Novi Zeland pobijedio je u borbi protiv koronavirusa – objavila je neki dan vlada ove otočne države s pet milijuna stanovnika, koja bilježi stopu smrtnosti ispod jedan posto. Njihov uspjeh počiva na dvije pravovremene odluke koje su provedene iznimno brzo: zatvaranju granica i uvođenju karantene pa je iz dana u dan omjer onih koji su ozdravili višestruko veći u odnosu na one koji su oboljeli.
Svijet se divi izvanrednim mjerama koje su poduzete u suzbijanju COVID-19 na Novom Zelandu, a rekordni rezultati poduzetih mjera plod su promišljanja i planiranja premijerke Jacinde Ardern, koja predvodi listu najuspješnijih lidera u vrijeme koronakrize. Političarka novog kova sada diktira tempo nizu starijih kolega u svijetu – ne samo da je usporila, pišu najugledniji svjetski mediji, nego je “smrvila” koronu.
No ono što je oduševilo Novozelanđane njezino je ozbiljno shvaćanje situacije, ali istodobno i visoka razina suosjećanja, kao i ležernost u obraćanju u trenucima najteže krize putem društvenih mreža. Ona nije samo vodila službene brifinge nego i prenosila tople poruke iz svog doma u običnoj kućnoj trenirci.
“Oprostite mi na ležernoj odjeći: uspavljivanje djeteta može biti nezgodan posao pa zbog toga nisam u svojoj radnoj odjeći. Oprostite mi na tome”, rekla je gledateljima prije odgovaranja na pitanja i tako ih oduševila, a prijenos uživo završila je potičući Novozelanđane da provjere svoje susjede, posebno one starije.
Solidarnost u vrijeme krize
Obratila se premijerka potom i djeci kako bi im objasnila da će uskrsni zečić i Zubić vila možda zakasniti jer su i oni “nužni radnici” u krizi. No nije se libila uputiti teške riječi onima koji krše pravila.
“I dok je pridržavanje pravila generalno bilo snažno, postoje neki koje bih velikodušno nazvala idiotima”, rekla je premijerka referirajući se na primjer 38-godišnjaka iz Christchurcha, koji se snimio kako namjerno kašlje i kiše na ljude u supermarketu.
Na Facebooku je pronašla svoju zemljakinju, medicinsku sestru koja je liječila britanskog premijera Borisa Johnsona, kako bi joj zahvalila. K tome, premijerka, ministri u njezinoj vladi te drugi visoki državni dužnosnici odrekli su se u sljedećih šest mjeseci 20 posto svoje plaće kako bi pokazali solidarnost s radnicima i onima koji su izgubili svoja primanja.
“Ako je ikad postojalo vrijeme da se smanji jaz između ljudi na različitim pozicijama diljem Novog Zelanda, onda je to sada. Ja sam odgovorna za egzekutivu i tu ćemo djelovati. Ali bitno je pokazati i solidarnost u vrijeme krize na Novom Zelandu”, izjavila je premijerka.
A ova kriza tek je jedan u dugom nizu izazova s kojima se Jacinda Ardern suočila tijekom trogodišnjeg mandata. Posljednji prije epidemije bilo je promptno rješavanje krizne situacije u prosincu prošle godine zbog erupcije vulkana na novozelandskom Bijelom otoku, koja je odnijela 16 života, mahom turista iz cijelog svijeta, dok je 20-ak ozlijeđenih prevezeno na odjele intenzivne skrbi. No jedan tragičan događaj u ožujku prošle godine odigrao je presudnu ulogu u tome da premijerku upozna cijeli svijet i da ona osvoji srca mnogih zbog svog suosjećanja i mirnoće u odgovoru na krizu.
Nosila muslimansku maramu
Naime, Jacinda Ardern izazvala je simpatije podrškom, empatijom i solidarnošću s muslimanima nakon terorističkog napada na dvije džamije u Christchurchu, u kojem je ubijena 51 osoba. Posebno je zapaženo da je u znak solidarnosti s napadnutom zajednicom nosila tradicionalnu maramu na glavi te da je izjavila da nikad neće izgovoriti ubojičino ime.
“Možda je želio biti na zlu glasu, ali mi na Novom Zelandu nećemo mu dati ništa. Čak ni ime!”, kazala je Ardern u nadahnutom govoru na izvanrednoj sjednici parlamenta netom nakon zločina, kada je svoje obraćanje počela pozdravom “selam alejkum”.
Kazala je da će se Tarrantu, kojeg je opisala kao “terorista, kriminalca i ekstremista”, suditi prema najstrožim zakonima i da će obitelji ubijenih dobiti pravdu. No, još važnije, u korijenu je sasjekla ključnu namjeru terorista da se stvore podjele u društvu te je iskoristila tragediju da naglasi dugogodišnju tradiciju suživota na Novom Zelandu. Nije se libila osuditi napadača, ali redefinirala je način na koji se govori o ovakvim tragedijama jer je u fokus stavila žrtve, a ne počinitelja. Pritom je inicirala i odluku, svega šest dana poslije napada, da se poluautomatske i jurišne puške uklone iz slobodne prodaje. U to vrijeme pokrenuta je i peticija da joj se dodijeli Nobelova nagrada za mir, a inicijatori peticije smatrali su da je Ardern pokazala i mudrost i hrabrost u teškoj situaciji. Prestižnu nagradu odnio je premijer Etiopije, ali Jacinda Ardern ionako ne smatra da je tada učinila nešto posebno.
“To što sam učinila nema veze s liderstvom. Samo sam pružila odraz ljudskosti Novozelanđana”, skromno je kazala Ardern.
Skromnost ugrađena u karakter odmalena u gradnji političkog imidža novozelandskoj premijerki nije nimalo odmogla. Punim imenom Jacinda Kate Laurell Ardern rođena je 26. srpnja 1980. godine, otac joj je bio policajac, a majka je radila u školskoj kantini.
Roditeljima, koji su u slobodno vrijeme uzgajali jabuke i breskve, pomagala je odmalena, kasnije odmah nakon školske nastave. Odrastajući u malom mjestu, okružena radničkom klasom, razvila je osjećaj za zajednicu i htjela je pomoći. Već u srednjoj školi kolege su je izabrali kao osobu koja ima najviše potencijala – čak i da postane premijerka. Ambicije joj svakako nije nedostajalo pa se, motivirana porastom zloporabe droge i alkohola među mladima, siromašnom djecom koja nemaju ni džeparac za ručak, odrastanjem u četvrti pogođenoj neimaštinom i visokom stopom samoubojstava, već sa 17 godina priključila laburistima, odlučna “da će napraviti razliku”. Premda odgojena u mormonskoj obitelji i tradiciji, napustila je crkvu zbog njezinih negativnih stavova o homoseksualnosti.
Zaputila se na studij, upisala političke znanosti i odnose s javnošću te ubrzo postala najmlađa zastupnica novozelandskog parlamenta. Još 2008. godine, kada se istaknula kao zvijezda laburističke stranke, bilo je jasno da će daleko dogurati.
S rodiljskog nakon 6 tjedana
I, zaista, devet godina poslije preuzela je vodstvo u stranci, a oči cjelokupne svjetske javnosti uprte su u novozelandsku premijerku otkako je u listopadu 2017. godine, i to sa samo 37 godina postala najmlađa šefica neke države na svijetu. Podrška je stigla sa svih strana Novog Zelanda, a njezino imenovanje zemlji je donijelo val entuzijazma i želje za boljim sutra. Da priča bude impresivnija, u tom je razdoblju saznala da je njezina borba s neplodnošću gotova – postat će majka. Prve mjesece premijerske funkcije radila je u trudnoći, a dodatne simpatije Ardern je pokupila 2018. kada je rodila dijete i vratila se na posao nakon samo šest tjedana rodiljskog dopusta te kada je na zasjedanje Ujedinjenih naroda u New Yorku došla s bebom.
U brizi o djevojčici nakon povratka na posao pomogao je njezin životni partner Clarke Gayford, voditelj dokumentarne emisije koja se bavi ribarenjem “Fish of the Day”. Upoznala ga je kad joj je, kao tadašnjoj članici Parlamenta, poslao pismo u kojem ljutito izražava zabrinutost zbog toga što vlada nekim mjerama potencijalno ugrožava privatnost građana. Pozvala ga je da tu temu rasprave na kavi. Našli su se, skrenuli na razgovor o glazbi i tako je počela njihova romansa.
Međutim, stanje koje je zatekla u državi bilo je daleko od idiličnoga. Premijerka te daleke otočne države već na početku mandata suočila se s golemim socijalnim problemima, mnoštvom beskućnika, ekološkim zagađenjima, visokom stopom samoubojstava. No već dvije godine kasnije za dobrobit Novog Zelanda učinila je čudo, dajući nadu mnogima u svijetu, ali i teško posramila političare i vladare diljem svijeta.
Naime, vlada Jacinde Ardern otvorila je 92.000 radnih mjesta, sagradila više od 2200 državnih kuća, zabranila je plastiku za jednokratnu upotrebu i plastične vrećice. Zasadila je 140 milijuna stabala, osigurala besplatne ručkove u školama te povećala plaće za policiju, medicinske sestre i nastavnike.
Njezina vlada po kratkom je postupku zaustavila i zabranila stranim špekulantima i preprodavačima nekretnina da kupuju novozelandske plaže, šume, doline te je tako, među ostalim, spriječila divljanje cijena stanova i kuća koje je onemogućilo domaćim, osobito mladim Novozelanđanima kupnju doma.
Smanjen je postotak oboljenja od zloćudnih bolesti osnivanjem specijalizirane države agencije te ograničenjem upotrebe opasnih strojeva i alata koji proizvode radioaktivna zračenja, omogućen je razvoj farmi strogo namjenskim fondovima za zbiljsko poljodjelstvo i stočarstvo. Jacinda i njezin tim omogućili su jeftinije posjete liječnika onima kojima je teže dostupna zdravstvena zaštita, a riječ je o pola milijuna ljudi.
Posebna pozornost posvećuje se mentalnom zdravlju stanovništva osnivanjem specijaliziranih timova i mreže savjetnika za pomoć osobama s mentalnim poteškoćama. Sagrađeno je još učionica u školama za oko 100.000 učenika.
Nezaposlenost je dovedena na najnižu razinu u posljednjih 11 godina. Oko milijun Novozelanđana od države je dobilo pomoć za plaćanje režija, pogotovo zimi.
Brine se i o domorocima
Brojne obitelji dobile su pomoć (njih 384 tisuće) za školovanje djece, dramatično je smanjena stopa obiteljskog i seksualnog nasilja, samoubojstava, siromaštva među djecom, znatno je uloženo u javni prijevoz... Uza sve to, Jacinda Ardern redovito se stavljala na raspolaganje medijima, pokazujući trajnu transparentnost i promovirajući svoj zaštitni znak “politika dobrote” kao jedno je od načela njezina pristupa. Ona je feministica koja je za prioritetne zadatke odredila borbu protiv nejednakosti, zalaganje za poboljšanje života žena kod kuće i na poslu te hvatanje u koštac s problemom klimatskih promjena. Borac je za prava manjina i zalaže se za političku, odnosno povijesnu inkluziju.
Najavila je, naime, da će učenje jezika domorodaca Maora biti obvezno u svim tamošnjim osnovnim školama, što trenutačno nije slučaj i ona je odlučna u namjeri da to promijeni. Podržava istospolne brakove, nastoji promicati ženska prava, energično gura društvo kojem je na čelu snažnim zamahom naprijed. Ugledni svjetski mediji, poput Timea, uvrstili su je među sto najutjecajnijih ljudi na svijetu jer je svojim vođenjem države pokazala moderan pristup politici. Postala je svjetska politička zvijezda kojoj se zbog brojnih poteza na čelu vlade Novog Zelanda klanjao svijet. I sve to u nepunih 40 godina!
Kad dole sve sredi, jel bi se nju moglo zaposlit da preuzme ovo kod nas, da postavi državu na zdrave temelje...