Dok štrajk obrazovnih djelatnika danas ulazi u 25. dan, u kojem nastave nema u Virovitičko-podravskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji, bez obzira na jučerašnju ponudu Vlade, uključujući vrijeme potrebno za izjašnjavanje svih u štrajku o prihvatljivosti ili odbijanju ponude – ministrica Blaženka Divjak nema više izbora.
Morat će konačno stati pred roditelje učenika osnovnih i srednjih škola i nedvosmisleno se izjasniti o nadoknadi nastave izgubljene u štrajku u kojem je upravo ona dala najveću i bezuvjetnu podršku učiteljima, profesorima i nastavnicima, kojima je i sama trebala i mogla osigurati bolji materijalni status. Jer, štrajk je itekako utjecao na učenike. Šest izgubljenih radnih dana s mogućnošću da ih bude i više već je toliki gubitak nastave da tri mogućnosti koje je ministrica Divjak stavila pred ravnatelje škola na izbor – produljenje nastavne godine, nadoknade subotom ili skraćivanje praznika – više ne “drže vodu”.
Roditelji uglavnom smatraju da sve ponuđene mogućnosti nadoknade nastave ugrožavaju učenike iako se većina njih, barem prema anketi Večernjeg lista, slaže da obrazovni radnici zaslužuju bolje radne uvjete. Ipak, ne na štetu njihove djece! Zato bi ministrica Divjak morala donijeti i konačnu odluku o nadoknadi nastave, a ne pod egidom “izbora” odgovornost spuštati na osnivače, odnosno ravnatelje škola. Jer tako, nakon štrajka, potencira “novu frontu” – onaj koji bi se mogao odvijati između ogorčenih roditelja i ravnatelja škola ako se budu protivili odluci o izabranom modelu nadoknade.
Ministrica Blaženka Divjak mora biti spremna snositi i odgovornost za potencijalnu štetu koja će uslijediti odgode li se ispiti državne mature i upisi na fakultete. Jer maturantima najmanje odgovara produljenje nastavne godine. To bi značilo i odgodu mature, a naruku maturantima ne idu ni nadoknade subotom. Kao što je poznato, roditelji im subotama plaćaju pripreme za državnu maturu, upravo i isključivo zbog nedostatnog i tromog obrazovnog sustava. Tako treba očekivati da će maturanti radije sjediti u klupama na pripremama za maturu nego u klupama nadoknađujući gradivo.
Uostalom, vrlo brzo ministrica Divjak morat će snositi i odgovornost u kojoj još štrajk (ne) ide na ruku – za jasne i opipljive rezultate koje bi trebala donijeti njezina ovogodišnja implementacija “Škole za život”. Naime, na kraju školske godine moraju se znati prve rezultati reforme, čak i unatoč tome što se nemaju s čime usporediti jer Hrvatska nema ulazne podatke za usporedbu.
Marina i Daniel Pavlić (Hrvatska Kostajnica): Podržavamo učitelje, ali ne i štrajk kao način rješavanja problema, djeca ispaštaju
„Prepucavanja i štrajkovi ne donose rezultate u našoj zemlji. Djeca nam ispaštaju. Osjetim da moje dijete gubi osjećaj obveze odlaska u školu i nije usredotočeno na učenje. Sad pažljivo gleda vijesti i čeka kada će naša županija štrajkati jer zna da će taj dan provesti doma i da će se igrati. Dakle, štrajk loše utječe na djecu, definitivno – kaže Daniel Pavlić koji sa suprugom i dvoje djece živi u Hrvatskoj Kostajnici.
Daniel radi u Sisku, a supruga Marina u Hrvatskoj Kostajnici. Izostanci starije kćeri Dalije iz škole stvaraju im probleme.
– Da nema bake, ne znamo što bismo. Kada baka ide na liječnički pregled, uzimamo godišnji odmor i tako ga trošimo na štrajk umjesto za ljetni odmor. Dijete od devet godina baš i ne možemo ostaviti samo doma do 16 sati dok se ne vratimo s posla – pojašnjava Marina, koju je ljubav prije desetak godina u H. Kostajnicu dovela iz Rusije.
– Dok sam se školovala u Rusiji, učitelji su bili zadnja rupa na svirali, ali tada nije bilo štrajkova. Barem mi učenici nismo to osjetili. Imali smo redovnu školu – opisuje Marina. Kao i suprug, nije protiv štrajka premda im stvara probleme.
– Uzimajući u obzir plaće kakve imaju oni na vlasti koji diktiraju plaće prosvjetarima, te koeficijente prosvjetara, naravno da podržavam prosvjetare. Daniel i Dalia su na Trgu prije nekoliko godina prosvjedovali za prosvjetnu reformu, no ništa se ne mijenja na bolje – mišljenja je Marina.
Slično razmišlja i Daniel: – Zaključio sam da borba za prava demonstracijama i štrajkovima ne urodi plodom. Kao kada se roditelji rastaju, a djeca ispaštaju – zaključuje mladi Kostajničanin koji je nezadovoljan obrazovanjem u Hrvatskoj.
– Kada vidim zadatke koje moja Dalia rješava, pitam se koji je smisao? Kad prijateljima iz svijeta pričam o školovanju naše djece, sramim se, jer vani djecu uče kako upotrijebiti znanje da se snađu u životu, a kod nas uče nebitne činjenice pa nakon škole odlaze van – kaže D. Pavlić.
Jelena Pauk (Velika Gorica): Nisam u štrajku, djeca ne znaju jesu li na praznicima ili u školi i gube radne navike
Ima manji koeficijent složenosti poslova od nastavnika koji su u predmetnoj nastavi, s druge strane kao profesorica praktične nastave u Srednjoj strukovnoj školi Velika Gorica ima veću satnicu od predmetnih nastavnika – 28 sati tjedno zaduženja, u školi je zaposlena šest mjeseci nakon što je 13 godina volontirala i bila vanjski suradnik i – ne štrajka.
Sve ove dane Jelena Pauk, 33-godišnja profesorica praktične nastave za frizere, ujedno i vlasnica frizerskog salona u Velikoj Gorici, bila je redovito na svojem radnom mjestu – a na nastavi su redovito bili i svi njezini učenici iako znaju da im se izostanak s njezina sata ne bi vodio kao neopravdani sat. Jelena Pauk i sama je majka dvoje osnovnoškolaca – jedno ide u drugi, drugo u četvrti razred pa i kao roditelj promatra posljedice gotovo jednomjesečnog štrajka nastavnika.
– Situacija u kojoj malo idu, malo ne idu u školu nije dobra – ne znaju jesu li na praznicima ili u školi. Gube radne navike, a kako uče po starom programu, količina preskočenog gradiva jednostavno je prevelika. Činjenica je da roditelji redovito moraju učiti s djecom kako bi ona shvatila kompletno gradivo koje prolaze u školi, a s izgubljenom satnicom to je još teže. Znajući to, odlučila sam raditi, ne štrajkati, jer ne želim da moji učenici budu u zaostatku niti da moraju nadoknađivati nastavu – kaže Jelena Pauk.
Nastavnica je koja stručno znanje prenosi učenicima radeći i sama u salonu jer ono što podučavaju u školama uvelike se razlikuje od trendova koji se traže u salonu. Zato i kaže: – Djeca jednostavno traže stalni trud, pažnju i prije svega vrhunskog predavača koji na svom primjeru mora pokazati ono što traži od učenika. Ako im sama ne pokažem da moraju dati maksimum i biti vrhunski, onda to ne mogu ni tražiti od njih. Kaže da bi više voljela da se nastavnici bore za svoj položaj u društvu i školi, a ne samo za plaće.
Ivan Abramović (Slavonski Brod): Učitelji odgajaju našu djecu, uče ih dok smo mi na poslu i zaslužuju veće plaće
– Volim ići u školu, zato što se u školi mogu družiti sa svojim prijateljicama. Ali volim i kad je štrajk, jer onda imam još više vremena za igru – kaže osmogodišnja Tia Abramović, učenica drugog razreda slavonskobrodske OŠ Antuna Mihanovića.
Omiljeni predmet joj je engleski, ali voli i druge. Njezin tata Ivan Abramović (35) ističe kako za vrijeme trajanja štrajka djevojčica nije imala problema zbog neodržavanja nastave. Naprotiv, Tia je odlična učenica i u školi niže petice. U razgovoru s učiteljima Ivan je doznao kako nema zaostataka i kako bi se, ako se dogodi kakva vremenska “rupa”, nastava eventualno mogla produljiti za dva dana, što mu ne predstavlja poteškoću.
– Što se mene tiče, moje dijete može ta dva dana ići u školu bez problema – kaže Ivan Abramović.
Otac male Tije načelno podržava učitelje, nastavnike i profesore u borbi za njihova prava, pa samim time podržava i štrajk.
– Znam da se dosta priča o tome kako bi na kraju zbog svega mogla ispaštati djeca, ali osobno ne vjerujem da će se to dogoditi. Mislim da je to samo spin države čiji je cilj zavaditi roditelje i učitelje, kako roditelji ne bi podržali učitelje koji se samo bore za svoja prava – dodaje Ivan Abramović.
U prilog svojoj tvrdnji navodi kako u državnoj upravi sjede ljudi koji imaju veće plaće, a imaju manji obujam posla od učitelja. Uvjeren je da država ima novca, da u pojedinim ministarstvima čak postoji i višak sredstava i da se problem može riješiti jednostavnom preraspodjelom.
– Problem je što nam je država pokradena i onda oni pričaju da nema novca. Da se mene pita, učitelji i nastavnici definitivno zaslužuju ne samo veće plaće, nego puno veće plaće, jer to su ljudi koji su odmah do nas. Oni našu djecu odgajaju, usmjeravaju i uče dok smo mi na poslu – zaključio je Abramović, inače vlasnik IT tvrtke iz Slavonskog Broda.
Pa ovi roditelji se nikako ne uklapaju u standard koji nam predstavljaju Brko sindikalac i Sanja ĆČ Šprem