Dvoipolgodišnoj djevojčici iz Banfija 170 Djed Mraz prije
neki dan donio je slatkiše i igračke. Pristojno mu je
zahvalila i paket koji je dobila odmah podijelila s ostalom djecom.
Tako je to s djecom u kući obitelji Bogar; naučili su sve dijeliti jer
ih je spojila ista sudbina.
Prvi dječji dom
Supružnici Anica i Dragutin Bogar već se 20 godina bave udomljavanjem
djece koja su ostala bez roditelja ili roditeljske ljubavi. Bili su,
kažu, prvi udomitelji u Hrvatskoj, a potom i prvi koji su otvorili
obiteljski dječji dom kroz koji je dosad prošlo 35 djece
koja su ostajala duže vrijeme, te nebrojeno onih kojima je Banfi 170
bio samo privremena postaja na putu do trajnijeg smještaja.
Božićnu jelku kitit će danas, na Badnjak, uz Anicu i Dragutina, 12
djece u dobi od dvije i pol do 18 godina, koliko imaju dvije punoljetne
gimnazijalke.
– Ovdje sam od šeste godine, znači punih 12
godina. Lijepo mi je i ne bih mijenjala obitelj – kaže
gimnazijalka Dragica. U kući je i tri para braće i sestara. Supružnici
Bogar, koji su ostavili uhodani prijevoznički posao u Rijeci i vratili
se u rodno Međimurje udomljavati djecu, obrazovanje drže na visokom
mjestu u životu djece.
– Svatko mora završiti barem
trogodišnju strukovnu školu. Imali smo ili imamo
učenike iz svih međimurskih srednjih škola osim
TIOŠ-a. Kad vidimo da im učenje ide i da vide budućnost u
poslu koji su si zacrtali, i nama se napune baterije. Vidjeti njihovo
zadovoljstvo, najveća je nagrada – kaže Anica koja je prvo
dijete podigla na noge prije 20 godina, kad ju je susjeda na samrti
zamolila da preuzme brigu o njezinoj devetogodišnjoj kćeri.
– Sad joj je 29 godina, sretno je udana i ima svoju obitelj u
Rijeci. Nakon nje, počeli smo udomljavati i posvajati djecu unatoč
skepsi koju su drugi pokazivali. Pa što će, govorili su, ti
mladi udomljavati tuđu djecu, pa što im to treba? Mi nikad
nismo požalili ni trenutka. Sa svom djecom smo ostali u dobrim odnosima
i nakon što su otišli. Neki su danas već odrasli
ljudi – kaže Dragutin. Svoje djece nemaju. Među udomljenom
djecom je i dječak romske nacionalosti koji je u osnovnoj
školi radio po prilagođenom programu.
U dom Bogarovih stigao je kao učenik 4. razreda, a 8. je
završio kao odlikaš! Danas je učenik Ekonomske i
trgovačke škole u Čakovcu. Anica i Dragutin ovu će godinu
pamtiti i po nagradi Ponos Hrvatske koju im je uručio predsjednik
Stjepan Mesić. – Nagrada nam jako puno znači jer vidimo da
netko cijeni naš rad – veli Anica. U idućoj bi
godini, uza zdravlje i sreću za cijelu obitelj, voljeli da u njihovo
dvorište stigne kombi u koji će svi stati. Zahvaljujući
donacijama, naručili su ga i sad čekaju da zamijeni 16 godina stari
yugo!
Kombi umjesto yuga
– Ma služi nas yugo, ali je premali. Žao nam je uvijek kad
nekoga moramo ostaviti doma jer ne stane u auto. Prošli smo
s njim 210.000 km i nije se kvario – kaže Dragutin koji sam
održava vozilo. U domu s kojeg puca prekrasan pogled na međimurke brege
jučer je odzvanjao smijeh. Počeli su školski praznici pa je
kuća cijeli dan puna. Peku se kolači kako bi sve bilo spremno za
blagdansko druženje.
SRETNA OBITELJ Badnjak u četrnaesteročlanoj obitelji Bogar u međimurskom Banfiju
