Apsolutna podrška koju Vladimir Putin ima u svom narodu mnogim svjetskim političarima nije jasna, ali u brojkama je vidljivo zašto Rusi svog cara ne žele zamijeniti. Treba se samo sjetiti Rusije u vrijeme Zapadu dragog Borisa Jeljcina kada ni javni službenici mjesecima nisu primali plaće, a BDP per capita iznosio je 1700 dolara, koliko imaju samo najsiromašnije zemlje Afrike.
Deset puta veće mirovine
Putin je na vlast zasjeo krajem 1999., a već u idućoj godini stopa rasta BDP-a premašila je 10 posto. Osamnaest godina poslije, unatoč sankcijama i gospodarskim krizama, Rusija ima pet puta veći BDP nego je imala prije Putina. Sama ekonomska aktivnost u punoljetnom Putinovu mandatu skočila je sa skromnih 196 milijardi dolara na čak 1283 milijarde dolara. Povećala se stopa zaposlenosti, narasle su plaće građanima i to za jedanaest puta u prosjeku, i to sa skromnih 60 na sadašnjih 650 dolara. Mirovine su skočile s 20 na 220 dolara pa je logično da se prepolovio i udio siromašnih na oko 13 posto. Možda o standardu građana najviše govori podatak da je prosječni životni vijek u Rusiji u Putinovoj vladavini produljen za punih pet godina sa 65,9 godina na 70,9 godina. Osjetno se smanjila i nezaposlenost u društvu koja se u posljednjim godinama kreće po stopama oko pet posto, dok je u Jeljcinovo vrijeme nezaposlenost eksplodirala na 14,5 posto.
Najveći izvoznik pšenice
Rusija je i nakon raspada Sovjetskog Saveza zadržala visoku zaposlenost i tek je u najtežim ekonomskim krizama imala rast nezaposlenosti. Suprotno od uobičajene asocijacije, Rusija se ne bi mogla nazvati jednom od zemalja u kojima dominira petrodolarska ekonomija.
Osim prihoda koje ostvaruje izvozom energenata, Rusija je u posljednjem desetljeću razvijala i druge industrije pa se utjecaj energetike lagano smanjuje. Poljoprivreda je u posljednjem desetljeću eksplodirala i Rusija je zasjela na mjesto lidera izvoza pšenice u svijetu i drži 16 posto ukupnog svjetskog tržišta pšenice. Sankcijama je Europa Rusiju inspirirala za razvoj prerađivačke industrije koja je u velikom uzletu.
Prehrambena industrija i poljoprivreda i dalje zaostaje za energetikom, ali je potukla vojnu industriju koja je dugo slovila kao druga najvažnija grana ruske ekonomije. I javne financije su u znatno boljem stanju pa je umirena inflacija koja je 1999. skočila na 36 posto, a smanjen je javni dug i pojačane su državne rezerve.
Tako se država razvija kad je vole ljudi koji je vode.