Izlov ribe hrvatskih ribara i u hrvatskim teritorijalnim vodama
kontrolirat će se preko satelita, a Hrvatska će se morati uključiti u
sustav kontrole Europske unije nad izlovom i svaka će ribarica dobiti
određenu kvotu koju će smjeti loviti.
To je, ukratko, sudbina hrvatskih ribara, riba, ribarica, obalne
straže, ZERP-a, što god vam drago. U Europskoj uniji svaka
zemlja dobije određenu kvotu ribe za izlov u moru, a izlov ribarica
kontroliraju posebni kontrolni centri pojedinih zemalja preko satelita
i ostalih tehnoloških dostignuća te podaci zatim bivaju
upućeni u Bruxelles. Za prekršitelje su određene posebne
kazne. Kao što za svaku zemlju postoje kvote mlijeka, mesa,
jaja, maslaca... za proizvodnju, tako postoje i kvote za izlov ribe.
Jure će svojom ribaricom moći izloviti toliko šparića,
inćuna itd., a Šime toliko i toliko. Njihov svakodnevni
izlov u Jadranu, sa ZERP-om ili bez njega, kontrolirat će hrvatska
obalna straža, koja će podatke slati u Bruxelles i ako ulovljenih
ribica bude više od odobrene kvote, Zagreb će plaćati penale.
Sateliti, radari,
antene...
Operativni centar Obalne straže talijanske mornarice mjesto je s kojega
se prate sva talijanska plovila na bilo kojem mjestu svijeta, sva
plovila koja ulaze u talijanske teritorijalne vode, kao i sve ribarice
veće od 15 metara. Na golemim ekrenima vide se mali trokutići koji
naznačuju svako plovilo i njegov smjer kretanja. Točno se zna ime
svakog plovila, njegovi osnovni podaci, što prevozi, kamo
plovi itd. Sve se prati na ekranima.
Kao na nekom filmu o tajnom agentu Jamesu Bondu. Može se izravno ući u
kontakt sa svakim plovilom, a u tom operativnom centru razvijena je i
posebna tehnika otkrivanja brodova koji, na primjer, isključe sve svoje
radare, kompjutore, odnosno žele ostati u tajnosti jer očito čine
nešto nezakonito. E, i takvi se brodovi otkrivaju križanjem
podataka dobivenim preko satelita i obalnih radara, antena. Rečeno mi
je kako je taj sustav jedinstven u svijetu, kako je tek razrađen i već
ima zainteresiranih zemalja za otkup tehnologije.
Operativni centar ne nalazi se uopće na talijanskoj obali, nego u
zgradi ministarstva prometa u rimskoj četvrti EUR. Zapovjednik centra
je Giovanni Galatolo, a svoju zadaću, koja traje 24 sata na dan,
obavlja za više ministarstava. Za ministarstvo
okoliša obalna se straža preko toga operativnog centra brine
o zaštiti morske flore i faune, za ministarstvo unutarnjih
poslova nadzire tajnu imigraciju, za ministarstvo kulture brine se o
arheološkim podmorskim nalazištima, za
ministarstvo poljodjelstva brine se o izlovu ribe, za odjel Civilne
zaštite o prirodnim nepogodama, brine se zatim o sigurnosti
plovidbe, o spašavanju itd.
Obvezan sustav VMS
Obalna straža s lučkim kapetanijama ima ukupno 11.000 ljudi,
računajući i časnike za nadzor nad 8000 km talijanske obale
apeninske čizme. Posjeduje 300 plovnih jedinica različitih kategorija,
od golemih patrolnih brodova, većih od 50 metara, do gumenjaka,
smještenih u 113 luka na cijelom poluotoku. Ima 9 zrakoplova
i 9 helikoptera u tri zrakoplovne baze (Sarzana, Pescara, Catania), s
uređajima uz pomoć kojih se i u noći može, na primjer, otkriti mrlja
nafte na moru.
Osim toga, postoji ugovor s jednim privatnim društvom za
stalni nadzor onečišćenja i brzu intervenciju u slučaju
ekoloških katastrofa. Iz Operativnog centra na mjesto
onečišćenja izravno se šalju brodovi iz luka
najbližih ekološkoj nesreći.
– Operativni centar prima sa satelita slike o
onečišćenju. Na osnovi tih prvih podataka upućujemo na lice
mjesta brodove ili zrakoplove radi dodatnih analiza i zatim
čišćenja mora – objašnjava nam
zapovjednik Galatolo.
Italija ima strogi zakon koji brani plovidbu nesigurnim brodovima. Kako
se, na primjer, otkriva neki nesigurni brod koji želi ući u Jadransko
more?
– Na ekranima točno vidimo o kojem je plovilu riječ i znamo,
prema podacima o njemu, je li siguran ili bi mogao izazvati neku
ekološku katastrofu. Zatim obavijestimo najbližu lučku
kapetaniju koja svojim plovilima zaustavi takav brod – kaže
Galatolo.
Mogu kontrolirati svaku talijansku ribaricu i znati točno gdje se
nalazi.
– Sve ribarice veće od 15 metara moraju imati sustav VMS
(Vessel Monitoring System) za radiolokaliziranje, na osnovi kojeg se u
svakom trenutku može vidjeti gdje se nalazi plovilo –
objašnjava nam Galatolo. Na monitoru smo vidjeli brojne
zelene trokutiće uz jadransku obalu, vidi se i koliko se ribarica
približilo središtu Jadranskog mora.
Taj sustav kontrole imaju sve zemlje EU. Uveden je prije svega za
kontrolu izlova, ali se mogu provoditi i tzv. policijske kontrole. Ako
je neka ribarica lovila ribu na zabranjenim prostorima ili
ušla u tuđe teritorijalne vode, čeka je i kazna u Italiji u
njezinoj matičnoj luci. Operativni centar obavijesti mjerodavnu lučku
kapetaniju o prekršaju neke ribarice koja, nakon povratka u
luku, biva kažnjavana i oduzimanjem prava na izlov na nekoliko dana ili
dulje razdoblje, ovisno o težini prekršaja.
Suradnja s Rijekom
– I ribarice koje uđu u hrvatske teritorijalne vode na
povratku u luku čeka kazna. Kažnjava se i ona ribarica koja isključi
“plavu kutiju” (kako se naziva sustav VMS zbog boje
kutije), valjda u želji da izbjegne kontrolu – kaže Galatolo.
Zapravo, ribaricu koja isključi “plavu kutiju”
presretne patrolni čamac obalne straže i stražari utvrđuju je li do
isključenja došlo namjerno ili zbog eventualnog kvara te na
osnovi toga određuju kaznu vlasniku ribarice. Strogokontroliranih
ribarica, većih od 15 metara, u Italiji ima oko 5000. Takvom kontrolom
najprije su bile obuhvaćene ribarice duže od 24 metara, pa one od 18
metara, a odsad i one veće od 15 metara. Ribarice moraju imati te
naprave, u suprotnome, ne mogu dobiti dozvolu za ribolov.
Preko Operativnog centra organizira se i koordinira traganje i
spašavanje u moru u Italiji (SAR, Search And Rescue) te na
osnovi međunarodne konvencije iz Hamburga 1979. preuzima se i
koordinacija u pružanju pomoći na moru (IMRCC, Italian Maritime Rescue
Coordination Center).
– Odlično surađujemo s pomorskom radijskom službom u Rijeci u
traganju i pružanju pomoći na moru. Posebno mnogo intervencija ima
ljeti kad isplovljavaju mnoge jahte i jedrilice. S Rijekom surađujemo
možda najbolje na Sredozemlju, dobra je suradnja i s Francuzima, a to
ne govorimo zato što ste vi hrvatski novinar, nego zato
što je stvarno tako – ispričali su mi časnici dok
smo razgledali Operativni centar.
Upravo spašavanje i pružanje pomoći brodovima najveći je
ponos Operativnog centra, jer može intervenirati svuda u svijetu. Ako
se, na primjer, neki talijanski brod nađe u teškoćama u
morima Afrike, gdje zemlje nemaju razvijen sustav
spašavanja, može se vidjeti koje je plovilo najbliže
unesrećenom plovilu te ga uputiti upomoć. Ovisno o stanju u kojem je
brod, može se intervenirati i na druge načine, jer na ekranima se mogu
vidjeti brodovi u svim dijelovima svijeta. Kao u nekom
špijunskom filmu, samo što ovdje podaci služe za
pružanje pomoći, zaštitu okoliša,
zaštitu morske flore i faune.
Svaku ribaricu koja uđe u hrvatske teritorijalne vode na povratku u talijansku luku čeka kazna
