Mnogi i danas koriste izraz “kilo mozga – dvije marke”, elektroničku
poštu nazivaju “emajlom”, a nemoć u progonu kriminala iz privatizacije
opisuje se sintagmom “tko je jamio, jamio je”. No, ne sjećaju se svi da
su autori tih bisera bivši zastupnici Ivan Milas, Mato Arlović i Ljubo
Ćesić Rojs, kao ni da su oni i njihovi kolege često izazivali salve
smijeha omekšavajući tako počesto vrlo ozbiljne saborske rasprave.
Živopisni likovi
Djelomično su u pravu oni koji tvrde da je trenutačni saziv parlamenta
blijed u usporedbi sa živopisnim likovima koji su ranijih godina
grijali zastupničke klupe. No ni ova godina nije prošla bez smiješnih
izjava, pogrešaka, šaljivih dobacivanja i viceva koji su opuštali
atmosferu.
Već prvoga dana zasjedanja, primjerice, javnost je uspio nasmijati u
tom trenutku friški zastupnik, predsjednik SDP-a Zoran Milanović
izjavom da ga bole prepone od duga sjedenja.
Ondje se ne laže
Upozoravajući, pak, SDP-ovu zastupnicu Gordanu Sobol da nije pristojno
nekome reći da laže, predsjednik Sabora Luka Bebić poručio joj je kako
treba reći “potpredsjednik Vlade ne govori istinu”, što je podsjetilo
na izjavu HDZ-ova zastupnikaAndrije Hebranga kako on nikada ne laže,
nego samo ponekad ne govori istinu.
Zastupnici su se nasmijavali i spominjanjem junaka iz stripova, pa tako
Nenad Stazić iz SDP-a smatra da se Vlada ponaša poput Superhika iz
stripa Alan Ford jer otima siromašnima, a daje bogatima.
I nedavni revolt protiv premijera Sanadera s Facebooka razveselio je
zastupnike i gledatelje prijenosa nakon što ga je potpredsjednik Sabora
Vladimir Šeks nazvao “fejsbok”. Na tu je temu “briljirao” Hebrang, koji
je rekao da je “Sanader jako zadovoljan kada ga ne voli 5000 ljudi na
Facebooku jer to znači da ga voli ostalih četiri milijuna 426 tisuća i
850 hrvatskih građana”.
SMIJEH U SABORU
