'Sretnem doktoricu za koju znam da joj nije radni dan, ali došla je pogledati dijete, ne samo moje'

Puno je više takvih od onih drugih, ali njih nažalost malo tko spominje. Oni nisu medijski zanimljivi.

Bravo za gospodina, ali bravo i za objavu članka. Ima puno dobrih ljudi ali rade u tišini i s ljubavlju. Zločesti su glasniji.

Nedaj boze nikome.Osoblju naklon do poda.

Apsolutno treba pohvaliti svakog vrijednog i kvalitetnog pojedinca te vrednovati njegov trud! Jedino sto se Ne smije raditi je dozvoliti cijelom neucinkovitom Sustavu (koji je pretrpan losim pojedincima) sakriti se iza uspjeha i kvalitete tih kvalitetnih ljudi i okititi se njihovim perjem! A to uporno rade i zdravstveni sustav i skolski sustav. Zato se nikada nista i ne rjesava i ta oba sustava tonu na dno iz dana u dan.

Hvala Bogu da ima takvih!! Sto drugo reci, hvala im od srca!!

Kao i u svemu razni ljudi ,i odnos prema poslu. Iza svakoga je 20 godina školovanja,specijalizacija itd. Rado se i često u komentarima zaboravlja tu činjenicu kao i sva njihova odricanja do tada ! Mislim da nisu razmjerno plaćeni a o ljudskom elementu ne može se ni raspravljati generalno ! U duhu novohrvatske filozofije "svi mogu sve" i svi znaju i nauče sve, tu činjenicu i sustav zaboravlja . Podrška liječnicima uvijek.....kao i većini sestara...Posao je to za koji treba -Srce !!!

Liječnik ima poziv a ne posao, koji je tako shvati plaća mu je nemjerljiva a zove se zadovoljstvo da svaki dan čini dobro!

Konačno neka pozitivna lijepa vijest u moru crnih vijesti koje se nalaze na naslovnicama naših medija. Samo ubojstva, nesreće, bolesti, zločini.... tako da nerado već otvaram novine. A ima i lijepih vijesti poput ove. Dajte, dragi novinari, pišite o takvim lijepim događanjima jer ćemo se inače svi ugušiti i potonuti u crnilo.

Vrijedno je ćuti ovakva svjedočanstvo . Pa i oni roditelji koji su uvjereni da je njihovo iskustvo drugačije , ne treba osuđivati nego in pomoći da objektiviziraju sliku . Stanje u kojem su zbog bolesti djeteta je preteško a ljepa riječ lječi . Predano medicinsko osoblje je u toj borbi prevažno !!!!!

Nazalost malo je takvih koji hoce nesto napravit i bez da mu se naredi ili sve plati . Lakse je provest pola dana u kaficu a pola na kaucu i kukat kako je tesko ,kako se nema i nemoze .

upravo tako, ima puno onih dobrih a nespomenutih, eto moja kći je ležala na šalati na sličnom odjelu, jednu subotu , deda u civilu dolazi u subotu ujutro , sva djeca vise po njemu trče ga vidjeti, pitam sestru , čiji je taj deda, a ona kaže, ravnatelj našeg odjela, došao je malo dječicu pogledati,.. e to je pravi šef, doktor i ljudska veličina, sve govori i tebi kada ti bolesna dječica trče u krilo veselih lica.

Stavite ovo na naslovnicu, a ne blato i pljuvanje. Bravo Šaško.

Respekt liječnicima i medicinskim sestrama! Da imaju plaću i 5 x veću, bilo bi premalo.

Napokon da netko realno sagleda situaciju i shvaća da postoje progresivne bolesti gdje čovjek i ma koliko medicina bila napredna

pozitivan članak o liječnicima i medicinskim sestrama? kako se usuđujete?

Na svakom poslu ima kvalitetnih i manje kvalitetnih ljudi pa tako i među doktorima. Međutim i doktori su ljudi pa su zaslužili da se prema njima odnosimo ljudski i koliko god bilo teško to treba činiti uvijek. Ljudi griješe ali i pomažu ako su ljudi. Ako su gadovi onda pomoći nema što god mi radili i govorili.

Danas citam nastavak opisa beskrajne dobrote medicinskog osoblja na hematologoji u pismu male E.T.Suze su najmanje sto se javlja pri opisu dobrote koja se unatoc politici,unatoc nesposobnom ministru jednostavno ne da.Odolijeva.Blazeni bili svi dobri ljudi,ne odustajete.A mi?Na nama je da pisemo o njima i da se javljamo stalno i uvijek.

Bravo za KBC Zg

Teško i tužno je to što djeca podnose i koliko se bore!Hvala osoblju na beskonačnoj brizi itrudu!Šteta da u ovakvom članku bijedna "novinarka"piše koliko su gdje plače!Dali ona svoju uopće zasluži?

Slažem se sa gospodinom Žarkom, i imam samo riječi hvale za sve osoblje dječje hematologije i onkologije KBC Zagreb. Taj odjel je preseljen sa Šalate. Dijete se liječilo 2.godine i dalje, obavljali kontrole, ti liječnici i sestre su se sasa nama radovali što smo pobijedili bolest, što smo uspjeli preživjeti. Tko to nije prošao ne može ni sanjati, niti si zamisliti što je to, to je bolest sa strašno puno komplikacije, sa puno dodatnih bolesti, sa strašno puno neizvjesnosti, ni kako je to pogotovo kada je dijete od 2 godine u pitanju.Zato molim one koji pljuju po ovom članku, pišu gluposti jer ta djeca su barem dvije godine na odjelu, oni postaju druga obitelj toj djeci i roditeljima. Nema tih riječi hvale koji bi bili dovoljni sa liječnike i sestra sa tog odjela. Hvala im do neba moje dijete ne bilo živo da njih nije bilo.