Dva stana u Londonu, vila u albanskom gradu Draču i zemljište u Tirani koji su bili u vlasništvu bivše Jugoslavije ili su joj dani na korištenje, Srbija je sakrila od ostalih zemalja sljednica bivše države koje na njih imaju pravo.
Po sporazumu o sukcesiji, sve nekretnine u inozemstvu moraju biti prijavljene kako bi se podijelile među sljednicama, no ove su namjerno izostavljene s popisa te je informacije o tome da one uopće postoje Hrvatska dobila svojim kanalima. Hrvatska je pokrenula sudski spor te je zabranjena prodaja stanova u Londonu, čime ih je Zagreb zaštitio od otuđenja i sačuvao za raspodjelu. Srbija se ne pokazuje kooperativnom ni u rješavanju pitanja novca u mješovitim bankama bivše SFRJ u inozemstvu.
Kad se Jugoslavija raspala, na deviznim računima bilo je 645,55 milijuna američkih dolara, od čega Hrvatskoj po sporazumu o sukcesiji pripada 23 posto, odnosno 148,5 milijuna dolara. No kad se trebalo početi razgovarati o podjeli, Srbija je ostale zemlje obavijestila da je na računima samo 56 milijuna dolara, odbijajući dati objašnjenje gdje je novac. No Hrvatska ima dokaze da se zajednički novac – oko 690 milijuna dolara – tijekom 90-ih koristio za podmirivanje dugova koje su srbijanske tvrtke imale u inozemstvu te da je Srbija posebno instruirala spomenute banke da se ne koristi za druge bivše republike.
RH preuzela 20 nekretnina
Hrvatska je dosad preuzela 20 diplomatskih nekretnina koje joj pripadaju po sporazumu o sukcesiji, poput rezidencija u Madridu i Helsinkiju te Madagaskaru i veleposlanstava u Stockholmu, Parizu i Beču. Za one nekretnine za koje je utvrđeno da po svojoj posebnosti i veličini premašuju potrebe i udjele države sljednice rezidencije dogovoreno je da idu u zajedničku prodaju i dosad su tako prodane rezidencija u New Yorku, rezidencije i veleposlanstva u Tokiju i Bonnu, a još se razgovara kako raspodijeliti velike diplomatske komplekse u Brazilu, New Delhiju i Moskvi, koje nisu u istoj kategoriji kao nekretnine u SAD-u, Njemačkoj, Japanu i Švicarskoj.
Primjerice, Brazil nije poklonio bivšoj državi tu nekretninu da bi se ona mogla dalje prodati, već joj ju je dao na korištenje, a slično je i u Rusiji i Indiji. Postoji i ideja da se one i podijele tako da više država može imati odvojena predstavništva u tako velikom kompleksu. Još jedna kategorija su kompleksi koje Hrvatska dijeli s drugom državom: veleposlanstvo u Alžiru koje dijeli s BiH i nudi joj otkup, te veleposlanstvo u Bruxellesu sa Sjevernom Makedonijom.
U sklopu raspodjele diplomatsko-konzularnih predstavništava, što je regulirano aneksom B sporazuma o sukcesiji, održana su tri kruga – 2006., 2012. i 2019. – a raspodjela je tekla po regijama – OECD, sjeverna i južna Afrika, Latinska Amerika i Karibi jer nisu svuda nekretnine jednako atraktivne. No onda je Hrvatska svojim kanalima doznala i potvrdila da Srbija još koristi dva stana u Londonu, pokrenula je sudski postupak i ishodila zabranu prodaje. Te su stanove koristili vojni atašei bivše države i Srbija, a nakon što su ti stanovi pronađeni, Hrvatska želi da budu uključeni u raspodjelu po aneksu A.
On upućuje na to da se za vojnu imovinu koja se koristila u civilne svrhe trebaju sklapati aranžmani među državama kojih se to tiče. Hrvatska poziva da se počne razgovarati, ali zasad nema odaziva. No sa željom Srbije su i ostale države imale problema – prvo, aneksom A regulira se bivša vojna imovina samo u bivšoj državi, a ne u inozemstvu, a drugo, raspodjela nekretnine i pokretnine iz aneksa A stoji i on je zapravo neoperativan. Uvrštavanje stanova u Londonu u taj aneks značilo bi nerješavanje tog pitanja.
Uz nekretnine, skriva se i novac. Kad je 2002. sastavljen sporazum o sukcesiji, u aneksu C navedeno je da su 31. ožujka 2001. devizni računi u udruženim bankama SFRJ u inozemstvu procijenjeni na 645,55 milijuna dolara. Riječ je o osam banaka koje su u inozemstvu osnovale banke s područja bivše SFRJ: Adria banka (Beč), Anglo-Yugoslav Bank (London), Banque Franco-Yougoslave (Pariz), Beogradska banka (Nicosia), Beogradska banka New York Agency (New York), Jugobanka New York Agency, LBS Bank (New York) i LHB Internationale Handelsbank (Frankfurt). No Srbija odjednom obavještava da je preostalo samo 56 milijuna dolara.
Pismo NB Jugoslavije
Iz Narodne banke SRJ govore da nemaju informacija tko je davao naloge za isplatu i da su dokumenti uništeni u bombardiranju Srbije. Države sljednice uputile su zahtjeve bankama da ih same izvijeste o stanju, no nisu sve odgovorile, a onda je Hrvatska sa Slovenijom pokrenula sudski postupak protiv Anglo-Yugoslav Bank. Na njezinu računu bilo je 35 milijuna funti, a Srbija je rekla da su ostala samo tri milijuna.
Tijekom postupka postalo je jasno, i potkrijepljeno pismom, da je 1994. Narodna banka SRJ dala zeleno svjetlo za prebijanje deviznog duga s plasmanima najmoprimaca iz SRJ. NB SRJ instruira banku da se navedene transakcije ne mogu obavljati plasmanima koje je ta banka imala u ostalim bivšim republikama. Iako se špekuliralo da su te tvrtke bile povezane s Miloševićevim režimom, zbog nedostatka dokumentacije to nije moguće utvrditi.
Srbija, suočena s dokazima, pristala je na isplatu manjeg udjela iz banke, umjesto 38% na 13% isplate. No priča se potom opet komplicira – kad je novac sjeo na račune sljednica, ispalo je da je u banci zapravo bilo više novca nego što je Srbija izvijestila pa se pretpostavlja da je tako i s računima drugih banaka.
Imovina je u Albaniji u postupku denacionalizacije
Potkraj 2019. na sastanku Stalnog odbora za sukcesiju u Zagrebu Hrvatska htjela razjasniti da sva naknadno pronađena imovina mora biti ugrađena u popis nekretnina u inozemstvu. Dogovoreno je da će tekst preporuka koje su zajednički dogovorene biti poslan i usuglašen do kraja pisanim putem. Sve države sljednice su tako i učinile, osim Srbije. Unatoč požurnicama, glasa iz Beograda nema. U međuvremenu je Hrvatska pronašla još nekretnina koje Srbija nije uvrstila na popis imovine – zemljište u Tirani te vilu u Draču te je diplomatskim putem Albaniji iskazala za njih interes. Slučaj se proučava jer su te nekretnine na albanskim sudovima u postupku denacionalizacije
VIDEO: Predsjednik Zoran Milanović o izboru predsjednika Vrhovnog suda: Orsat Miljenić nije kandidat, ja nisam HDZ
Hah...kakvi kokošari.