SARAJEVO - Iako iz Republike Srpske i Srbije dolaze takve ocjene, crnogorski referendum o nezavisnosti, ne bi trebao imati posljedice na unutarnje granice ostalih balkanskih, pa i europskih država. Tvrdnje iz RS-a da bi po uzoru na Crnu Goru i ovaj bosanskohercegovački entitet mogao organizirati referendum o neovisnosti, ne zvuče uvjerljivo, jer je riječ o administrativnim cjelinama koje imaju potpuno različit status.
Crna Gora je svoj suverenitet i subjektivitet, kao i sve druge republike, unijela u bivšu SFRJ, a i u kasnije državne zajednice sa Srbijom. Usto, još je Badinterova komisija pravo na osamostaljenje priznala isključivo republikama, članicama jugoslavenske federacije.
Svi ovi argumenti ne stoje i kod Republike Srpske. Usprkos svome nazivu, ona se u međunarodnim relacijama tretira isključivo kao entitet unutar BiH i administrativna cjelina koja nikada nije imala međunarodni subjektivitet. Po tome je mnogo bliža pokrajinama ili kantonima u drugim europskim državama, nego Crnoj Gori.
Usto, pravo na odcjepljenje nije uopće obuhvaćeno važećim Ustavom BiH niti bilo kojim drugim dijelom Daytonskog sporazuma. Ono na što zagovornici izdvajanja Republike Srpske iz BiH ozbiljnije računaju jeste konačno rješenje statusa Kosova. Za razliku od Crne Gore, Kosovo niti u vrijeme jugoslavenske zajednice, a ni danas nema status republike. Osim toga, srpski pregovarači na pregovorima u Beču, svjesni da je mogućnost opstanka cijelog Kosova unutar Srbije svedena na minimum, sve glasnije provlače ideju o nacionalnoj podjeli ove pokrajine. Tako bi unutar Srbije ostao manji, sjeverni dio pokrajine, dok bi ostatak Kosova bio nezavisna država.
Takav razvoj događaja priželjkuju zagovornici odvajanja Republike Srpske iz BiH. Iako je malo vjerojatno da bi to međunarodna zajednica prihvatila, Srbi iz BiH mogli bi svoj status poistovjetiti s Kosovom i pozvati se na temeljne dokumente UN-a koji govore o pravima naroda na samoopredjeljenje.
No, i tu postoje brojni argumenti koji ne idu u prilog takvoj zamisli. Prvo, pravo naroda na samoopredjeljenje vrlo je selektivno primjenjivano, što najbolje potvrđuju primjeri Kurda i Palestinaca, koji usprkos izražene želje nisu dobili svoje države. Drugo, srpski narod bi se teško mogao teritorijalno izdvojiti iz BiH, jer Republika Srpska, barem formalno, nije samo srpski, već i bošnjački i hrvatski entitet.
I treće, eventualno odobravanje srpskog “izlaska” iz BiH, otvorilo bi Pandorinu kutiju i isprovociralo slične zahtjeve Flamanaca, Baska, Katalonaca, a takvo što Europi sigurno ne treba.
Beogradska upozorenja
Zadnji u seriji onih koji “upozoravaju na pogubnost” promjene granica na Balkanu je šef diplomacije sada već bivše državne zajednice Srbije i Crne Gore, Vuk Drašković. Izjave kojima se sudbina Crne Gore i Kosova dovodi u vezu s granicama BiH ili Makedonije, dolaze i od ostalih čelnika vladajuće koalicije u Srbiji. Mnogo oprezniji u davanju ovakvih izjava su čelnici RS, ali ponajprije zbog toga da bi izbjegli oštre kritike međunarodnih predstavnika.
