Samo da mi se napiti vode. San mi je naiskap popiti dvije litre. Samo
to govori Zagrepčanin Jelenko Blagojević. On je jedan od 2700
pacijenata koji svaka dva dana odlaze na dijalizu. Kao i mnogi, na
listi je za transplantaciju bubreg čeka već šest dugih
godina.
Liječnici ne pitaju
Kad mašta o životu s darovanim organom, uopće mu ne pada na pamet da bi
se tako mogao riješiti mučnih tegoba koje ga prate zbog dijalize.
Poslije četiri sata i petnaest minuta ležanja priključen na aparate
tlak mu naglo pada i vrti mu se. Ne smetaju mu ni grčevi od kojih,
kaže, ima osjećaj da mu se cijelo tijelo "žmika". Samo želi vodu,
ponavlja.
U povodu Svjetskoga dana darivanja organa, Jelenko napominje da uz
njega još 683 bubrežna bolesnika u Hrvatskoj čekaju
transplantaciju. Prema njima svima statistika je numoljiva: više od 50
posto njih organ će zasigurno čekati više od pet godina. Svaki peti
pacijent neće ni dočekati taj dan umrijet će na dijalizi.
Organe čekaju još 63 osobe njih 25 srce, a 38 nova
jetra. Koliko će ih umrijeti teško je reći jer je u Hrvatskoj na snazi
apsurd donora ima, organa ne.
Hrvatski su zakoni o transplantaciji izvrsni, no zdravstveni je
sustav zatajio ističe prim. Igor Povrzanović, predsjednik
Hrvatske donorske mreže.
Prema zakonu, svi smo donori ako se tomu nismo pismeno usprotivili i
ušli u Nacionalnu listu nedavatelja. Takvih je samo 1668. Iskustveno,
čak 80 posto obitelji, kad prevladaju prvotni šok gubitka najbližih,
pristaju darovati organe. Gdje je onda problem?
Liječnici nerado pitaju obitelj za dopuštenje. Usto, rijetko
prijavljuju moždanu smrt. Tek svaka peta smrt čovjeka, koji bi mogao
spasiti nečiji život, bude registrirana jer liječnike na to ne obvezuje
zakon. Transplantacija je zamršen i dugotrajan zahvat, mnogima se
jednostavno ne da dodatno opterećivati na poslu ističe
Povrzanović te dodaje: Hrvatska treba krovnu, nacionalnu
organizaciju za transplantaciju, o kojoj se govori već 36 godina,
ali i više koordinatora. Neke bolnice nemaju ni jednog.
Čekaju i djeca
Zabrinjava što je broj donora u Hrvatskoj ove godine opao sa 12 na samo
sedam na milijun stanovnika. Španjolska, koja ima najbolje svjetske
rezultate u prikupljanju organa, ima i više od 30 donora na milijun
stanovnika.
Često se zaboravlja da na organe u Hrvatskoj čekaju i djeca. Svake se
godine u Hrvatskoj bubreg presadi u troje djece, a petero ih završi na
dijalizi. Desetak mališana sada čeka operaciju.
Martina Herceg imala je sreće. Ta 13-godišnjakinja bubreg je dobila
pošto joj je majka šest godina više puta na dan obavljala dijalize kod
kuće. Sve je te godine obilježila bolnica, infekcije, izostajanje iz
škole.
Najgore mi je bilo što nikada nisam mogla na izlet kaže
Martina. Na stranu etički aspekt, država bi u
transplantacijama trebala vidjeti jasnu računicu.
Presađivanjem samo jednog bubrega zdravstvu se uštedi oko 300.000
dolara.
Bolesnika na listama čekanja i tri puta više
Kako bi se počele smanjivati duge liste čekanja za presađivanje bubrega i drugih organa, trebalo bi iskoristiti u godini oko stotinu umrlih davatelja i transplantirati oko 200 bubrega, rekao je na juu00E8erašnjoj konferenciji za novinare Stjepan Mihalić, predsjednik Zajednice udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske. Prema procjenama, nastavi li se dosadašnjim tempom, broj bolesnika na listama u sljedećih desetak godina najmanje će se utrostručiti, upozoreno je.
Hvala donorima
Liječnici mogu spasiti život presađivanjem, no oni samo čekaju organe. Svi naši uspjesi ovise samo o dobroj volji donora. Oni u rukama imaju ključ života i njima pripada najveća zahvala – ističe prim. Povrzanović. Dodaje kako se protive doniranju s nesrodnih donora jer to “otvara Pandorinu kutiju”.
