“Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja” naslov je knjige o Andriji Matijašu Pauku (1947. - 1995.), legendarnom zapovjedniku Oklopno-mehanizirane bojne 4. gardijske brigade.
Autor Ivica Radoš kroz razgovor sa suborcima i suprugom pokojnog Andrije prati Paukov život i karijeru od rođenja u Pozorcu do pogibije u Podrašici blizu Mrkonjić Grada.
Prvi ušao u Grahovo
Odlazak u srednju vojnu školu u Banjaluku bio je jedan od prijelomnih trenutaka u Matijaševu životu. Potkraj osamdesetih godina Matijaš za hrvatsku samostalnost i slobodu radi najprije tajno, a potom i odlaskom na banovinsko ratište u kolovozu 1991. godine.
Početkom borbi na jugu general Matijaš vraća se u Dalmaciju. Najprije se bori kao pješak u sastavu 4. brigade ZNG-a, a potom u lipnju 1992. osniva Samostalnu tenkovsku satniju. Iskazuje veliku hrabrost u operacijama oslobođenja Dubrovnika, pogotovu u operaciji Vlaštica.
Potom osniva Oklopno-mehaniziranu bojnu pri 4. gardijskoj brigadi. U operaciji Maslenica 1993. bio je teško ranjen, ali je nastavio ratovati kao da se ništa nije dogodilo. Uslijedile su vojne operacije koje su prethodile Oluji. Matijaš je, primjerice, na Dinaru izveo tenkove gdje ni vojnička čizma nikada nije gazila te je prvi hrvatski vojnik koji je ušao u Grahovo. Poslije Oluje sudjeluje u važnim oslobodilačkim akcijama u Bosni i Hercegovini, poput operacije Maestral kad je oslobođeno Jajce. Južni potez, vojna operacija koja je trajala od 8. do 12. listopada 1995. trebala je za Matijaša biti kraj rata i vojne karijere, pripremao se za mirovinu. Međutim, 9. listopada u borbama za Mrkonjić Grad karizmatični “oklopnjak” Andrija Matijaš Pauk je poginuo. I to u selu Podrašnici.
Novi detalji
U metežu bitke poginuo je nesretnim slučajem. U ovoj knjizi Matijašev dugogodišnji suborac, zamjenik i pomoćnik, pukovnik HV-a Nenad Žure prvi put iznosi pravu istinu i detalje o tome kako je poginuo legendarni Pauk.
>>Pauk je bio uzor vojnicima, brigada je dobila ime po njegovu nadimku
