Još je jedan element ništetnosti CHF kredita dosudio Sud Europske unije: ulazne naknade za obradu kredita proglašene su ništetni u sva spojena predmeta iz Španjolske, a otišlo se i korak dalje – osim naknada, potrošačima banke moraju vratiti i troškove solemnizacije ugovora vezane uz zasnivanje hipoteke!
Posrijedi su predmeti C-224/19 i C-259/19 koje je Sud EU spojio u jedna postupak, nakon što je dobio 15 prethodnih pitanja na istu temu. Znači, nakon sudskog pravorijeka o ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule te presude Suda EU da konverzija kredita iz CHF u eure nije zapreka za potraživanje preplaćenog, sada su ništetnima proglašene i ulazne naknade, a i o izlaznim naknadama već postoji sudska praksa koja ih pravomoćno stavlja izvan zakona.
Godinama tvrdimo da su ulazne naknade za obradu kredita nezakonito ugovorene i naplaćene, i evo Sud EU je to potvrdio u presudi po dvama španjolskim spojenim predmetima. I ne samo to, u toj presudi se utvrđuje da su i troškovi solemnizacije nepošteni, ako nisu nekom odredbom nacionalnog prava prebačeni na potrošača.
Važan je i dio presude u kojemu Sud EU smatra da u slučaju gubitka dijela tužbenog zahtjeva potrošač ne bi trebao snositi sudski trošak, jer je to odvraćajuće od postizanja prava potrošača na restituciju. Pitam se ponovo, što je osim imena stranaka u potrošačkim ugovorima o kreditu valjano – komentirao je aktivist Udruge Franak Goran Aleksić.
Denis Smajo, također aktivist na pitanju „švicarca“, detaljno je prenio elemente presude:
Ugovorna odreba kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za odobrenje kredita (ulazna naknada) je nepoštena i ništetna ako banka ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. U tom slučaju smatra se da takva odredba stvara znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu potrošača i u suprotnosti sa načelom dobre vjere.
2. Ugovorna odredba kojom se nalaže potrošaču plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke nepoštena je i ništetna. U slučaju tužbe potrošača nacionalni sud mora dosuditi povrat takvih troškova potrošaču jer u našem zakonu nije striktno navedeno da takve troškove (ili dio troška) zasnivanja i brisanja hipoteke plaća potrošač.
3. Bez obzira što ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi i naknadi zasnivanja/brisanja hipoteke nisu bitne odredbe u ugovoru, takve ugovorne odredbe moraju biti jasne i razumljive, odnosno transparentne. I bez obzira što nisu bitne odredbe u ugovoru, nacionalni sud ih, po zahtjevu potrošača, mora testirati na poštenost, odnosno mora provjeriti jasnoću i razumljivost takvih ugovornih odredbi.
4. Zastara počinje teći tek nakon što se utvrdi da je neka ugovorna odredba ništetna jer bi u suprotnom potrošaču praktički bilo nemoguće ostvariti restituciju.
5. EU sud kaže da nije u skladu sa EU pravom da ako je potrošač na sudu uspio dokazati ništetnost ugovorne odredbe/ugovora da plaća dio troškova u tom postupku u odnosu na matematičku uspješnost u tužbi jer takva sudska praksa stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13.
U nastavku je link na presudu Suda EU: http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?docid=228668&mode=req&pageIndex=2&dir=&occ=first&part=1&text=&doclang=HR&cid=9747686
Šteta što za nas Hrvate vrijede zakoni za koji su hrvatski političari plaćeni. Mi ćemo i dalje plaćati trošak izrade kredita, proviziju na dizanje vlastitog novca, solemizacije i ostale ukrađevine