućeno plesanje, pjevanje, bavljenje glumom, sportom i slično.
Mnogi su bez roditelja
– Mnogi su bez roditelja. Nekima su mama i tata jednostavno otišli, a neki su izgubili i braću i sestre. Ponekad imaju samo jedan obrok dnevno, i to u školi, dobiju kašu.
U Tanzaniji sve teče jako polako. To ga je ispočetka živciralo, jer nije otišao na drugi kraj svijeta sjediti i čekati. Odlučio je pokrenuti stvari. S drugim volonterima uredio je školski okoliš, sagradio igralište i vrt te pokrenuo niz projekata.
– Započeli smo otvaranje informatičke radionice, workshopa, napravili mladima životopise da se mogu zaposliti i počeli s lekcijama engleskog za starije od 18. U školi će se uskoro otvoriti kuhinja, sanitarni čvor, soba za igranje i mala knjižnica. U kontaktu smo, pratim kako teku radovi – kaže Marko.
Nedostaje odjeće, tenisica...
O siromaštvu koje vlada u toj istočnoafričkoj zemlji mogao bi, kaže, govoriti satima. Učitelji rade za 40 dolara mjesečno više od devet sati dnevno. Jedna je učiteljica u osmom mjesecu trudnoće i još radi, dok se druga godinu dana obrazovala za učiteljicu, ali ne može nastaviti školovanje.
– Tanzanci iznajmljuju sobice po 15 dolara mjesečno i jedva to otplaćuju. Na jelovniku je većinom samo riža. Nekima pomažu susjedi i rodbina, a ni oni nemaju.
Djeci u Tanzaniji manjka higijenskih sredstava, tenisica, odjeće, pribora za školu, a luksuz poput lutkica, autića ili lizalica mogu samo sanjati. S još jednim volonterom Marko je osnovao udrugu Together Forever i mališanima otvorio profile na Instagramu. U podacima je opisano u kakvim uvjetima žive i s kakvim se problemima susreću, pa oni koji to žele mogu izabrati svoje “kumče” i svaki mjesec slati određeni iznos.
– Otvaranje profila dugo je trajalo, ali mislim da to najbolja stvar koju sam napravio. Već smo pronašli neke sponzore, ali djece je puno. Svi koji to žele mogu pomoći.
Potrebu za pomaganjem drugima Marko osjeća otkad zna za sebe. Ovo mu je bila prva, a svakako ne i posljednja misija.
