Za reforme, za ljude, pod tim geslom točno u 11 sati ispred Radničkog doma u Zagrebu krenula je sindikalna povorka povodom obilježavanja Praznika rada.
Prosvjednici idu Šubićevom ulicom preko Maksimirske sve do parka Maksimir gdje će biti centralna prosvjedna proslava, a uz glasno zviždanje i zvuk bubnjeva prosvjednici su se oboružali i brojnim transparentima sa znakovitim i konkretnim poruka onima u politici.
Tako neki od slogana glase: Vratite ukradeno! S posla na groblje. Reforme po mjeri čovjeka a ne kapitala. Rad na određeno, glad na neodređeno. Mi smo izgradili vi ste opljačkali. Tko s vragom tikve sadi prosvjeduju mu mladi. Više prijatelja mi je u Irskoj nego u Hrvatskoj Mi smo radnici ne sluge. Više me boli nepravda nego stare noge i operirani kuk. Ja bih na godišnji u Njemačku a ne na bauštelu. Za kvalitetno obrazovanje. Novac u školstvo a ne u vojsku. Ne tjerajte nas u inozemstvo. Ministre Paviću nemaju svi povlaštene mirovine. Bez radnika nema ni profita. Pravedna plaća pokreće gospodarstvo i zaustavlja iseljavanje. Ne postoji nedostatak radnika, samo preniske plaće. Tko će liječiti moju babu na otoku?! Poslodavcima profit a radnicima siromaštvo i bolest. Nećemo bilo kakve reforme. Za više radničke mirovine a ne povlaštene. Mi smo umjetnici preživljavanja. Vi se trebate sramiti našeg siromaštva. Mladi iz zemlje stari pod zemlju. Na ručak u kontejner. Nemam unucima za čokoladu. Siromaštvo je najgori oblik nasilja. Uvozite veće plaće a ne potplaćene radnike......
Stariji gospodin iz Zagreba koji nosi transparent nemam unucima za čokoladu Vlado Dani objasnio je zašto se sindikalnoj prosvjednoj koloni pridružio s ovakvim transparentom.
- Imam unuka starog godinu i pol i ovdje sam s ovim transparentom za njegov boljitak. Mirovina mi je bijedna, pobuđuje u meni razočaranje, tjeskobu i frustracije. Nema u meni ljubomore prema onima koji imaju veće mirovine samo želim da ja od svoje mogu pristojno živjeti. Bit će jako žalosno da moj unuku danas sutra nosi ovaj transparent. Nakon rata se govorilo možemo biti mala Švicarska i možemo no pogledajte na što ova naša zemlja sliči, rezignirano je, ali ipak ne odustajući od borbe za svoja prava rekao gospodin Dani.
Na njega se nadovezao Marijan Jardas iz Oporovca koji je objasnio da je danas sudionik povorke zato što mu je mirovina mala i zato što je svugdje oko njega nepravda i posebno ga pogađa što mladi u Hrvatskoj nemaju gdje raditi za život i ostanak u svojoj zemlji.
- Boli me sve to. Plakao bih nad time što mi je mirovina bijedna, ali znate kako je, od plakanja nema ništa. valja se boriti, kazao je Jardas. Ana Ražov kazala je pak da je sudionica prvomajskog prosvjeda zbog kako reče nepravde koja je učinjena radnicima, umirovljenicima, učiteljima, liječnicima. Zato što je politika iznad struke. - Da vam iskreno kažem ne nadam se da će biti bolje, ali ne odustajem od borbe. a bolje nam može biti jedino ako se svi solidariziramo kazala je Ražov.
Prosvjednu povorku koju su organizirali sindikati predvode Mladen Novosel predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske te čelnik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribič a iza njih u koloni osim članica i članova sindikata iz Zagreba nalaze se i članovi i članice sindikata koji su organizirano autobusima došli iz Pule, Rijeke, Varaždina, Čakovca, Karlovca, Siska, Slavonskog Broda i Osijeka. Prema njihovim procjenama tisuću prosvjednika prema procjenama policije.
Pošto su prosvjednici stigli u Maksimir tisućama okupljenih najprije se obratio čelnik SSSH Mladen Novosel i odmah na početku uputio je ironičan pozdrav premijeru Plenkoviću.
- Poseban pozdrav premijeru Andreju Plenkoviću koji je neki dan rekao da mi dobro živimo, samo toga eto nismo svjesni. Mnogo se u nas priča o reformama no gdje je u tome svemu radnik, jer može li itko stvarati nove vrijednosti ako nema radnika. Zna li itko u našoj vladi koliko radnika mjesečno i tjedno odlazi iz Hrvatske. Naši radnici odlaze van, a dovoze se strani radnici za minimalne plaće, neće to tako više ići, kazao je Novosel i upitao se tko može raditi za 2600 kuna minimalne plaće i 900 kuna mirovine.
Uz tvrdnju da sindikati traže bolje plaće i pravedniju raspodjelu imovine Novosel je na kraju poručio: Gospodo političari i gospodarstvenici zaboravite kapitalizam koji je samo po vašoj mjeri.
Ministru rada Paviću poručio je pak da se okani mirovinske reforme koja će podrazumijevati da se dobna granica za odlazak u mirovinu podiže na 67 godina i na kraju je rekao da je ovo samo početak jer da će prosvjednika u buduće biti više na ulici nego za pregovaračkim stolom, a ljude u Hrvatskoj je pozvao da se probude kako bi svi zajedno osigurali bolji život. Filipa Bašić predstavnica mladih potom je uzela riječ.
- Mladi poručuju da je dosta šutnje, mladi traže reforme zbog kojih će ostati u Hrvatskoj. Mladi nisu lijeni i žele raditi za plaću od koje mogu samostalno živjeti. Želimo reforme za bolji život mladih is tarih i više prakse nakon školovanja- želimo moderno obrazovanje a ne želimo da nam roditelji podižu kredite da bi nas školovali. Želimo državu koja neće privatizirati svoje zdravstvo. Zdravstveni sustav je javno dobro i takvo treba ostati. Prestanite nas plašiti da naše društvo za štošta nema novca, pobrinite se da imamo dostojanstvenu mladost i starost. Jer hrvatski mladi i građani vrijede i zaslužuju više, poručila je.
O problemima starije umirovljeničke populacije nakon nje ponešto je kazao Milan Tomičić iz Sindikata umirovljenika Hrvatske.
- Pred nama je takozvana mirovinska reforma obavijena je velom tajne, o toj reformi tu i tamo kapne nešto u javnost, kapnulo je tako da će se raditi do 67, godine života i da će se morati povećati drugi mirovinski stup k tome vlastodršci se hvale da je 23017. bila najbolja godina po usklađivanja mirovina. To je notorna neistina. Radi se o permanentnoj perfidnoj laži prema umirovljenicima i umirovljenike se permanentno krade. Starost i mirovina, istina, imaju svojih dobrih strana samo se ja, eto sada nijedne ne mogu sjetiti, kazao je Tomičić što je kod okupljenih izazvalo pljesak.
I na kraju prvosvibanjska proslava je završila govorom Vilim Ribića koji je odmah kazao da će on, nakon svojih prethodnika, govoriti o onih jedan posto koji čine manjinu i koji su nam, kako Ribić reče, sve ovo kako živimo i priredili te kako su nam to priredili.
- Uzeli su nam državu i društvo potpomogli su tome i privatni mediji koji su u rukama privatnog kapitala a njih brine samo to da rastoče socijalnu pravdu i socijalnu državu. Kroz medije se šire laži i mnogi nasjedaju na te laži. U Remetincu već godinama sjede i razni političari i razni gospodarstvenici ali nijedan sindikalac nije tamo. U Remetincu nema sindikalaca, kazao je dodajući da u Hrvatskoj u politici sjede oni koji dopuštaju da zemlja tone i rade za krupni kapital.
- Sad nam se crno piše ali to možemo promijeniti ako promijenimo politiku, Vlada se hrani da raste ovo i ono a ne raste ništa. Ljudi se iseljavaju a Vlada nikako ne želi reći koliko je zapravo ljudi otišlo stoga tražimo da država konačno prestane varati svoje građane, istaknuo je i podsjetio je na riječi bivšeg veleposlanika Izraela koji je kazao da snaga Izraelaca nije u avionima F16 nego u povjerenju u svoju državu. Podsjetio je i na 2009. kad a su sindikati i vlast potpisali da će se rast plaća vratiti kad prođe kriza.
- No političari su nas prevarili, a kad prevare nas sindikate onda su prevarili i sve vas. Lagali su nam svima. I zato nakon svega želimo vlast koju ćemo poštovati jer ćemo vidjeti da će netko brinuti o nama, kazao je Ribić i apelirao da se sindikatima vjeruje jer oni to zaslužuju.
O tome što znače reforme koje uključuju i reforme za poduzetnike Ribič je ilustrirao riječima da pod tim reformama podrazumijeva promjene koje će dovesti do lakšeg zapošljavanja a ne do njihovog otpuštanja.
- Mnogo se kod nas priča o uhljebima no kako medicinska sestra liječnik ili učitelj mogu biti uhljebi je li moguće da se u državi o radniku govori kao o uhljebu? zaključio je Ribić.
Eh sindikati, jedni od glavnih krivaca za ovakvo stanje u Hrvatskoj. Godinama sindikati državnih i javnih djelatnosti s politikom određuju gospodarsku politiku, pa sad imamo ovo što imamo... Podržavanje uhljebljivanja, favoriziranje državnih i javnih službi, rigidan ZOR, sve to dovelo je do toga da velika većina zaposlenih radi u državnom ili javnom sektoru, da država pojede preko 70% BDP-a, da nemamo tržište itd... Dobro se to vidjelo i nakon zadnje krize gdje i danas ima ukupno preko 100.000 manje zaposlenih nego prije nje, a broj zaposlenih u državnim i javnim službama samo je rastao tokom zadnjih 10 godina... Politika općenito je glavni krivac za gospodarsko stanje, pa time i za iseljavanje struke i mladih, no sindikati i njihvi čelnici, naročito ovi spomenuti gore u tekstu, su sastavni dio te politike, po krivnji rame uz rame s političarima...