U medijima se od jutros objavljuju tekstovi o primjedbama pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iznesenima u javnom savjetovanju objavljenom na stranicama Ministarstva pravosuđa.
- Seksualno zlostavljanje i seksualno iskorištavanje djece, uključujući dječju pornografiju, predstavljaju teška kršenja temeljnih prava, posebno prava djece na zaštitu i brigu za njihovu dobrobit, te zahtijevaju cjelovit pristup, uključujući progon počinitelja, zaštitu djece žrtava i sprečavanja takvih pojava. To podrazumijeva i odgovornost društva da na odgovarajući način osudi, spriječi i onemogući takva djela, navodi pravobraniteljica dodajući kako smo nažalost, svjedoci sudske prakse da se za počinjenje spolnih delikata na štetu djece izriču vrlo blage kazne, kao i da se izrečene kazne zatvora zamjenjuju radom za opće dobro ili uvjetnom kaznom.
- Sudska praksa pokazuje kako se vrlo rijetko izriču sigurnosne mjere zabrane obavljanje određene dužnosti ili djelatnosti u kojima se dolazi u redoviti kontakt s djecom te zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora
Stoga smatramo da su ove izmjene Kaznenog zakona prilika da se unaprijedi kazneno zakonodavstvo te predlažemo da se uz najavljene izmjene pristupi i izmjeni članka 55., čl. 71. i čl. 76. Kaznenog zakona, prijedlog je Helence Pirnat Dragičević. Ona upozorava na činjenicu kako je 'nedavnim izmjenama Kaznenog zakona (NN 118/18) koje su stupile na snagu 4. siječnja 2019. pooštren je zakonski minimum, ali i zakonski maksimum kažnjavanja u odnosu na kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta propisana u Glavi XVII. Kaznenog zakona, no i dalje je za neka od tih kaznenih djela moguće izreći kaznu zatvora u trajanju do jedne godine (Upoznavanje djece s pornografijom, Mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba; Počinjenje spolnog delikta u prisutnosti djeteta mlađeg od 15 godina; Zadovoljenje pohote pred djetetom mlađim od 15) te sukladno tome izrečenu kaznu zamijeniti radom za opće dobro'.
Ovo mišljenje potkrjepljuje statistikom iz izvješća o radu Državnog odvjetništva za 2018. godinu iz kojega proizlazi da je za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta 2018. u 12,5 % slučajeva kod osuđujućih presuda izrečen rad za opće dobro čime se zasigurno ne izražava društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, niti jača svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.
- Presudama kojima se počinjenje spolnog delikta na štetu djeteta kažnjava radom za opće dobro ne utječe se na počinitelja, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela niti se jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a najgore od svega je što se djeci šalje poruka da odraslima nije doista stalo da ih se zaštiti od ovakve vrste nasilja. Stoga predlažemo da se u čl. 55. propiše kako se rad za opće dobro ne može izreći za počinjenje kaznenog djela iz Glave XVII. Kaznenog zakona, traži pravobraniteljica za djecu. Dalje se pravobraniteljica referira i na mali broj izrečenih sigurnosnih mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti u kojima se dolazi u redoviti kontakt s djecom. Naime, podaci Državnog odvjetništva za 2018. tako nešto potvrđuju, jer je od 88 osuđujućih presuda za počinjeni spolni delikt na štetu djeteta izrečena samo jedna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, iako se ona može izreći i kad djelo nije počinjeno u obavljanju dužnosti i djelatnosti.
- Predlažemo da se u čl. 71. KZ propiše obveza izricanja ove mjera prilikom izricanje presude. Samo na taj način spriječit će se da osuđeni počinitelji spolnog nasilja nad djetetom dolaze u redoviti kontakt s djecom u okviru sustava odgoja i obrazovanja, sporta, zdravstva, socijalne skrbi i sl. te ih time izlažu riziku da postanu žrtve seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, a što je imperativ koji postavlja Konvencija Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja, traži pravobraniteljica dodajući tome i izmjenu zakona prema kojoj bi se omogućilo izricanje zaštitnog nadzora neovisno o visini izrečene kazne te njegovo automatsko provođenje po puštanju iz zatvora, osim ako sud izričito uz presudu navede da zaštitni nadzor nije potreban.
Dodatno se obrazlaže kako se samo na taj način može spriječiti da osuđeni počinitelji spolnog nasilja nad djetetom dolaze u redoviti kontakt s djecom u okviru sustava odgoja i obrazovanja, sporta, zdravstva, socijalne skrbi i sl. te ih time izlažu riziku da postanu žrtve seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, a što je imperativ koji postavlja Konvencija Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja. Kada se govori o zdravlju djeteta, za pravobraniteljicu se ovdje radi o povredi djetetovih prava. Tako predlaže da se izmijeni Kazneni zakon u čl. 177. Povreda djetetovih prava, na način da se uz grubo zanemarivanje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta inkriminira i grubo zanemarivanje brige o zdravlju djeteta.
- Naime prema čl. 93. Obiteljskog zakona roditelji su dužni i odgovorni skrbiti se o zdravlju djeteta te mu omogućiti korištenje mjera za očuvanje te unaprjeđenje zdravlja i ozdravljenje u slučaju bolesti, sukladno propisima kojima se uređuje zdravstvo i zahtjevima medicinske znanosti. Nažalost, u praksi se sve češće događa da roditelji odbijaju preventivne i dijagnostičke postupke te liječenje djeteta koje liječnici smatraju nužno potrebnim, čime je dovedeno u pitanje ostvarivanje zdravstvenih prava djeteta u njegovom najboljem interesu sukladno čl. 24. i čl. 3. Konvencije o pravima djeteta UN-a. Kako u takvim slučajevima nerijetko druge metode uvjeravanja i prisile roditelja ne daju rezultate, prijetnja kaznenim progonom ponekad predstavlja jedini put da se osigura pravo djeteta na zdravstvenu uslugu koja mu je potrebna kako bi se djetetu pružilo pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja, smatra Helenca Pirnat Dragičević. Traži se i da se u slučaju spolnog uznemiravanja djeteta kazneni progon provodi po službenoj dužnosti.
- Spolna ponašanja koja dijete dovode u neugodan i ponižavajući položaj poput neprimjerene seksualne primjedbe i prijedloga, neprikladne pažnje, širenje seksualnih glasina, pokazivanje uvredljivog vizualnog materijala, neželjeni fizički kontakt i sl., počinjena od strane osobe u odnosu prema kojoj se dijete nalazi u odnosu zavisnosti zbog imovinskog, obiteljskog, društvenog, zdravstvenog ili nekog drugog stanja ili su počinjena zloupotrebom odnosa u provođenju odgojno-obrazovne, sportske, umjetničke ili neke druge djelatnosti, a koje ne spadaju u obilježja drugih kaznenih djela opisana u Glavi XVII. Kaznenog zakona, trebaju se progoniti po službenoj dužnosti, stoji u pravobraniteljičinom mišljenju.
PROTUUSTAVNO,no pošto zločinačka kontrolira ustavni sud,moguće da trovanje djece proglase ustavnim pravom. Sigurno je ovo u suprotnosti sa mnogim stavkama UN-ove konvencije o pravima djeteta.