Do prije dva tjedna glavni grad Libanona Beirut bio je prepun života, a svi turistički kapaciteti dupkom puni. Samo dva dana prije početka izraelskih napada, iz ministarstva turizma stigla je ohrabrujuća informacija o četiri milijuna turista iz cijeloga svijeta koji će ovoga ljeta posjetiti Libanon. Nitko nije mogao ni naslutiti da će Beirut u roku 24 sata biti posve razoren.
Od grada poznatog po kockarnicama, bogatom noćnom životu i dobrim provodima, glavni grad Libanona postao je svratište smrti i duhova. Upravo toga kobnog jutra, 12. srpnja u 9 sati ujutro, kada su gerilci Hizbullaha u znak odmazde oteli dvojicu izraelskih vojnika, izraelske snage pokrenule su veliku vojnu operaciju čiji krajnji ciljevi još nisu posve jasni. Ipak, Libanoncima je jasno da završetak ratnih operacija nije na pomolu.
Osim libanonske infrastrukture, na udaru izraelskog zrakoplovstva i mornarice je i predgrađe Beiruta, u kojem je uporište Hizbullaha, ali u kojem živi i većina stanovnika toga grada. Naime, u Beirutu živi oko milijun i pol stanovnika, od toga u predgrađu više od milijun. Iako se grad svakodnevno bombardira a gerilci Hizbullaha nikoga ne puštaju u obilazak tih područja, reporter Večernjeg lista jedan je od rijetkih novinara koji su uspjeli ući na područje Haret Hreika i Bir Al Abeta, dva naselja u predgrađu Beiruta u kojima je glavni stožer Hizbullaha, dom glavnog tajnika Hizbullaha Hassana Nasrallaha te mnogo njihovih ureda.
Glasnogovornik Hizbullaha Hussein Nabousli, s kojim smo i pregovarali o obilasku tih područja, upozorio nas je na moguće opasnosti te nam objasnio da moramo strogo poštivati njihova pravila, od kojih je jedno najstroža zabrana fotografiranja bez njihova dopuštenja. U jednoj od kratkih stanki između bombardiranja izraelskih zrakoplova, glasnogovornik Nabousli, čiji smo poziv nestrpljivo čekali, nazvao nas je i napokon dogovorio sastanak u Aveniji mučenika Hadija Nasrallaha, ulici što je dobila ime po sinu glavnog tajnika Hizbullaha koji je poginuo 1999. godine na jugu Libanona u borbama s izraelskim snagama.
Iako smo bili udaljeni samo četiri kilometra od Avenije mučenika Hadija Nasrallaha, najveći nam je problem bio pronaći prijevoz do tamo jer izraelski zrakoplovi ovdje gađaju sve što se kreće, pa i civilne taksije. Nakon dulje potrage, napokon smo uspjeli pronaći taksista koji nam je vožnju što inače vrijedi jedan dolar naplatio 30 dolara. Za samo nekoliko minuta stigli smo na dogovoreno mjesto jer su ulice sablasno prazne. Osim boraca Hizbullaha, koji kontroliraju cijelo područje od mogućeg izraelskog desanta, na ulicama nema nikoga. Točno u dogovoreno vrijeme stigli smo pokraj srušenog mosta gdje nas je dočekao Hussein Nabousli s dvojicom osobnih čuvara te smo krenuli u obilazak razrušenog područja.
Prizori na koje smo nailazili su zastrašujući. Na desetke zgrada srušeno je do temelja, a zdanja u blizini glavnog štaba Hizbullaha te dom glavnog tajnika Nasrallaha kao da nisu ni postojali. Iz ruševina progovaraju samo dim i užasan smrad spaljenih leševa, koji će još neko vrijeme tamo trunuti jer spasilačke službe zbog česta bombardiranja ne mogu ni prići. Broj mrtvih civila sigurno će premašiti sadašnju brojku. Prema tvrdnjama vojnih stručnjaka, za napade na Libanon Izraelci se prvi put koriste raketama razorne moći, od kojih samo jedna može srušiti zgradu od deset katova. Uistinu su prizori razaranja na tom području poput onih iz dokumentarnog filma o razaranju njemačkog Dresdena u Drugom svjetskom ratu.
Zbog blokada, Libanon polako ostaje bez hrane, lijekova i goriva, a cijene su se utrostručile. I dok smo obilazili predgrađe, prva granata koja je pala na mjesto Burj Al Barajne, samo kilometar od nas, bila je dovoljan znak da moramo otići prije bombardiranja.
Uništeni trgovački centri
Osim ljudskih žrtava, golema je i materijalna šteta jer je predgrađe Beiruta poznato po velikim trgovačkim centrima u kojima su i skladišta tekstila, nakita... Hodajući po ruševinama nekada živopisnih mjesta, i sami smo nailazili na mnoge dragocjenosti iz nekadašnjih trgovina, a cijelo područje od pljačkaša čuvaju gerilci Hizbullaha. Više od 90 posto stanovništva napustilo je svoje domove i smjestilo se po školama, sportskim dvoranama i vrtićima, gdje žive u iznimno teškim uvjetima.
Zadah dima i leševa
Na desetke zgrada srušeno je do temelja. Iz ruševina progovaraju samo dim i užasan zadah spaljenih leševa, koji će još neko vrijeme tamo trunuti jer spasilačke službe zbog čestog bombardiranja ne mogu ni prići. Broj mrtvih civila sigurno će premašiti sadašnju brojku.
