Facebookova grupa koja broji 11.000 ljudi, stotine policajaca i
pripadnika Gorske službe spašavanja, helikopteri, policijski
i vojni, obavijest o nestanku koja je odaslana policijama Bosne i
Hercegovine te Crne Gore, suradnja s Interpolom i australskom
policijom, neviđeni medijski pritisak kako hrvatskih tako i australskih
novinara, pretraživanje terena pedalj po pedalj te čak saborska
rasprava u kontekstu policijske (ne)efikasnosti..., sve to dio je
opsežne, usudili bismo se reći, gotovo neviđene potrage koja je ovih
dana na hrvatskom jugu organizirana za 21-godišnjom
Australkom Britt Lapthorne (21).
Brojni razgovori
Potraga za djevojkom, koja je zadnji put viđena 17. rujna u Dubrovniku,
za sada nije dala rezultata, iako je policija razgovarala s vlasnicima
i osobljem hostela u kojemu je djevojka boravila, vozačima javnog
prijevoza, osobljem diskokluba u kojemu je posljednji put viđena,
članovima njezine obitelji...
Sve to do sada nije odgovorilo na pitanje gdje je Britt i
što se s njom dogodilo, a hoće li se odgovori na ta pitanja
ikad naći, zasad je teško prognozirati.
Uza sve to, hrvatska se javnost potiho pita bi li takva opsežna potraga
bila organizirana i za nekom drugom, “običnom”
osobom, koja nije prijateljica kćeri australskoga političara. Javnost,
s punim pravom, zanima zašto se takva buka ne digne kada
nestane neka odlutala starica čije se tijelo, mahom koji dan ili mjesec
kasnije, nađe u šumskom jarku? Jer, to što se
posljednjih dana viđa na vrletima oko Dubrovnika u Hrvatskoj nije
viđeno gotovo ni u jednoj akciji spašavanja zalutalih
turista ili potrazi za nestalima.
Nestaju tijekom ljeta
Ova potraga za djevojkom koja je, po svemu što je poznato,
kao beckpeker putovala svijetom, upozorila je i na problem nestalih
stranaca u Hrvatskoj, budući da se ne zna koliko ih je.
Naime, iako prema policijskim statistikama u Hrvatskoj na godinu
nestane nekoliko stotina ljudi, koliko je među njima stranaca, nije
moguće reći budući da hrvatska policija takvu statistiku ne vodi. Iz
novinskih arhiva tek je vidljivo da stranaca uglavnom
najviše nestane ljeti, odnosno za turističke sezone.
Isto tako, uglavnom je riječ o turistima koji su nestali ili zalutali
prije svega svojom pogreškom jer su precijenili svoje
mogućnosti, a podcijenili vremenske uvjete i teren na kojem se nalaze.
Neki od tih primjera, poput Nizozemca koji je prije nekoliko dana sam
isplovio kanuom na otvoreno more, završe sretno. Avanturist
je pronađen preplašen i promrzao, no živ. Drugi nestanci
nemaju sretan završetak, primjerice, tijela dvojica
čeških ronilaca ljetos su nakon dvodnevne potrage nađena kod
Makarske.
Koliko je vidljivo iz novinskih arhiva, smrti nestalih stranaca
uglavnom su splet nesretnih okolnosti, vremenskih uvjeta ili vlastitih
precijenjenih mogućnosti. Rijetko kad ispostavi se da su nestali
stranci žrtve kaznenoga dijela, a jedan od najstravičnijih i
najdrastičnijih takvih primjera bio je onaj britanskoga turista Petara
Rushtona.
Taj 30-godišnjak se u listopadu 2005. uputio na
ljetovanje u Poreč. Smjestio se u hotelu, odakle je 15. listopada
krenuo u noćni izlazak. Kako se bližio odlazak skupine s kojom je
došao na ljetovanje, a njega nitko nije vidio, te kako su u
hotelskoj sobi nađene njegove stvari i putovnica, postalo je jasno da
nešto ne štima.
Nestanak Britanca policiji je prijavljen 18. listopada, a u međuvremenu
su se medijima za pomoć obratili njegova sestra i majka. Poreč je bio
oblijepljen njegovim plakatima te molbama da se jave svi koji imaju
kakve korisne informacije.
Živ bačen u more
No, pravi šok uslijedio je kada je nakon dvadesetak dana
ribar u moru pronašao goli leš vezanih nogu.
Klupko se počelo odmotavati kada je u policiju došao neki
maloljetnik te kazao da zna tko je ubio Britanca. Šok je bio
to veći kada se otkrilo da među počiniteljima stravičnog nedjela ima
maloljetnika.
Motiv ubojstva bilo je koristoljublje, a Rushton je prije ubojstva pio
sa svojim ubojicama. U tim su se pijanim poslima i posvadili, zatim i
potukli, a sve je završilo tako da je Britanac gol, pretučen
i vezan te s utezima oko nogu živ bačen u more.
Ta je potraga završila tragično, a kao i u slučaju
Lapthorne, policija se u početku prozivala za neučinkovitost i sporost.
No, u policiji na takve komentare odgovaraju kako svaku prijavu
nestanka shvaćaju ozbiljno te da život nisu američki filmovi u kojima
se slučajevi rješavaju brzo i učinkovito.
Uostalom, ponekad je teško naći onoga tko možda ne želi da
ga nađu, kao što je teško naći i onoga tko iza
sebe nije ostavio nikakav trag, koji bi i te kako olakšao
potragu.
Napravili smo sve
Iako su obitelj i prijatelji nestale Australke u početku prozivali policiju zbog neučinkovitosti, sada su promijenili ploču te kažu “kako su zadovoljni istragom”. Iako se njima može činiti da je policija reagirala usporeno, u MUP-u kažu da je nestanak djevojke prijavljen nakon 36 sati te da se tada krenulo sa svime što se u takvim slučajevima radi – raspisivanje potrage te obavijesni razgovori. Osim toga, u policiji objašnjavaju da su oni dužni reagirati na svaku prijavu nestanka jer takvom prijavom nikoga ne smiju odbiti. Inače, hrvatski MUP na svojim internetskim stranicama ima i fotografije nestalih osoba s osnovnim podacima, opisom i datumom nestanka, a fotografije stavljaju samo ako to želi obitelj.
Potraga za Madeleine
U svjetskim se razmjerima ovakva medijska histerija za nekom nestalom osobom dogodila zbog djevojčice Madeleine, koja je prije godinu dana nestala u portugalskom ljetovalištu. To je i razumljivo, s obzirom da je riječ o djetetu, a u kampanju potrage za djevojčicom uključili su se svi svjetski mediji te mnoge poznate i slavne osobe. I u tome slučaju bilo je prepucavanja policije i obitelji o tomu je li napravljeno sve što se trebalo napraviti, s obzirom na to da su kod nestanka, pogotovo djece, odlučujući prvi sati potrage. Roditelji djevojčice unajmili su i privatne istražitelje, a neko vrijeme policija je i njih istraživala zbog sumnje da su ubili dijete. Sve to, nažalost, do sada nije dalo rezultata i djevojčica još nije nađena.
