Ravno prije sto godina rođen je hrvatski političar Franjo Tuđman koji je za života zaradio titulu "oca države", poslije smrti dobio svoju zračnu luku i most i toliko spomenika da svojom veličinom puni narodnu memoriju, a uz jubilej postaje jabuka razdora i unutar njegove stranke i između stranke i obitelji. Oko Tuđmana se ne mogu okupiti sva njegova djeca, pa će jedni slaviti u Zagrebu, a drugi u Vukovaru.
Da je živ, Tuđman bi teško podnio takvu podjelu. Njegova je opsesija bila da ujedini i pomiri Hrvate, i kad je dijelio i kad je spajao hrvatski korpus. Dvije kolone, ili će ih biti i više, ne stvaraju se ni za Tuđmana ni protiv Tuđmana; više se Tuđman koristi da se kod nekih sadašnjih i bivših HDZ-ovaca izrazi stav o sadašnjem rukovodstvu; "pravi" tuđmanovci kažu da se ono udaljilo od Tuđmana i da s Tuđmanom (i s njima) nema ništa zajedničkoga. S kime bi išao Tuđman, da može birati, to se ne može znati, pa su svi jednako u pravu i u krivu.
Pratite nas
