Proučili su svaki četvorni kilometar afričkog kontinenta. Od tuniskog rta Ben Sekka na krajnjem sjeveru pa do Agulhasa, mjesta u Južnoafričkoj Republici kod kojeg se spajaju Indijski i Atlantski ocean. Išli su i od najzapadnije točke, senegalskog Cape Verdea, pa do Ras Hafuna smještenog na samom vrhu Roga Afrike u Somaliji. Petnaest godina su, oslanjajući se na GPS telemetriju, satelitske snimke s Google Eartha i niz analitičkih alata i softvera pratili kretanje tisuća afričkih slonova kako bi dobili uvid u točne rute kojima se najveće kopnene životinje na svijetu kreću.
Tri staništa im ne odgovaraju
– Imamo dobru i lošu vijest. Dobra je ta da se potencijalna staništa za slonove u Africi mogu naći na oko čak 18 milijuna četvornih kilometara. To je 62 posto cjelokupne površine tog kontinenta. Usporedbe radi, to je područje veće od cijele Rusije na kojem bi slonovi jednog dana mogli živjeti. Kažem, mogli živjeti jer danas ne žive. Tu dolazimo do loše vijesti. Slonove danas možemo pronaći na samo 17 posto tog teritorija – kazao je Jake Wall, jedan od glavnih autora studije koja se bavi problemom staništa ovih životinja, a koja je prije nekoliko dana izašla u znanstvenom časopisu Current Biology.
Afrički slonovi, koji su ranije živjeli između Sahare i juga Afrike i na područjima od zapadne obale Afrike pa sve do obala Indijskog oceana danas se mogu naći isključivo na područjima nekoliko nacionalnih parkova u južnoj i jugoistočnoj Africi. Prije samo jednog stoljeća tih životinja u Africi bilo je desetak milijuna, a danas se procjenjuje da ih je ostalo između 450 i 700 tisuća. Broj slonova pada zbog gubitka staništa i dolaska u doticaj s ljudima, ali daleko najveći razlog krije se u krivolovu. Stotinjak slonova svakog dana bude ubijeno zbog svojih kljova, čija je vrijednost 2014. godine bila na vrhuncu i iznosila je 1900 eura po kilogramu, dok krivolovci danas za kilogram dobivaju između 500 i 600 eura.
Populacija afričkih slonova danas se smanjuje za oko sedam posto godišnje. Najviše ih ima u Bocvani, 37 posto ukupnog broja. Slijede Zimbabve, gdje živi 23 posto ukupnog broja slonova, i Tanzanija s 12 posto populacije. Najveći pad bilježi se u Kamerunu, Angoli, Mozambiku i Tanzaniji. Ove dvije potonje države uz Kongo najveći su izvor krijumčarenja bjelokosti.
– Jako malo vrsta može prilagoditi svoj okoliš kao što to slonovi mogu. Oni uništavaju grmlje, izvlače stabla do korijenja i gomilaju blato, što može dovesti do erozije. Ovo uništenje također pretvara šumovita područja u travnjake koji su potrebni životinjama koje pasu. Slonovi stvaraju vodene jame kopanjem u suhim koritima rijeke. Mogu živjeti na raznovrsnim područjima, a jedina mjesta koja im nikako ne odgovaraju su pustinje Sahara, Kalahari i Danakli, visoke planine i urbana, odnosno ljudima nastanjena mjesta – navedeno je u studiji u kojoj se kao potencijalno najbolja staništa za slonove navode upravo tropska područja Demokratske Republike Kongo i Srednjoafričke Republike.
Ima šanse za spas vrste
Naravno, uz apsolutnu zabranu i puno strože kažnjavanje bilo kakve vrste krivolova potrebno je proširiti površinu rezervata, jer, jednostavno rečeno, slonovima ne odgovaraju ljudski susjedi. Ako se to učini, broj ovih životinja, koje su vrlo prilagodljive kad je u pitanju prilagođavanje okoliša svojim potrebama, počet će rasti, a do kraja stoljeća njihova populacija mogla bi biti jednaka onoj s kraja devedesetih godina prošlog stoljeća. Što je, ne treba podsjećati, izuzetno bitno, jer zbog smanjenja broja slonova nisu u opasnosti samo oni kao životinjska vrsta nego i cijeli afrički ekosustav.
